21.6.2008
Večeras

Prišla mu je lagano, samo ga je dotakla. On se trgnuo. Nije ju želeo. Ko zna gde su mu bile misli, ali odmah ju je primetio, nestrpljivo je odmahnuo rukom.

Dosadnica, pomislio je. Imao je planove za to veče. Otićiće sa devojkom na splav, večera, piće, sav se predao maštanju.

Onda ju je spazio. Namrštio se. Opet ga proganja. Bio je od onih muškaraca koji je  ne vole, a ona baš njih hoće.

Na sve načine je pokušavao da pobegne od nje, ali ona kao da je imala neku nevidljivu moć, uvek bi ga pronašla. Setio se kako je bila dosadna u  Grčkoj. Priseo mu je svaki izlazak sa društvom. Uvek ga je pronašla i prilepila se za njega. Drugovi su mu se smejali, devojka je rekla da će ići sa drugim u diskoteku. Bio je nemoćan.

Ona mu je i pevala. To je tek mrzeo. Sećao se noći provedenih sa njom. Ujutro se budio neispavan, izmožden, ona bi nestala, ali navečer bi se opet pojavila.

Osećao je da će mu i ovu večer pokvariti.

Sedeo je za volanom kola. Mišići su mu se zgrčili, znao je da je tu negde. Znao je da je nemoćan pred njom.

Ona mu se prišunjala. Ovaj put će ga imati.

Zamahnuo je rukom, prekasno, zarila se u njegovu kožu, do same srži njegove krvi i žedno počela da pije. Potomstvo joj je obezbedjeno.  Mala komarica se zadovoljno napila krvi.

21.6.2008
Pismo

Videla sam te, dodirnula

Dan je bio sasvim običan, sunčan, topao, možda malo zamoran, ništa neuobičajeno. Mislila sam tako će i završiti, u niz sličnih dana koji donose ili ne, nešto.

I

Ti

Nikad više neće biti kao pre jer ti si za mene

Kao da se u jednom jedinom trenutku sve promenilo.

Sunce će i dalje sijati, Mesec me milovati

Ali sve je postalo drugačije

Bojaću se svih automobila koji jure, da te neki ne udari

Bojaću se svih reka, mora, bujica, da te ne odnesu

Bojaću se svih ratova  na svetu, da te ne zanesu

Bojaću se svega što može da te povredi i odvoji od mene

Ne znam da pišem ljubavna pisma.

 Da znam, tebi bih ga poslala.

Ovako samo mogu reći: nedostaješ mi, svakog trenutka sve više

Ljubim te

M......