27.3.2008
Ja sve osećam

 

 

Ja sve osećam

I kad si ljut kao bull
I kad si sasvim cool
I znam da ti je zanat
Meni da teraš inat

 
I vetar dok te mazi
I druga kad te pazi
Pa ti ne dam svoje ruke
A tebe spopadnu tada muke

 

I ljutnju, kad si besan
A nisi toga svestan
I da voliš rokerice
A ne manišeš ni reperice

 

I tugu kad, si setan
I osmeh kad, si sretan
I kad  te zavaravaju iluzije
A spreman si za moje fuzije

 

 I kad dolete laste
I kada ti želja raste
I kad ti se nešto klima
I kad ti dodje plima

 Ja sve osećam ... ti..

   TEBI

 April je za tri dana.
Bilo je dosta ovakvih postova i glupiranja, pogotovo sa pesmama.
Ovo je poslednja pesma u tom stilu, i možete da odahnete.
U aprilu ću pokušati da se ponašam pristojno, i da ne pravim gluposti.
I krajnje je vreme:)

Za maj ne garantujem, naročito kad mi zamiriše more, ali to su sasvim druge stvarčice

27.3.2008
Jedan me komentar provocirao:)

 Jedan me komentar provocirao

 

Uvek možeš da znaš dokle želiš da daš

Uvek možeš da znaš kome želiš da pripadaš

Uvek neko june

Može da te mune

 

Svaka ljubav dok traje

Misliš jedina  je

Samo ponekad dodje neki vrag

Pa ostavi preveliki trag

 

 Zato  kad veru ubije laž

i ne dobiješ nikakav staž

Onda dobro znaš, mani čudo

U životu, zabavljaj se ludo

 

27.3.2008
Cvrc-mrc poslić

Cvrc-mrc poslić    

Pre mesec dana iznajmila sam kamionac petotonac, da odnesem u sud papire koje sam skupljala po tri države. Sad je trebalo sam da odem, cvrc-mrc formalnost. Evo kako je to izgledalo

Prvo je pištalo kao poludelo dok sam ulazila, narod me je gledao očekujući da uletim u kožnom kombinezonu sa mitrljezom i 2-3 bombe, prising nisam imala na obrvi, a za pupak se nikad ne zna. Obezbedjenje je stavilo ruke na kukove. Što li?

Ja ti onako pravo sa vrata, zaletim se u lift, da mi ne pobegne, ali iz njega je izlazila kafe-kuvarica sa vrelom kafom. Pogadjate?

Jeste!

Okupala je obezbedjenje, radoznalace, a ja sam zaglavila u liftu.

U sudnici me dočekala sudija (sudijica li se kaže?), metlu je verovatno parkirala daleko, jer je bila ljuta, užas, stalno je grdila nekog tipa, idiota,  koji je zove samo kad mu se pri(cezurisano, mada je ona to vikala na sav glas).Ceh nije on platio, nego ja. Još dva papira!

Krećem u rat za nabavku  novih papira

 Nastaviće se...

 

27.3.2008
Veruješ li mi?

Jutro me budi sa tvojim imenom

Dokaz je oblak koji mi se smeši

Dokaz je je ptica na mom prozoru

Dokaz su tvoje oči  tamnije od noći

Dokaz su dodiri  tvoje ruke mom telu

Dokaz je moja želja koje se tvojoj pruža

Dokaz su ove reči koje ti šaljem

Ustvari dokaz je da si za me jedini na svetu

Tebi

27.3.2008
Objašnjenje nezaljubljene AneM

 

Došlo je do male zabune koje su izazvali neki stihovi. Imam pravo da ih pišem još tri dana, posle ću da budem med i mleko, dobrica, videćete

Ako napišem post o rudniku, znači li to da sam rudar? Ili ako pišem o slavuju da letim i pevam?

Jok, bre, možda i poletim, ali od pevanja nema ništa, zadnji put sam pevala na jednom splavu i ne pada mi na pamet to da izvodim dok sam živa. Bilo je strava. Bukvalno! Ne samo zbog glasa. Nećemo o tome.

Ove pesme su ušle u moju glavu, počele da prave dar mar, i ja ih frljnula napolje. Nije da je bila tamo neka gužva, u toj glavi, kažu nema ko zna šta.

Što se tiče zaljubljivanja daje se na znanje narodu plemena Poglavice ( kako se on uopšte zove?) da nemam kade da  se zaljubim, jer dotični Poglavica stalno uvodi neke novotorije koje mi dušu pojedoše, ne mogu da ih savladam sa mojim znanjem, što se  primećuje, moji postovi su prilično golišavi, nemaju ni slikice ni pesmice, samo slova. Užas!

E, sad, na svetu ima 5-6 milijardi ljudi tako kažu, nemam kad da ih brojim, a ne bi mi dali ni vize za te sve države, pa im verujem na reč.

Koji bi ja baksuz bila da mi se niko ne dopada od tolikog naroda.

Čudno, toliko milijardi, a samo jedan, kad me vrhom prsta dotakne, noge mi se skrate, srce počne tupa lupa,( kod kardiologa da odem)zbunim se, počnem da lupetam. Sad ako taj prst krene malo dalje, obrala sam bostan, usne se osuše, džaba ih jezikom lizati, podrhtavanje počne negde iznutra, kao električni udari 500(pojma nemam čega), nema šanse da mirno stojiš, neki talasići krenu, koje talasići, u medjuvremenu, onom prstu se pridružio i dlan, pa kao kad kamen baciš u vodu,  oni krugovi se šire. Lako kamenu, on, buć u vodu, a meni neki orkan počne da luduje, neka vrela lava razliva se telom.To nije ni malo zgodno, počnem da se vrpoljim i pravim neke blesave pokrete telom. Što su ti pokreti brži, to mi oni talasići prave veći cirkus.

U toj fazi ni tuširanje ledenom vodom ne pomaže.  Najradje bih onaj prst, dlan, i onu ruku koja im se pridružila, gurnula što dalje, ali ne može, zalepilo se nešto, pa se uvijam prema onim dlanovima, i upijam u njih. Belaj!

Svemirski brod sad traži planetu za iskrcavanje, nema šanse da se zaustavi, obala se razliva da ga meko dočeka...i nema više...ma ima, ali predugački post ispade...

 

27.3.2008
Dve sentis pesme

 

Večeras

Sad samo neka neko kaže da sam se zaljubila u gospodina XY-ona

 

Joj stolica se ljulja,
Sve me nešto žulja
Kad bi samo dragi bio bliže
Al’ večeras on ne stiže
( ijuuu.... Skoro napisah nešto drugo)

 

Zatvoriću na prozoru kapak
Kad je isp’o pravi papak
Čuje li se to koraka bat?
I njegov topli šapat?

 

Niko ne zna u čemu je stvar
Doneće mi dragi motkicu na dar

 

Pa onda još jedan dodatak

 

Ljubav ima čudnu moć

Uvek zakuca u ponoć

Bila je kao pravi san

I trajala ceo dan

Mislio je dragi, doćiće na mah

Ali nešto brzo ispušta mu se dah

Trebam te noćas, more

E, neću te pustiti do zore!