PISMO NEKOM KO GA NEĆE PROČITATI
Poželela sam noćas da ti šapnem, tiho, tiho, samo tebi.....
Jutarnje rumenilo zore na mom licu obasjano je tvojim dodirom. Upalio si zvezde u mojim očima, dodirnuo baršun na mojim usnama, sastkao mi haljinu svojim uzdasima, ogrnuo me plaštom svojih dodira.
Trčala sam bosa po rosi tvojih maštanja, kupala se naga u zracima tvojih snova, dodirivala nebeske vrhove snagom tvoje želje.
Poželela sam da osetiš titraje mojih stremljenja, da zaroniš samnom u dubine mora i okeana, da valovi zapljusnu obale moje žudnje.
Ti si Sunce koje greje moje telo, ti si Mesec koji blista u najludjim snovima, ti si zvezda mojih stremljenja
Budi lahor koji dodiruje moju kosu, budi povetarac koji se igra mojom haljinom, budi vetar koji me budi iz snova, budi oluja koja će me bacati u zanos, budi orkan pod kojim ću se smiriti.
Šapnucu ti tiho, tiho... ja nisam ja.... ti nisi ti... ja sam ti u postojanju.... prepuštanju... nestajanju...


