20.3.2007
OGANJ I DIVLJINA STRASTI

U OGNJU čežnje  plamenu života

Kao ČELIK čvrsta

Moja ljubav gori

 

U DIVLJINI osećaja

Na KRILIMA mašte

Moja STRAST plamti

 

Letim iznad OGNJA

DIVLJINA me zove

U zagrljaj plamena

Od dodira tvojih

 

Zadane reči OGANJ,ČELIK,DIVLJINA, KRILA,STRAST

 

Ljudi vide i čuju ono što žele

 

Zvoni telefon, javlja se ON

-Kako si?

-Izgoreh!

-Evo sad ću ja!

-Ama vrućina je u stanu,napolju toplo, a toplane greju kao da je -20

 

Ponovo telefon, prijateljica

-Kako si?

-Izgoreh!

-Divno, idemo u skitnju... videla sam slatke cipelice...pa na kafu...pa...

 

To me potseti na nešto šta sam čitala. Negde u nekoj Rusiji, Sibiru, ili već tamo negde-laboratorija.

Profesor Pavlov objašnjava studentima stečene reflekse.

-Vidite, ovi zamorci, kad ogladne, dodje do salivacije-lučenje pljuvačke, naučio sam ih da pritisnu ovo dugme, i tad dobijaju hranu.

Meseci su mi trebali, da ih naučim da tako reaguju. Radio sam naizmenično udar struje kad ne pritisnu dugme, kao kazna, i hrana kad pritisnu dugme, kao nagrada.

 

I posta neki mnoooogoooo važan zakon o stečenim refleksima.

 

A u kavezu za to vreme pričaju zamorci

Mnogo glup, ovaj dedica, Meseci su mi trebali da ga naučim da kad pritisnem dugme, hoću hranu, dok ga nisam pljunuo nije ukapirao