11.2.2007
BARBARA-ZIMOVANJE 6.

6. BARBARA-ZIMOVANJE

Barbara nije znala da su svi koji su došli sa Kopaonika imali pratioce. Kelner koji ih je posluživao, mladić na obližnjem kiosku, skijaš koji je nespretno stajao na snegu, devojka koja je pušila cigarete sa mentolom, pa čak I onaj simpatičan čikica koga su stalno terali iz hotela i kafića, a on se uporno vraćao nudeći suvenire. Svi su oni budno pratili svaki korak došljaka sa Kopaonika.

Stiv se javio da dolazi, I da mu  je drago što će se upoznati. Javljali su se neki čudni ljudi, neki su nešto tražili, drugi nudili. Najviše joj se dopalo što su obično obećavali nešto što ni živi ljudi ne bi mogli u pravom životu da obećaju, put oko sveta, poklone, a za uzvrat tražili sve I svašta.

Slikarka Vera je na jezeru pokušavala da ovekoveći prirodu, koliko joj uspevalo? Pa nije baš na nešto ličilo to što je izlazilo ispod njene kičice.

Miloje je tvrdio da ima novi hit, šta hit, evergrin...sav je bio u snovima i mašti.

Filip je stalno negde odlazio, vraćao se, mesto ga nije držalo. Razgovarao bi čas sa jednim čas sa drugim, sve je hteo da zna o svakom, a o sebi nije govorio.

Barbari je na momente bio simpatičan, na momente joj je “skakao po živcima”

Izgledalo joj je da Filip nešto krije od nje. Kad je pokušala da mu priča o svojoj izgubljenoj ljubavi, samo ju je prekinuo

-Neke stvari treba umeti zadrzati za sebe.

Tražila je u Filipu, Olivera, ali u isti momenat su bili isti i tako različiti. Oliver je bio vrstan lekar, Filipu je skoro pozlilo kad je neka devojka gurnula prst izmedju dva krila vrata, a nokat joj se skoro zdrobio.

NASTAVIĆE SE

Danas bez kafice:)

1.Udaja nije isto što i igra na sreću

u igrama ipak imaš izvesne šanse

 

2.-Tata, šta radi neženja?

   -Što god hoće, sine.

 

3. U gužvi busa, pita drugarica, drugaricu

  -Kakav je ovaj iza mene?

   -Mlad!

    -Ma to osećam, a da li je lep?

11.2.2007
DRUGA NOC

Drugo dežurstvo-noćno

 

Leto. Češće se dežura zbog godišnjih odmora. Pošto sam tek došla, postedjena sam, dežuram samo tri puta nedeljno.

Na drugom dežurstvu sam znala šta me čeka, knjigu nisam ni nosila.

Vrućina . Sve zatvoreno. Narod išetao, pun kej nasmejanih ljudi, uživaju..kad ih komarci ne piknu....pa kad već šetaju...zvrrrrr, da se nešto kupi. Do pola noći kao samoposluga, bolje i to nego da su ljudi bolesni i kupuju lekove. Naleti neko sa receptom, ali obično traži lek koga nema na tržištu...nada se...

2.10h zvrrrrr...ne silazi sa zvona, trčim....Bled, mlad čovek, vidno uznemiren, upašen, nepoverljiv. Pruža mi gomilu papira, rukom pokazuje kola. Na zadnjem sedištu u poluležećem stavu mlada žena.

-A, recept? Gde vam je recept?

-Nemam, u bolnici sutra kod našeg lekara, kazali, i da je hitno.

-Lek je izuzetno skup.

-Nemam novac. Nisam poneo. Pozlilo joj je i mi hitno u bolnicu. Nisam ni vozačku poneo.

Gledamo se. Ja se okretoh. Čovek saže glavu i krenu ka kolima.

-Čekaj. Gde si pošao? A lek?

Čovek me iznenadjeno pogleda.

-Donesite mi recept do 8h ujutro, ako ne donesete, ja moram da platim.

-Ne mogu, doktor radi popodne.

-Preksutra popodne, recept meni lično u ruke.

Sutradan se upisah u knjigu dužnika. Ako ne donese do kraja meseca....

Smeju mi se koleginice

-E, jesi šašava, doneće ti sigurno. Čuješ ono što lupa? To tebi dižu spomenik.

Prodje dan, pa još jedan. U apoteci gužva da poludiš, igram kao balerina sa jednog kraja na drugi. Ne stignem ni pogled da podignem. I i i i i i....recept...na njemu žuta ruža-nada, a oči nasmejane,vedre....

-Prošla kriza...

Tri meseca kasnije, zaglavi se na ulazu čovek sa bombonjerom kao vrata, dva dana smo grickale

-Sinčina!!! Rekoše nasmejane oči.

 

Uz jutarnju kaficu

1.-Što ti je ljuta žena?

   -Našla gomilu ljubavnih pisama

    -Čijih?

   -Njenih

   -?

    -Ni jedno nije bilo otvoreno.

 

2.-Alo Fato, gde si?

   - Evo me na Savi u Sarajevu

    -Fato, Sava nije u Sarajevu

    -Evo ti Sava, pa mu ti objasni.