Popodne …opet blokovi… bus
Udjem pošteno u pošten gužvanjac, i neka deca me isponapdaju da im dam dinar... jedan s leve strane, drugi sa desne. Znam za jadac, držim ja čvrsto tašnu, kao da je u njoj zlatna poluga, nije, mobilni iz srednjeg veka, para ... bolje da se ne brukam, ali tu je markica za bus... novu da izvadiš gnjavaža.
Bila sam u pravu... osetih ruku kako se lagano spusta u moj džep...e šipak ćeš da nadješ, ne mogu ni ja .... Rajfešlus na tašni se zaglavljuje, ali osećam onako sa strane, izvirilo iz tašne nešto što ne treba.... ijaaaaoooo setih se, tašnica sa šminkom.... a u njoj ruž... boli glava... kupila ga na Rabu kad mi je kuca Dona uzela šminku. Takav nema da se kupi u Beogradu, a Rab daleko....
E, nećeš, pomislim ja i moj stari štos, kao slučajno rušim se i nagazim onog tipa petom na nogu... on samo jeknu... i nije loša ova moja nova kilaža... Nešto mi ga sad i žao... siroti čovek... Preblede on, ostavi tašnu i mene... bus stade... on ispade... i ja produžih na službeni sastanak....



