17.11.2007
Smrzla sam se:)

Ja došla!

Primate li me?

Smrzla sam se načisto, ovo nisam ja to je moj duh...

Probudim se ja, ne u cik zore u 9h, nego u 5h... strava i užas. Ni slučajno ne smem sad da zaspim, propade put. Rastežem se kao mačka, valjda se mačke rastežu ujutro????

 Bacim pogled kroz prozor..., vejavicaaa... Malo ti se ja izgrudvam sa blogerima,  sve sam  probudila.... neki se nisu dali...  i prva sam koja je bacila grudvu ove godine.... baš je bilo veselo...

 Ijaaaaoooo, šta da obučem. Sinoć spremila novu suknju, usku kašikom je oblačim, dugačka, pa šlic boli glava, baršunaste čizmice i tako to....

Nema šanse.

Šta ću, izvlačim pantalončine, čizmetine, džemperčinu, samo što ne plačem, kako ću se unakaraditi.... malo mi bilo to, nego zvrrrr... mobilče.... dolazimo za 15minuta....  juriš pešadija....  zvrrrrr...... telefonče.... savetuju mi šta da obučem pa kaže

- Obavezno obuci debele ....  pa znate ono... ono što obično muškima nikad nije dovoljno malo na nama, a ustvari samo gledaju kako da ga se reše...

-Nemam, kažem ja

-Obavezno, kategoričan je.

Opet ja juriš pešadija po ormaru, i nadjem nešto, ha ha ha... da umreš od smeha i još muške.... navučem ja to jel, a ono duva okolo... i bre muški, šta li vam to greje? svake tange su toplije....onako pripijene. I nešto mislim da mi se desi neka saobraćajka pa da me zateknu u muškim boksericama, u koju bi me sobu stavili???:)  Baš sam se zabrinula.

 

17.11.2007
nEMOGUCA LJUBAV
DANAS ĆE SVI PISATI O SNEGU, E BAŠ JA NEĆU, KAKO ĆU SAD DA PUTUJEM PO OVOJ KLIZAVICI...NEĆU GA...NEĆU....!!!!

Nemoguća ljubav

Ne sneg ne pada, to belo nisu snežne pahuljice, samo vam se čini, to je led koji sam donela iz svemira...

Pokaži mi put do zvezde na kojoj si sakrio moj mir. Moji nemiri  govore da postojiš. Mora da si negde. Ne umem da te nadjem, jer moja krila nisu dovoljno snažna da prelete svemir.

Možda se skrivaš u vekovima prošlosti, tražim te i u budućnosti, ne nalazim te.

Dolaziš samo u snovima.

Pokušavam da pobegnem od tebe, hladne planete skrivaju moja osećanja, vrelina  vulkana gasi se od mojih strasti, Sunce tamni, navlačeći oblake, da se sakrije  od mojih želja.

Kao kometa projurio si kroz snove mog života. Helijeva se vraća svakih 75godina... ne želim toliko da čekam, a ti???

Zapaliću, sagorećeš, nestaćemo.....

Nikad neću biti tvoja.

Nikad nećeš biti moj

Ne dele nas vekovi

Ne deli nas svemir

Naš susret je nemoguć, ja ti nikad ne mogu pripadati, dodirnuti te, poljubiti te...

Ti si tako daleko, a opet tako blizu.To boli... boli, boli do bola....

Jer ti si na planeti na koju nikad ne mogu doći.....jer ona je ..ona je...ona je kapljica krvi zarobljena u komori mog srca....

 IDI BEGAJ, ŠTA MI ISPADE OVO NEŠTO PLAVO....AUUUU, IMA DANAS DA GA NAGRABUSIM, DRŽITE ME ZA PESNICE. Kaže li se tako???