Život je sam po sebi blago sladunjav...nekada opor, pa se malo skupe usta, al na neki način uvek u njemu ima malo šećera.Baš kao u pesmi "Garavog sokaka" , život je lep i kada boli.
Šta da se radi, nije sve uvek kako hoćemo.Ma uglavnom nije kako hoćemo, al tu smo da se borimo, tražimo, uzimamo i dajemo, nekad više, nekad manje platimo, i igramo se.Daaaaa, igramo se.I što smo umešniji u igranju, što više strasti i smeha u njuu unesemo to više dobijemo a manje platimo.
Nismo svi rodjeni za velike stvari.Velika dela.Neki od nas jesu.Uzdiće se i leteti visoko.Ostaviće iza sebe trag posutom zvezdanom prašinom.Neki će ostaviti samo jednu malu zvezdicu.Al očajanju nema mesta, pod ovim nebom svako ima svoje.I svako ima svoju igru.Samo je treba igrati!
