Radnja se dešava u švajcarskom sanatorijumu.Glavni junak, Hans Kastorp,dolazi da obiđe svog bolesnog rođaka i ostaje u sanatorijumu punih sedam godina.Opisuje probleme tadašnje Evrope koja je sama oličena u slici sanatorijuma ("Čarobnog brega") koji nije samo poprište borbe između zivota i smrti već i između humanističko-demokratskih pogleda na svet.
"Ta borba između sila čednosti i ljubavi -jer to je u stvari po sredi -kako se ona završava?Ona se naizgled završava pobedom čednosti.Strah,pristojnost,čedno gnušanje,drhtava potreba za čistotom,sve to potiskuje ljubav,drži je sputanu u mraku,dopušta njenim konfuznim zahtevima da samo delimice,ali ni izdalekane u svom mnošvu i snazi,dođu do svesti i izražaja.Ali ta pobeda čednosti samo je prividna,samo Pirova pobeda,jer zapovest ljubavi ne može se zagušiti,nad njom se ne može izvršiti nasilje,potisnuta ljubav nije mrtva,ona živi, u mračnim dubinamasvoje tajne ona i dalje teži da se ispuni,ona probija magijski krug čednosti i izbija ponovo,iako u preobraženom,sasvim izmenjenom obliku...A kakav je oblik,kakva maska pod kojom se opet javlja odgurnuta i potisnuta ljubav?"
Predavanje o ljubavi u Čarobnom bregu mi je posebno zanimljivo.Jasna diskrecija između običnih ljudi i umetnika.Sećam se kako se Tonio Kreger oseća izdvojenim kad posmatra Inge kako pleše....i kako postaje svestan da ga ona nikad neće razumeti...jer je ona s druge strane.
Želeo je da pomiri "obične" i "neobične"I da je to jedna od tema njegove književnosti .
Gospođa Šoša?Grcka nokte,ima krivu kičmu,pravi loptice od hleba dok jede i naravno zalupljuje vrata tako jako da se prozori zatresu ...I zavodljiva je ,neodoljiva...ocenjivanje njene lepote podrazmeva jednu duhovnu "estetičku dimenziju"-naterao me je da je doživim kao izazov,kao iskušenje(ne kao lepu)
Odlomak:
"O, ljubav,znaš....Telo,ljubav,smrt-to troje čini samo jedno.Jer telo je bolest i požuda ,a ono nam donosi smrt,da oboje je puteno,i ljubav i smrt i u tome je njihov užas i njihova mađija!Ali smrt ,razumeš ona jednim delom ima rđav glas,ona je nešto bestidno zbog čega se crveni od srama: a s druge strane ,to je sila vrlo svećena i vrlo veličanstvena -mnogo uzvišenija nego veseli život koji pravi pare-mnogo dostojnija poštovanja......-zato što je smrt istorija i plemenitost i pobožnost, i ono večno i sveto što čini daskinemo šešir i hodamo na vrhovima prstiju....A isto tako ,i telo i ljubav prema telu su nešto nepristojno i neprijatno......"










