21/1/2007,01:18

:)

Volim te još

 

noćima ja proklinjem
telefon što me
ne budi
danima ja mrzim
zvono što ne zvoni

sanjam te na vratima
koferi u rukama
graciozan hod
ulaziš sa riječima
volim te još kao prije
mislim na nas kao prije
volim te još kao prije
mislim na nas

gadne riječi si po prvi
put govorila
iscjepala slike,poklone
i moja pisma
i prije si umjela da
nestaneš na dva tri dana
vraćala si se s kajanjem
na usnama
volim te još kao prije
mislim na nas kao prije
volim te još kao prije
mislim na nas

telefon je pozvonio
rodila se nova nada
korak dva i ja sam tu
reci,dušo,šta ti treba

čuj,stari,noćas
odlazim iz ovog grada
ne vjeruj u mene
jer više nikad nećeš
čuti volim te još
kao prije
mislim na nas kao prije
volim te još kao prije
mislim na nas

 

VALENTINO

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (2) Komentara | email this post

Pošalji komentar
Komentari:

Ah, vratila si me u rane devedesete
Suuuper!
Poslao Skorpijica u 02:49, 21/1/2007 | Link | |
Ova pjesma me je bar tuce puta dovela na rub suza prije godinu - dvije dana. Sav sam bio u njoj i ona u meni. Nadaš se, iako nadi baš i nema mjesta, a onda zazvoni telefon i ONA mi kaže gotovo iste te riječi iz refrena...
Sad mi je malo smješno kad se sjetim koliko sam patio.
Poslao Seven u 02:56, 21/1/2007 | Link | |