25/6/2007, 22:50

VESELI POST

Najveća radost mog života su dva mala, nemirna anđela koje obožavam.

Mali fudbaler je tokom prošle nedelje bio na pripremama sa klubom, u Titelu.

Ovo su delići naša dva tel.razgovora-dečko je imao mobilni, svi klinci su ga nosili pa i on.

Dakle, drugi dan:

- Halo Maki, ljubavi, tetka ovde

- Ćao tetka

- Zlato moje, kako si?

- Umorno tetka...- tužnim glasićem odgovara i nastavlja, nego čekaju me drugari, ajde ćao!

Klik. Prekinuo mi vezu, ja zovem sestru da čujem od nje kako je, jel jede, kako se sam tušira itd..

Kaže ona da je sve ok, ali plakao je prošle noći. Dva najbolja druga ostala u Beogradu, a on to nije znao...

Posle par dana opet zovem...ne javlja se. Brinem. Zovem sestru, kažem joj da zove trenera i da vidimo, tačnije čujemo šta rade klinci...i ona zove i šalje mi sms- sve ok.

Ja uporno zovem mog malog zlatnog sestrića. Konačno se javlja.

- Zlato, šta radiš...

- Ništa tetka, javljam se na mobilni. Svi me smarate redom...Dobro sam, jedem, pijem, tuširam se, treniram, spavam, a sada ćao, vidimo se u subotu!

I opet mi spusti slušalicu. Užas.

Subota. Dolazim da ga vidim. Ljubi me, i kaže- tetka, što si bre brinula, pa ja sam VELIKI DEČAK!

Saznaje da sam kupila monitor, ali misli na lap top.

Dolaze svi čoporativno kod mene.

Maki prilazi kompu i smeje se.

" Tetka, ja mislio ti kupila lap top, a ti kupila TFT, idi bre, zato si me zvala!!!! Ajde, pusti me da igram Water Bugs, da završim igru pošto ćeš je ti igrati do nove godine...beži, pusti majstora, sedi i gledaj kako se igra, i daj mi Cedevitu, žedan sam...

Eto, takav je moj anđeo...a o maloj princezi sutra, pravila mi je šou juče...

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (2) Komentara | email this post
15/6/2007, 19:20

FLERT I JOŠ PONEŠTO

Dragi moji blogeri i blogerke,

Više nisam klinka i odavno sam prestala da verujem u bajke. Živim u realnosti, i čini mi se da sam prestala da maštam. I da verujem u ljubav, mislim da mi ona nije suđena.

Ipak, ovih dana, na poslu osećam skrivene poglede jednog kolege, koji je malo stariji od mene, ali je kao i ja solo.

Koleginica zna šta se " dešava " i tera me da pređem u akciju.

Ja ne znam šta da radim. Odavno ne flertujem, i nikada to nisam dobro radila, priznajem.

Šta, po vama, znače skriveni pogledi, " kada te neko gleda ispod oka ", kada otkriješ da te gleda, a onda pokušava da to sakrije.

Da li smo mi to oboje mnogo smotani ili? 

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (9) Komentara | email this post
13/6/2007, 20:50

Bez naslova

DA JE SLAĐE ZASPATI

O da si barem tu pred mojim vratima,
Pa da mi pozvoniš u ranim satima,
E da smo ostali mi skupa
Gdje bi nam dušo bio kraj
I ptice letjele bi nam u zagrljaj

O da si mi u sobi kada zahladi,
Da mi doneseš doručak od ljubavi.
Pa da mi tvoje usne snene
Na topli kruh zamirišu,
U jutro puno bure da me miluju

Ide mi u životu, ide mi,
Ali mi fali ono malo ljubavi,
Ali mi fali korak tvoj
Da u stopu prati moj,
Gdje si ti,
Da je slađe zaspati

DANIJELA

objavio/la Sonatica kategorija: Poezija | (2) Komentara | email this post
12/6/2007, 13:48

DANAS....

Pada kiša, ali lice koje je bilo tužno celo jutro, ponovo se osmehuje, i u očima se vidi sjaj.

Buđenje, ili spavanje, nemiri ili sreća...tuga zbog ljubavi...

Ništa ne postoji, osim nas...

RIJEKA I MORE  
 

 
On je rijeka a ja sam more.  
 
Njegov je nemir naglost voda  
 
koje raspasuju travu. Ja ih slušam  
 
kako huče u tijesnom koritu  
 
probijajuć se kroz duboki kanjon  
 
snagom od koje sustaje moja blagost. 
 
   
Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.  
 
Njegove lađe nisu moje lađe.  
 
Njegove ptice nisu moje ptice.  
 
Ali njegovim lađama ja sam sidrište  
 
gdje je dopušteno sjesti uz vatru  
 
i smiješiti se jednoj priči.  
 
Zbog koje se zaboravlja smionost.  
 
Njegovim pticama ja sam klisura  
 
koja ih sakriva u svoje stijene  
 
misleći da ih otimlje oceanu. 
 
   
On je prispjela rijeka. Ja sam more.  
 
Moje obale postaju njegove obale.  
 
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.  
 
Moja beskrajnost postaje njegov mir 
  
                                                               Vesna Parun

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (3) Komentara | email this post
9/6/2007, 22:42

Nešto lepo za laku noć....

Možda Bog želi da sretnemo nekoliko pogrešnih ljudi prije nego sretnemo onu pravu osobu,

tako da kad ju napokon sretnemo budemo svjesni

koliko moramo biti zahvalni na tom daru.

 

 

Kada se vrata sreće zatvore, otvore se druga,

ali često tako dugo gledamo u zatvorena vrata

da ne primjećujemo ona koja su nam se otvorila.

 

 

Najbolja vrsta prijatelja je ona s kojima možete

sjediti cijelu večer ne progovorivši ni riječi,

a kad odlazite osjećate se kao je to bio

najbolji razgovor u životu

 

Potrebna je samo minuta da vam se netko svidi,

sat da vam se zaljubite, dan da nekoga zavolite,

ali potreban je cijeli život da zaboravite

 

Ljubav započinje osmjehom, raste poljupcem

i završava suzom

 

Istina je da ne znamo što imamo dok to ne izgubimo,

ali je istina i da ne znamo što nam nedostaje

dok to ne nađemo

 

Sanjajte što želite sanjati, idite kamo želite ići i budite

što želi biti, jer samo je jedan život i samo

jedna prilika da učinite sve ono što želite učiniti

 

 

U životu postoje trenuci kada vam netko toliko

nedostaje, da ga poželite izvaditi iz svojih

snova i zagrliti u stvarnosti

 

 

Dati nekome svoju ljubav ne znači i da će oni voljeti vas

Ne očekujte ljubav zauzvrat,

samo želite da im bude u srcu, ali ako ne bude

budite zadovoljni što je u vašem.

 

Ne idite za izgledom - može zavarati.

Ne idite za bogatstvom – može nestati.

Idite za onim tko vas čini radosnim,

jer treba samo jedan osmjeh da uljepša loš dan.

 

Najsretniji ljudi nisu oni koji imaju ono što je najbolje,

već oni koji najbolje iskoriste ono što imaju.

 

Imajte dovoljno sreće da budete nježni,

Dovoljno izazova da budete jaki

Dovoljno tuge da budete suosjećajni

I dovoljno nade da budete sretni

 

Uvijek se stavite na tuđe mjesto – ako se ne osjećate dobro, vjerojatno se ni ta osoba ne osjeća dobro

 

Sreća postoji za one koji plaču, one koji su povrijeđeni, one koji traže i one koji se trude, jer samo oni znaju cijeniti ljude koji dotaknu njihov život.

 

Svaka budućnost se gradi na prošlosti. Ne možete uspjeti u životu ako si ne oprostite pogreške i ne zaboravite slomljeno srce.

 

Kada ste se rodili – plakali ste,

a vi oko vas su se smiješili.

Živite tako da, kad umrete vi budete

nasmiješeni, a svi oko vas plaču.

 

Pošaljite ovu poruku onima koji vam nešto znače, onima koji su dodirnuli vaš život na bilo koji način, onima koji vas nasmiju kada je potrebno, onima koji vam daju nadu kada ste depresivni, onima za koje želite da znaju koliko cijenite njihovo prijateljstvo

 

Ako to ne učinite, ne bojte se – ništa vam se loše neće dogoditi, samo ćete propustiti priliku da ovom porukom nekome uljepšate dan.

 ***********

Ovaj tekst sam dobila u jednom mejlu, sada ga delim sa vama.

Sanjajte lepe snove dragi moji blogeri i drage moje blogerke. 

objavio/la Sonatica kategorija: Proza | (2) Komentara | email this post
3/6/2007, 19:52

JOŠ JEDNO BUĐENJE

Ja se budim ovih dana. Rušim već porušene mostove, sklapam kockice mozaika, i iskreno uživam u tome. Mada, malkice boli.

Otvorim sasvim slučajno, nenamerno, jedan forum. Pronađem dva posta mog bivšeg dečka. Pronašao novu. Dobro, nije to ništa strašno. Strašno je što sam zatim prešla na drugi forum, pogledala datum njegove zadnje pp i videla da su datumi isti, a vreme slanja postova  i meni pp, pola sata.

Odavno sam otkrila njegov karakter i ne volim ga odavno, samo zapanjena sam njegovim bezobrazlukom, da istog dana kada je pronašao devojku šalje i meni pp.

Definitivno sam se PROBUDILA...Čekam da vidim i čujem kako će izgledati treće buđenje.Verovatno će ga biti.

Nisam ni tužna ni razočarana. Nimalo.

Zapravo- baš sam happy, osećam se kao klinka koja je složila mozaik, i sada hoće nov mozaik, da ga slaže, muči se i uživa na kraju.  

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (2) Komentara | email this post
2/6/2007, 23:07

BUĐENJE

" Jedan čovek i jedna žena
na peronu sreće stoje još
čekaju voz što doći neće
pa da krenu putem sreće te "

Nakon deset godina beskrajne ljubavi večeras sam se probudila. I stavljam tačku.

Ne vredi stajati na peronu i čekati voz koji nikada doći neće.

Buđenje je bilo dugo, i bolno, a sada osećam slobodu.

Ne želim da budem zarobljena u mreži pogrešnih osećanja, da poklanjam ljubav nekome ko je sebičan i ne zaslužuje moju pažnju.

Tačka.

Definitivna.

" Danas otvaram oči
nakon svih ovih godina
niti ja voljeh tebe
nit' si ti mene voljela
samo stara navika
je ostala "

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (4) Komentara | email this post
1/6/2007, 12:57

LEKSIKON, drugi deo

1. Pravo ime: Znaju ga moji prijatelji sa bloga i foruma

2. Rođena: 1972.godine

3. Horoskopski znak: Lav

4. Rodni grad: Beograd 

5. Verujem: Verujem u Boga

6. Nacionalnost: Srpkinja

7. Roditelji: Majka

8. Da li volim roditelje: Da, tata mi strašno nedostaje 

9. Braća ili sestre: Sestra, mlađa

10.Volim li mesto u kome živim: Da

11.Gde bih volela da provedem ceo život:

Nisam mnogo razmišljala o tome, nije mi važno mesto već ljudi koji me okružuju, koje volim i sa kojima se družim 

12. Boja očiju: Kestenjasta

13. Težina: Dame se ne pitaju za godine i za težinu

14. Visina: 160 cm

15. Obrazovanje: XII Beogradska gimnazija, i prva godina Bogoslovskog fakulteta SPC

16.Tetovaža: Ne, ali sam jedno vreme razmišljala o tome

17. Pirsing: Ne 

18. Šta bih želela da radim u životu, umesto ovog posla:  Želela bih da se bavim novinarstvom i pisanjem

19. Kakav mi je život: Običan, nekada pun iznenađenja, nekada dosadan

20. Lični stavovi: Ljude delim na dobre i loše, ništa mi drugo nije važno

21.Srećan broj: 15

22. Interesovanja: Pisanje, druženje, net

23. Dobra strana mog karaktera: Iskrenost

24. Loša strana: Često sam nervozna

25.Šta je sreća: Život ispunjen ljubavlju

26. Mislim da sam: Sasvim obična

27. Koliko je sati: 09:40

28. Koji je datum: 01.06.2007.

29. Kakvo je vreme: Sunčano

30. Omiljeni dan u nedelji: Petak

31. Omiljeno doba dana: popodne

32. Kako izgleda moje jutro: Buđenje oko 7, spremanje za posao, prva jutarnja kafica, dupla bez šećera i čitanje vesti sa Interneta 

33. Parfem bez koga ne mogu: Angel

34. Omiljeni pevači: Tifa, Balašević, Bajaga, Milan Mladenović

35. Omiljene pesme: Ulica Zmaja od Noćaja, Krug 

36. TV stanica: RTS, Studio B

37. TV voditelji: Jovan Memedović, Mira Adanja Polak, Aleksandar Gajšek

38. Radio stanice: Indeks, radio S, Nostalgija

39. Omiljeni cvet: Ruža

40.Da li želim da budem slavna: U domenu svog posla, već sam slavna, ali bih želela da budem i slavan pisac, mada ne volim kamere i popularnost 

41. Omiljeno jelo: Mamina sarma, špageti Milaneze 

42. Omiljeno piće: Sok od breskve

43.Omiljena poslastica: Torte sa lešnicima

44. Voće: Jagode

45. Hrana koju ne volim: Cvekla

46. Da li pijem alkohol: Ponekad, džin tonik, viski sa koka kolom, Bejlis

47. Cigarete: Da, Lucky Strike

48. Da li sam zaljubljena: Trenutno ne

49. Da li imam nešto protiv gay populacije: Ne volim ih, ali ih ne mrzim

50. Sa kim bih želela da se zaglavim u liftu: Sa Nebojšom Bakarecom, Draganom Vučićevićem, Sir Oliverom i Tijanićem 

51. Sa kim bih želela da odem na pusto ostrvo: Sa dragom osobom

52. Omiljena životinja: Pas

53. Da li imam tajne: Da

54. Moja uzrečica: Strpljen-spašen

55. Šta želim u ovom trenutku: Jedan tel.poziv, vezan za posao

objavio/la Sonatica kategorija: Dnevnik | (3) Komentara | email this post