Drhtaji
Otkinula si komadić sebe
umjesto "Volim te."
Okrvavljeni kovčežić djetinjstva.
Zadrhtah...
Nađeni
Brzinom misli sam
Pretraživao sazvježđa i Galaksije
Tražeći te.
Samo tvom srcu razumljivo
Dozivao tvoje ime
Na kiši
Kupidon je izgleda zaspao
Pomislih
Iznenada, nenadano
Sretoh te
Srca se pozvaše imenom
Bez straha
Kao stari znanci
Dva osmjeha stopiše
U poljubac
Pogledi razmjeniše
Snove
Oslobođena, tijela se
Spojiše
U toploj Vojvođanskoj noći.
Uspavanka za Barbiku
Deflorisanim pogledom
tek rođene žene
koja je
zauvjek uspavala djetinjstvo
prostrijelila si
moje zjenice.
Polizala vlastitu krv
sa mojih usana.
Od pogleda, dodira
zadrhtaše udovi.
Naježivši svaku dlaku
na razotkrivenom tijelu
srce strasno urliknu!
Noćni posjetilac
U predgrađu sna.
Zazidanog
Pod ljetnim zvjezdama,
Nebom punog mjeseca
Često, tiho
Poput lopova
Gotovo nečujno
Sklopljenih ruku
Zastaneš.
Pogledaš me vjerom
I otklopiš dlanove.
Sjajna, blistava
Vatra ljubavi
U njima tinja.
Molitva
Daj mi svoj pogled!
Pokloni osmjeh,
Spusti mi dlanove
Na svoje grudi.
Izvij leđa, Butine raširi
U hram me Venerin primi
Da budemo jedno.
Alhemičar
U nemirnoj igri
Sunčanih zraka
U osvit zore
Prepoznajem dodir tvoj.
Dozivam te
toplim vjetrom s juga
Tražim te kroz noć i maglu
Sad kad se geografija
grubo smjestila
Između hoću i mogu.
Brojim dane i preturam oblake.
A ti...
Pohodiš mi snove
U bijelom.
Pogleda blagog što priziva.
Stojimo na mekom oblaku.
Držiš me za ruku.
Iza nas crna tačka,
Ispred nas vječnost.
Noći kad nisam spavao
U pustoj noći
Premećem misli
I biram riječi
Da te približim.
Noćas
Ni zvijezde ne tinjaju
Pomislih.
Pred ogledalom
Uporno, predano
Poput askete
U molitvi
Tražim tvoj
Blijedi lik
Duboko urezan
U zjenice.
Tango u dvoje
Šum tvog glasa
Rastapa i poslednju misao
Urlik probuđene zvijeri
U beskrajnoj praznini.
Poludjelo srce
Mahnito vrišti
U zatvorskoj ćeliji
Mojih grudi.
Udovi u grču stišću
Tvoje pulsirajuće tijelo.
Duboko zariven u tebe
Pronađen jecam.
Tvoje oči
Nađi dušu u mom pogledu.
Ako u njoj nađeš
Bezbrižnost djetinjstva
Bjelinu
Novogodišnjeg snijega
Nježnost dodira
Tvog dlana.
Ako osjetiš
Blagi drhtaj
Prvog poljupca
Znaćeš
Šta mi tvoje
Oči govore.
(NE)MI
Rasanjeni
Nedobuđeni
Sazdavani
Nedovršeni
Neupitani
Nedorečeni
U Pandoru
Zagledani
Neistraženi
Nedosegnuti
Pred Hronosom
Stojimo
Tvoja pjesma
U djeliću vremena
Rasut
I nanovo stvoren
Dezorjentisan
Pogledom prebiram
Po ispreturanom
Unutrašnjem nebu
Tražeći znak
Molim
Za tvoju ruku
Da usidrim Misao
Nanovo dopisujem
Fiziku emocijom
Željan bijega
Iz sebe tebi.
Bajalica protiv ružnih snova
Ako nas
Na rijeci života
Neki brzak
Na trenutak
Razdvoji,
Ne boj se
Jer mi smo jedno
I možda,
Već u prvoj
Mirnoj vodi
Ili moru
Bistroj kapi kiše
Ponovo bićemo skupa
Umjesto laku noć
Pretvoriću se u lastavicu
I noćas ti
Preletjevši nemire
U kljunu donijeti
Maleni, mirisni cvijet.
Izmađu juče i danas
Te večeri je dugo
Učešljavala smjernost
U kosu
Iznenađeno samoupitana
Da li je djevojka
Ili žena
Plave oči obojene
Dubokim okeanom
Skrivale su
Nevino proljeće
Djevojka
A onda,
U uglu zjenice
Zaiskri glad.
Žena.
