Želim:
Da posle snova
ne ostane trag moj na tvom telu.
Da poneses od mene samo
tugu i svilu belu
i miris blag...
puteva zasutih liscem svelim
sa jablanova.
M.Crnjanski
Uzalud je budim
Budim je
zbog sunca
koje objašnjava sebe biljkama
Zbog neba
razapetog između prstiju
Budim je zbog reči koje peku grlo
Volim je ušima....
Treba ići do kraja sveta
i naći rosu na travi...
Budim je zbog dalekih stvari
koje liče na ove ovde...
Zbog ljudi
koji bez čela i imena
prolaze ulicom
Zbog anonimnih reči
trgova
Budim je zbog manufakturnih pejzaža
javnih parkova
Budim je zbog ove naše planete
koja će možda biti mina
u raskrvavljenom nebu
Zbog osmeha u kamenu
drugova zaspalih između dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice
nego aerodrom!
Moja ljubav
puna drugih
je deo zore koju budim
Budim je zbog zore
zbog ljubavi
zbog sebe
zbog drugih...
Budim je
mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
Sigurno je rekla:
neka me traži
i vidi
da me nema
Ta žena sa rukama deteta
koju volim
To dete koje je zaspalo
ne obrisavši suze koje budim...
Uzalud
uzalud
uzalud...
Uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
Uzalud je budim
jer njena usta neće moći da je kažu
uzalud je budim
Ti znaš
voda protiče
ali ne kaže ništa........
Uzalud je budim
Treba obećati
izgubljenom imenu
nečije lice
u pesku
Ako nije tako
odsecite mi ruke
i pretvorite me
u kamen!
(Branko Miljković)
Očiju tvojih da nije
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuje tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
Ljubav Belutka
Zagledao se u lepu
u oblu plavooku
U lakomislenu beskrajnost
U beonjaču se njenu
Sav premetnuo
Jedino ga ona razume
Zgraljaj njen jedini ima
Oblik njegove želje
Mutave i bezdane
Senke je njene sve
U sebi zarobio
Slepo je zaljubljen
I nikakve druge lepote
Osim one koju voli
I koja će mu doći glave
Ne vidi.
Vasko Popa
Mi se čudno razumemo
Mi se čudno razumemo
k'o dav bola, k'o dva vala
k'o dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nemo,
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.
O tebi su pitalice,
od vekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
Odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dečačkih nagađanja.
I stvari snovi, evo
polagano nadolaze
k'o da ide vreme tavno.
Svaki gest tvoj ja sam snev'o,
znam napamet tvoje fraze
svaku reč sam čuo davno.
Stanislav Vinaver
Iskrena pesma
O sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reč nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.
Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicanstvom prirode, a potom
Kad prođe sve i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,
Ja ću ti, draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
Ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.
I ti ćeš, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci će ti biti suzom vlazne.
I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva, -
Da ja u tebi volim sebe sama,
I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima!
Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja,
Al'ne volim te, ne volim te draga!
I zato ću ti uvek reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvecu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.
Milan Rakic
Da su meni oči tvoje
Da su meni oči tvoje,
Zvezdama bih prkosio,
Nit' bi sunce poželio,
Da su meni oči tvoje!
Da su meni oči tvoje,
Ma s' u njima rastopio
Ja bih opet srećan bio,
Da su meni oči tvoje!
Da su meni oči tvoje,
Voleo bih neg' sve blago
Neg' kamenje sjajno drago!
Raj bi samo pregoreo
U njima bih slatko mreo,
Da su meni oči tvoje!
Jovan Ilić
Tijo, noći
Tijo, noći
Moje sunce spava,
Za glavom joj
Od bisera grana,
A na grani
Ka da nešto bruji:
Tu su pali
Sicani slavuji:
Zice predu
Od svilena glasa,
Otkali joj
Duvak do pojasa,
Pokrili joj
I lice i grudi,
Da se moje
Sunce ne probudi.
Jovan Jovanovic Zmaj
Možda spava
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.
Pesmu jednu u snu što sam svu noc slušao:
Da je čujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreća moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.
U snu svome nisam znao za budenja moc,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se kreće u umrlu noć.
U snu svome nisam znao za budenja moc.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
I u njemu oci neke, nebo nečije,
Neko lice ne znam kakvo,možda decije,
Staru pesmu,stare zvezde, neki stari dan,
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.
Ne secam se ničeg više, ni ociju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oci da su moja duša van mene;
Ni arije, ni sveg drugog, što ja nocas snih:
Ne secam se ničeg više, ni ociju tih.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oci da su baš one
Što me cudno po životu vode i gone:
U snu dodu da me vide šta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Da me vide, dodu oci, i ja vidim tad
I te oci, i tu ljubav, i taj put sreće;
Njene oci, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam što ne vidim sad.
Da me vide, dodu oci, i ja vidim tad;
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveca,
Što me gleda, što mi kaže da me oseca,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili pociva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas,
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.
Možda spava sa ocima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa ocima izvan svakog zla.
V.Petkovic-Dis
Na dan njenog vencanja
I srusise se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji -
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Cestit'o sam ti. I ti rece "Hvala!" ...
A da li znades da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala
Srusi i smrvi u pep'o rasu?
Al' ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svrseno je! Ti si sada žena -
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Ja neću kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu sto sam tebe sreo;
Ja neću kleti čak ni samog sebe,
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.
I nasto kletve! Nasto ruzne reci?
O sreći svojoj covek vazda sniva;
Bol, jad i patnju smrt jedino leci.
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Pa podji s Bogom! Još ti mogu reci:
Da Bog da sunce sreće da ti sija!
Sve sto god da pocnes svrsila u sreći!
Sa tvoje sreće biću srećan i ja.
I svakog dana ja ću da se molim
Kad zvono verne u crkvu poziva...
Ja nisam znao da te tako volim.
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Cuj, Boze, molbu moje duse jadne:
Sva patnja sto si pis'o njoj, k'o ženi,
Nek mimoidje nju, i neka padne
Na onaj deo sto je pisan meni!
Uslisi ovu molitvu, o Boze!
I dusa će mi mirno da pociva;
I saputace vecno, dok god može:
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
I onda kada dodje ono doba
U kom će zemlja telo da mi skriva,
Cuces i opet sa dna moga groba:
"Prosta ti bila moja ljubav ziva!"
Velimir Rajic

Plavi cuperak
Plavi cuperak obično nose
neko na oku,
neko do nosa,
al ima jedan cuperak plavi
zamislite gde?
- U mojoj glavi.
Kako u glavi da bude kosa?
Lepo.
U glavi.
To nije moj cuperak plavi,
već jedne Sanje iz sestog "a"
Pa šta?
Videces šta - kad jednog dana
cuperak nečije kose tudje
malo u tvoju glavu udje,
pa se umudris,
udrvenis,
pa malo - malo... pa pocrvenis,
pa grickas nokte
i krijes lice
pa saljes tajne ceduljice,
pa nešto kunjas,
pa se mucis,
pa ucis - a sve kojesta ucis.
Izmesas rotkve i romboide.
Izmesas nokte i piramide.
Izmesas leptire i gradove.
I sportove i rucne radove.
I tropsko bilje.
I stare Grke.
I lepo ne znaš šta ćeš od muke.
Sad vidis šta je cuperak plavi
kad ti se danima mota po glavi,
pa od decaka- pravog junaka
napravi tunjavka i nespretnjaka.
Miroslav Antic
Strepnja
Ne, nemoj mi prici! Hoću izdaleka
da volim i želim tvoja oka dva.
Jer sreća je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe samo nagovestaj da.
Ne nemoj mi prici! Ima vise draži
ova slatka strepnja, cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.
Ne nemoj mi prici! Nasta to i cemu?
Izdaleka samo sve ko zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek mi ne pridju oka tvoja dva!
Desanka Maksimovic
Pesma zeni
Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
Moja reč u sumu; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si zudnja.
Ostaj nedostizna, nema i daleka-
Jer je san o sreći visi nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost; neka
Tvoj sen i eho budu sve sto seca.
Srce ima povest u suzi sto leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo sto dusa prosneva
Poljubac je susret najveci na svetu.
Od mog prividjenja ti ci cela tkana,
Tvoj je plast suncani od mog sna ispreden
Ti bese misao moja ocarana;
Simbol svih tastina porazan i leden.
A ti ne postojis nit' si postojala;
Rođena u mojoj tisini i cami;
Na suncu mog srca ti si samo sjala;
Jer sve sto ljubimo stvorili smo sami.
J. Ducic
Ne vjeruj
Ne vjeruj u moje stihove i rime
kad ti kažu, draga, da te silno volim,
U trenutku svakom da se za te molim
I da ti u stabla urezujem ime,...
Ne vjeruj! No kasno kad se mjesec javi,
I prelije srmom vrh modrijeh krsa.
Tamo gdje u grmu proljece leprsa
I gdje slatko spava nas jorgovan plavi.
Dodji, cekacu te! U casima tijem
Kad na grudi moje priljubis se cvrsce,
Osjetis li, draga, da mi tijelo drsce,
I da silno gorim ognjevima svijem,
Tada vjeruj meni, i ne pitaj vise;
Jer istinska ljubav za rijeci ne zna,
Ona samo plamti, silna, neoprezna
Niti mari, draga, da stihove pišem.
A.Santic
Mislio sam da bi bilo lijepo da sve meni drage ljubavne pjesme iz naše poezije stavim na jedno mjesto i podijelim sa vama.
Toliko za ovaj put,
PozZ

