Sat 12 August 2006
Blizu tridesete to je to
On me voli na svoj način, pomišljam... možda i nije nestvarno ako nije onako kako smo navikli da bi trebalo biti. Možda može da se predamo drugačijemu, neviđenomu, još neotkrivenomu svemiru. On me vidi, on me čuje, on me pamti vrškom jezika i jagodica, on ima za me novi svijet. Sasvim novi svijet. On voli ljuto. Ja ne mogu da ga smislim. On igra igrice. Mene to ne zanima. On je za palac niži. Ja sam za tri palca šira u bokovima. Imamo oči jednake. Usne koje se poznaju oduvijek. Srce koje diše kao jedno. Imamo se. Ne-konzumno a tako sadržajno. I kad nema vremena on ga stvori da me učini sretnom. Kupuje mi ruže. Pjeva pjesme. Al' da budemo iskreni On voli da ja nekad glumim sramežljivo, malo žensko, koje treba njegovu ruku. I puštam ga u tom uvjerenju, jer se tako, kad mu dopustim da bude moje muško, i ja osjećam uz njega više kao Žena. Radosan je dok se budi pored mene. Vodi me. I vodim ga. Umorni smo, kuća nam je bomba, neraspakirane kutije, po podu rasuta prašina, danima ne stižemo da se skućimo do kraja, radimo ko lokomotive, zajedno smo 23 sata dnevno, odlazimo u kineski restoran, onaj isti u kojem smo prvi puta izašli na večeru, noću spavamo zagrljeni. Ljubavi nam ne nedostaje. Zar nije to život? U meni roje se misli dok se jedan novi život rađa. Slažem kocku na kocku i čekam hoće li ostati stvarna, iako znam da hoće, znam da mora, da treba biti tako. Moje je prirodno mjesto uz njega kao i njegovo uz mene. I znate šta, to sve isto rekao bi vam i On koji je echo moga srca. Ponekad naprosto znaš da je to to. Ponekad sklope se duše kao kazaljke na satu. I bude problema, bude svega, ali ti si kao stijena, nepomičan u ljubavi, nepomičan u vjeri. Blizu tridesete je to.