Noću, ispod pokrivača

rađaju se sumnje

da nećeš moći

da neću uspjeti

da me zadovoljiš

onako kako treba

da nećeš umjeti

da me posvojiš

uzmeš pod svoju

i ljuljaš dovoljno dugo

dok ne pretvorim se u užitak

i prolijem se po tebi

lagano, lagahno...

Dok dišem otimaš mi uzdahe

na mah i vriskove

što iz dubine mene

isprepliću nam jezike

u ritmu izmjenjujemo energije

sve dok stvarno je

sve dok iz nas ne iscuri

i posljednja kaplja čeznutljiva znoja

lagano, lagahno...

Moje ruke na tvojim leđima

ispisuju kartograme nadanja

moj dah u tvom srcu traži gnijezdo

gdje da savijem se

nogama oko tebe

gdje da pustim te bliže sebi

bliže onoj koja besramno

jebe se

i pritom uživa do beskraja

lagano, lagahno...