Oblak...

4.4.2008
Image Hosted by ImageShack.us

Jedan uspavani oblak
napuni svoja pluca mojim dimom nada...
Nagrnushe svi podgrejani osecaji
na njegovu mekotu...
Zamolih vetrove
da me malo proljujaju na tom oblaku...
iskidah lance nehaja
orosila travu na dlanovima
zalila sadnice u meni
unishtavala dahove ceznje u sebi
...
i postoji jedna pesma koju necu nikad da napishem.

Objavio smirna u 19:15 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar

...

4.4.2008


 

SNOVI..., FILOZOFI, LEGENDE, ZNAKOVI, STAPANJE,PREPOZNAVANJE,REALNOST,

MIRISI, MUZIKA,SLIKE...,

BRISHI-PISHI,

IDIMI-DODJIMI...,

ali ja nisam emotivna dushica

u tome je poenta!!!

 


 

 
Objavio smirna u 16:41 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar

Volela sam ovu pricu...

4.4.2008

Na trenutak sam zaboravila
Ko sam,
zaboravila sam
i Ko si ti
nisam htela da ide tim tokom,
ali bio si neumoljiv
… I Dusa je bila opijena,
Dusa je otreznjena.

Trazila sam onu Ja koju sam davno izgubila,
Onu ludu i hrabru sto prkosi kisama i olujama
Onu sa pogledom u Mesec i Zvezde

Jer znam…,

ona cuci u Meni,

ona me dovela Tebi

Iz daljine se cula melodija-tako poznata,
Neke slike bez okvira
Ponadala sam se da ces me osetiti
Da znas da nisam pion na polju zabluda
I susret sa Tobom trebao je biti susret sa Sobom


Izgubljena u lavirintu kosmickih lutanja
Skoro da nadjoh svoj put ali…

Zbog nekih Reci stadoh!!!

I za kraj…, kazem nema kraja,
ne bezim nigde, ne cinim nista.
Verujuci da znas da znam
i da znam da znas
Da mi jedno drugo nikada necemo izdati
A da cemo se uvek pitati
Da li je moglo bolje?

Ludi Mesec i dalje blista nad mojim gradom
Jutro crta osmehe i bez Tebe…

Imam razloga ziveti,

imam razloga zaboraviti…


P.S.Volela sam Ovu pricu
-ne zato shto sam emotivna dushica,
nikada nisam bila emotivna dushica...,
ali vishe mi nikakve price ne interesuju,
vec samo realnost i da uzivam u realnosti...
Objavio smirna u 16:12 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar

Apsolutno tacno!

4.4.2008

˝Svesti cijeli svemir na jednu osobu,

to je ljubav.˝
Victor Hugo

Bila svela...,
tako, volim da proveravam narodne poslovice,razne murosti:)

Uz malu dozu ljubavi, svatko postaje pjesnik.
Platon

Da, eto-malo sam bila pesnik...:)

Naš najveći uspjeh nije nikada ne pasti, nego
se uzdići svaki put kada padnemo.
Confucius

Da, pala sam u  jednom trenutku-kad sam shvatila da sve,sve shto sam volela-ima i svoju drugu stranu,

ali sam se uzdigla, potrudila da shvatim, i eto, opet volim josh vishe sve ono shto sam volela...

Ništa ne može izliječiti dušu osim razuma,
kao što ništa ne može izliječiti razum osim duše.

Oscar Wilde

Apsolutno tacno!

..Nije nas zadatak u tome da se priblizimo jedno drugom,
kao sto se ne sastaju ni sunce i mjesec, ni more i kopno.
Nas dvoje smo prijatelju dragi, sunce i mjesec,
mi smo more i kopno.
Nas cilj nije da se slijemo jedno s drugim vec da saznamo jedno od drugoga i da jedan o drugom naucimo,
da vidimo i postujemo ono sto taj drugi jeste:
nasa suprotnost i dopuna.."
Herman Hesse

I neka meni bude ova poruka

sa blogoye-a, primetili ste da mi se mnogo dopada,

mislim da sam zasluzila ove reci...

Utehu za teških dana,
Osmehe kad te spopada tuga,
Duge da slediš oblake,
Smeh da ljubi tvoje usne,
Zalaske sunca da ugreju tvoje srce,
Nežne zagrljaje kada duh ti klone.
Prijateljstva da razvedre tvoje postojanje,
Lepotu za tvoje oči,
Poverenje kad sumnjaš,
Veru da možeš verovati,
Hrabrost da upoznaš sebe,
Strpljivost da prihvatiš istinu,
Ljubav da upotpuni tvoj život.


A JA KAZEM NJEMU:
osetila sam nevidljivu ruku
koja me miluje u snu,
zavolela sam tog lopova sto me krade nocu
... jutro te obrise kao senku...
a ti ostajes u meni kao
radost, lepota, tajna

I da...

mene nicija mracna strana ne zanima,

i vec sam sve zaboravila...

prica je bila jaka, vrlo jaka i poucna,

ali bezobzira kako ja kome izgledala

u realu ili ovde na blogu

ono shto volim kod sebe je shto sam pre svega

realna i razumna i natprosecno karakterna,

tkdj. ne volim nikome da se mesham u zivot

niti bilo kome za bilo shta da sudim

onaj ko mi je pomogao u zivotu na bilo koji nacin

bezobzira na motive je uvek bio za mene - Car,

i tako ce da ostane...

Nisam destuktivno bitce i nikada ne bih uradila nishta

protiv sebe,

operisana sam od bilo kakvih predrasuda,

uspostavila sam zeljenu i potrebnu harmoniju

i molim da mi je niko ne kvari svojim postupcima.

Blogoy.org volim kao mesto opushtanja...,

bitce me manje kad budem neshto radila,

svi ste mi kao ljudi dragi i simpaticni

i neka tako bude.

Sve ostalo shvatam kao metafiziku

koja je bila i proshla....,

a ja, eto-volim slicice, muziku,mudri misli,

volim gledati u oblake da mi pricaju price...,

i mislim da to ne treba nikome da smeta.

Objavio smirna u 15:13 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (1) | Pošalji komentar

Samo sareno pricalo...:)

4.4.2008

Ko čita zna mnogo, ko zapaža zna još više .

( Dima Sin )
Mržnja je osveta kukavice zbog pretrpljenog straha
( Bernard Šo )
Nije srećan onaj ko ima što želi,
već onaj koji ne želi ono što nema

( latinska poslovica )
Ništa nije samo po sebi ni dobro, ni loše,
zavisi samo šta o njemu mislimo

( Šekspir )






Poznavanje samoga sebe
bitno je važan uvod u menjanje
samoga sebe.

Aldons Huwley
Vi vidite stvari i pitate «ZAŠTO?»,
a ja sanjam o stvarima kojih nije
bilo i pitam «ZAŠTO NE?
»

George Bernard Shaw
Prvi korak koji čovek treba da učini kada želi da upozna svoga bližnjeg jeste da se stavi u njegov položaj,a ne da ga uništava brzom kritikom.
-Dž.Knitl-





Ništa što drugi čine nije zbog tebe.
Ono što drugi kažu
i čine samo je projekcija njihove vlastite stvarnosti,
njihovog vlastitog sna.
Kada te mišljenja i postupci drugih ne mogu dosegnuti,
više nećeš biti žrtvom bespotrebnih patnji.

Don Miguel Ruiz







Jedino luda jedino pesnik


Iz bistrog zraka
kada utesna rosa
na zemlju vec pada,
nevidljivo i necujno,
- laku obucu jer nosi
ta rosa, tesiteljska, poput blagih uteha-
secas li se onda, secas, plameno srce,
kako si negda zedno bilo
nebesnih suza i rosnih kapi,
kako si zedjalo, umorno i sprzeno,
dok su po zutim stazama travnim
opaki zraci sunca u sutonu
vitlali oko tebe kroz crno drvece,
jarki zraci, zaslepljujuci, zlokobni.
- Ti zenik istine? - rugali su se.
Ne! Ti si samo pesnik,
zverka, lukava, grabljiva, pritvorna,
osudjena da vara,
da vara uceno i hotice,
pohlepna plena,
maskirana razlicno,
u sebe samu,
maskirana u vlastiti plen.
To da je - zenik istine?...
Luda jedino! Pesnik!
Samo sareno pricalo,
pod maskama lude o svemu i svacemu,
leprsajuci po varljivim parovima reci,
po dugama-varkama
izmedju laznih nebesa,
sunjajuci se i svrljajuci naokolo -
jedino luda! pesnik jedino!
I to je - zenik istine?...
Ne miran, ukocen, gladak, hladan,
u kip pretvoren,
u sveti stub,
ne smesten pred hramove,
vrata nekog boga:
ne! nego dusman takvih kipova vrline,
divljini, zavicaju, blizi nego hramovima,
pun macje obesti
kroz svaki prozor iskacuci
hop! u svakakvi udes;
svaku prasumu nanjusivsi
da bi u prasumama
medju sarolikum zverima grabljivim
ti poput greha zdrav, lep i saren vitlao,
sladostrasnih usana,
opijen rugom, paklom krvozedno,
loveci plen, krisom, trcao obmanjujuci...
Ili orlu slican koji dugo
dugo nepomicno u bezdane gleda,
u svoje bezdane...
- Oh, kako se oni sunovracuju tu,
nanize, sve dublje,
u sve dublje dubine obrusavaju! -
I zatim se,
naglo,
okomito strmoglavi,
strelovito sjuri medju jagnjad,
svirepo ih zeljan,
sav obuzet gladju
I mahnit za dusana jagnjecim,
srdit i jarostan prema svemu
sto izgleda samo dobrostivo,
poput ovce kudravo,
blesasto, blagonaklono od jagnjeceg mleka...
Eto takve su,
orlovske, panterske,
pesnikove ceznje, takve su
tvoje ceznje ispod hiljadu maski,
ti ludo! Pesnice!...
Ti koji si coveka gledao
kao boga i kao jagnje, -
rastrgnut boga u coveku,
kao i ovce u coveku
i smejati se raztrzuci -
to je, to je tvoja blazenost,
blazenost orla i pantera,
blazenost pesnika i lude!...
U bistrom zraku
kada se srp mesecev
zelen medju purpurnom rumeni
i zavidan vec prikrada -
i, dusmanin danu,
svakim svojim korakom potajno
kosi vreze ruza,
sve dok ne padnu nazad,
blede, u senu noci:
tako padoh i ja sam negde,
iz ludila moga za istinom,
iz bezumnih mojih ceznji za velikim danom,
umoran od dana, bolan od svetla,
- padoh dole, u suton, u senku,
istinom Jednom
spaljen i zedan nje
- secas li se jos, secas, plameno srce,
kako si nekad zedno bilo? -
Bas ja izgnan da budem
od svake istine!
Luda sam i nista drugo!
PESNIK jedino!

Friedrich Nietzsche

P.S. Balade meni nisu bile potrebne,
ni Takva Ljubav...
A znao si koliko boli...

Oprostila sam Ti
jer sam uvek znala
da si jedino luda
da si Pesnik....:)


 
Objavio smirna u 09:35 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar

I Lepo Te Molim

4.4.2008
Image Hosted by ImageShack.us

Čovjek prolazi kroz sadašnjost vezanih očiju.
Smije samo naslućivati
 i nagađati što u stvari doživljava.
Tek kasnije,
kad mu skinu maramu s očiju, može pogledati
u prošlost i ustanoviti što je proživio
i kakvog to smisla ima.
Milan Kundera "Smiješne ljubavi"







P.S.Brisali smo suze,crtali smo osmehe,
vredjali smo se, raskidali,mirili se...
shalili se,cutali,lagali,
govorili istinu...
snovima se voleli i kad smo se svadjali,
uvek kad bi se priblizili neshto bi se dogodilo da nas razdvoji
i lepo Te molim
ruze, vino i ljubav nudi drugoj

ja bih bila sa tobom samo drugar,
shto sam zelela i od samog pocetka,
malo si me zaveo...
al dobro.
Image Hosted by ImageShack.us

Verovala sam srcu i preshla se,
sad samo razum, korektnost i uvazavanje.


Pamtimo samo najdraze trenutke...
Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

...ništa ne zbližava ljude brže (doduše često samo prividno i varljivo) kao otužno, melankolično razumijevanje. Ta atmosfera smirene samilosti koja uspavljuje sve strepnje i zabrane podjednako je razumljiva i prostoj i profinjenoj duši, i neukom i obrazovanom, sigurno je najjednostavnija metoda za zbližavanje, a uz to i vrlo dragocjena. Potrebno je naime odbaciti kultivirano suzdržavanje duše, kultivirane geste i mimiku, i biti jednostavan, ne znam kako mi je iznenada, bez pripreme uspjelo to da postignem, kako je to moglo uspjeti meni, čovjeku koji je sljepački tragao za svojim umjetnim likovima; ne znam; gledao sam na to kao na neočekivani poklon i čudesno oslobođenje....
MIlan Kundera




.
Objavio smirna u 08:05 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar



[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]