
Na trenutak sam zaboravila
Ko sam,
zaboravila sam
i Ko si ti
nisam htela da ide tim tokom,
ali bio si neumoljiv
… I Dusa je bila opijena,
Dusa je otreznjena.
Trazila sam onu Ja koju sam davno izgubila,
Onu ludu i hrabru sto prkosi kisama i olujama
Onu sa pogledom u Mesec i Zvezde
Jer znam…,
ona cuci u Meni,
ona me dovela Tebi
Iz daljine se cula melodija-tako poznata,
Neke slike bez okvira
Ponadala sam se da ces me osetiti
Da znas da nisam pion na polju zabluda
I susret sa Tobom trebao je biti susret sa Sobom

Izgubljena u lavirintu kosmickih lutanja
Skoro da nadjoh svoj put ali…
Zbog nekih Reci stadoh!!!
I za kraj…, kazem nema kraja,
ne bezim nigde, ne cinim nista.
Verujuci da znas da znam
i da znam da znas
Da mi jedno drugo nikada necemo izdati
A da cemo se uvek pitati
Da li je moglo bolje?
Ludi Mesec i dalje blista nad mojim gradom
Jutro crta osmehe i bez Tebe…
Imam razloga ziveti,
imam razloga zaboraviti…

P.S.Volela sam Ovu pricu
-ne zato shto sam emotivna dushica,
nikada nisam bila emotivna dushica...,
ali vishe mi nikakve price ne interesuju,
vec samo realnost i da uzivam u realnosti...

Pošalji komentar