<?xml version="1.0" encoding="windows-1250"?>
<rss version="2.0">
<channel>
<title>Blog</title>
<description>Niti jedan covjek ne staje u istu rijeku dva puta 
jer to nije ista rijeka niti je to isti covjek``
Heraklit.</description>
<link>https://www.blogoye.me/Milka/</link>
<language>sr</language>
<lastBuildDate>Fri, 17 Jul 2026 18:57:33 +0200</lastBuildDate>
<generator>BlogOye!</generator>

    <item>
    <title>...</title>
    <description>Ako je sve krug, pa iz kruga u krug...
dan se smenjuje sa noci, noc sa danom,
smenjuju se godishnja doba...
sve planete se vrte u krug,
galaksije se vrte u krug...
i sve jeste krug, pa iz kruga u krug...
u tim krugovima se neshto zbiva,
i sve je to zapisano u nashoj podsvesti
mislim da smo zive biblioteke koji svoje knjige ne znaju da koriste...
pa onda opet iz kruga u krug...
nije izgubljeno vreme ako se zastane
pa nek i potraje... taj zastoj,
verovatno se zastane onda kad se oseti ogromna potreba za tim
kad ti je sve drugo manje vazno-nego da zastanesh i da se malo preslishash
pa kad osetish zeljenu harmoniju
nastavish...
ponovo rodjen.
</description>
    <pubDate>Fri, 30 May 2008 15:27:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/42899/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>...</title>
    <description>Leteo sam s vetrom i dremao s kornjačama, i krug se ipak sastavljao.
Ponovno  i ponovno ulazio sam u sve kože ljudske, u sve bunde zverske, u sve ko&amp;scaron;ulje  cvećane, tražeći tuđina, no kad sam držao da sam se udaljio u najdublju daljinu,  ja sam se nevidljivim krugom vraćao u najbližu blizinu.

Da se sav sneg u  &amp;scaron;ećer pretvori, a sva ki&amp;scaron;a u malvasiju, gorčina du&amp;scaron;e moje ne bi bila  zaslađena..Da se sva pra&amp;scaron;ina pod nogama mojim u smaragd pretvori, i sve li&amp;scaron;će na  drvetu u dijamant, bogatstvo moje ne bi se umnožilo...Da mi se laskave reči  kažu, sve počasti ukažu i svi prestoli dadu, ni&amp;scaron;ta ne bi moglo smanjiti žalost  moju osim du&amp;scaron;a, koje bi se dodale du&amp;scaron;i mojoj, koje bi se slile s du&amp;scaron;om mojom, i  du&amp;scaron;u moju udvostručile....

U svakom čoveku, braćo, ima toliko zle volje  da se na njemu može sazidati Pakao, i toliko dobre volje, da se na njemu može  sazidati Nebo. Neprijatelj priznaje kod neprijatelja ono prvo; majka poznaje kod  sina ovo drugo.
Vi&amp;scaron;e kapi otrova kaplje iz srca u mozak nego iz mozga u  srce.

Svečovek vidi u svakoj stvari jedno dvojstvo od Boga i sebe samoga.  Zbog prve vizije on po&amp;scaron;tuje do obožavanja svaku stvar, a zbog druge saoseća do  samožrtvovanja svakoj stvari.

Ljudi gre&amp;scaron;e ili iz samoljublja ili iz  samoprezrenja. Ja čuh ispovest jednog starca na samrtnom odru; ja sam, veli,  gre&amp;scaron;io prvo iz radoznalosti, a potom iz samoprezrenja. Zato sam voleo gre&amp;scaron;nike  svake boje, jer su bili bliski du&amp;scaron;i mojoj, istoriji mojoj. Uzeti greh na sebe  znači uzeti krst na sebe.

Ma i leđima bili okrenuti suncu, sunce će vam  svetliti. Ma i leđima bili okrenuti Bogu, s kičmom ispunjenom bezbožni&amp;scaron;tvom, Bog  će vas voditi.

Orači, istorija beleži dve vrste heroja, naime oni koji  žrtvuju svoj život svome idealu i one koji žrtvuju tuđi život svome idealu.  Mrska nam je istorija, &amp;scaron;to beleži i ove druge u heroje, te tako me&amp;scaron;a ćumur s  dijamantom

Od svih čula jezik nije najbolji izrazitelj du&amp;scaron;e čovekove. Kao  &amp;scaron;to sav pas nije u lajanju tako sav čovek nije u onome &amp;scaron;to kaže. Velika je  mudrost pronaći čoveka iza jezika, i oceniti psa van lajanja.

U tome  sunce, razumno i poslu&amp;scaron;no sunce zazvoni podne, te orači poseda&amp;scaron;e u izorane  brazde da ručaju....


(Reči o Svečoveku, Vladika Nikolaj Velimirović)L </description>
    <pubDate>Wed, 28 May 2008 09:29:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/42782/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Da se zabelezi:)))</title>
    <description>&amp;nbsp;










Oro&amp;nbsp; 

Ko li miluje, milo moje, 
Ko li usne te, snene budi, 
Ne zaboravi ime moje, 
Kada krene da, da te ljubi, 
klasje moje ne spavaj. 
Njega ljubi, mene uspavaj 
Ne lomi mi led, vodu nema 
Ne soli mi ranu, suza nema, 
Ko li zaigra oro moje, 
Neka ne igra za nas dvoje, 
Klasje, mene uspavaj. 
Nuna nej,nuna nuna nuna nuna nuna nej, 
Na Vidovdan, probudi me, da ga opet pogledam. 



JELENA TOMASEVIC

		








</description>
    <pubDate>Sat, 24 May 2008 23:02:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/42610/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Ova prica dobra...</title>
    <description>PRIČA O TRI ŽABE


Jednoga dana tri mlade žabe odluči&amp;scaron;e izići iz bare  kako bi bolje upoznale okolni svijet. Neko su vrijeme besciljno lutale  zabavljajući se i otkrivajući stvari koje nikada prije nisu vidjele. Nakon nekog  vremena, naiđu na veliki lonac tek izmuzena mlijeka te, pomisliv&amp;scaron;i kako su žedne  i kako bi im dobro do&amp;scaron;lo da se malo odmore i napoje, skoče unutra. 
Utaživ&amp;scaron;i  svoju žeđ, htjedo&amp;scaron;e iskočiti i nastaviti svoj put ali, kako su bile otežale a i  povr&amp;scaron;ina mlijeka se snizila, to im ne uspije. Ni nakon raznih poku&amp;scaron;aja nije im  uspijevalo iskočiti iz lonca.
Prva je žaba bila fatalist pa je zaključila:  &amp;quot;Nikad se neću uspjeti izvući.&amp;quot; Rezignirano se prepustila sudbini i utopila u  mlijeku.
Druga, intelektualka, krenula je računati kolika je razdaljina od  povr&amp;scaron;ine mlijeka do ruba lonca i koliko snage treba uložiti u napor spa&amp;scaron;avanja.  Konačno je na&amp;scaron;la pravu formulu ali, kako nije računala na ručku lonca, dvaput je  udarila glavom o tvrdi nosač te se onesvijestila i potonula.
A treća je i  dalje lagano plivala, ne odustajući i ne sumnjajući da će se već nekako izvući.  Njezini mirni i ustrajni pokreti učini&amp;scaron;e da se mlijeko uskoro ukiseli i pretvori  u maslac te je žaba po skliskoj ali tvrdoj povr&amp;scaron;ini uspjela dovoljno odskočiti  da iskoči iz lonca i spasi si život. 

P.S. Ovu pricu procitah na nekom blogu, 
eto... volim ovakve price,
mnogo vishe od ljubavne poezije:)
&amp;nbsp;</description>
    <pubDate>Thu, 22 May 2008 14:20:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/42450/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>...</title>
    <description>Da, jeste sve relativno...
I niko nikome ne moze reci shta je ispravno a shta nije...
Necija istina ne mora biti moja.
Neciji parametri vrednosti, srece ili bilo cega ne moraju biti moji...
Zato nisam ljubomorna na nikoga.
Nekom je sva sreca da bude bar dva minuta na TV.
Meni to ne znaci. Meni bi to smetalo. Meni to nije sreca.
Najgore shto moze mozda nekome da se desi
da se nadje u nekoj ulozi koja ne odgovara njegovoj prirodi
ali je zbog sticaj okolnosti se nashao u toj ulozi.
Na pr. postoje zene koje su prostitutke, 
striptizete ili bilo shto u tom fazonu,
ako one iskreno uzivaju u tome - neka ih, pronashle su sebe,
zalosno je samo ako to nije u njenoj prirodi a time se bavi,
kao i obrnuto..., ne samo to, nego bilo shta drugo.
Nismo svi isti.Iste stvari ne znace nam isto.
Najbitnije je proniknuti u samog sebe,
doci do svoje sushtine i ziveti u skladu sa njom.
</description>
    <pubDate>Wed, 14 May 2008 20:54:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/42050/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>:)</title>
    <description>&amp;quot;Cekali smo sve ove godine da pronademo nekoga 
ko ce nas prihvatiti onakve kakvi  jesmo, 
nekoga s carobnjakovom snagom da otopi 
stijenu u suncanu zraku. 
ko ce nam  moci donjeti srecu unatoc iskusenjima, 
ko se moze suociti s nasim zmajevima u  noci, 
ko nas moze promjeniti u bice kakvo smo odabrali biti. 


Upravo jucer,  otkrio sam da je taj magicni netko lice u ogledalu. 
To smo mi i nase vlastitom  rukom napravljene maske.&amp;quot;
RICHARD BACH
 </description>
    <pubDate>Tue, 13 May 2008 13:52:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/41961/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>...</title>
    <description>&amp;quot;...imamo u du&amp;scaron;i i sve ono &amp;scaron;to je ikada živjelo u ljudskim du&amp;scaron;ama. 
Svi bogovi i  đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, 
tu su kao  mogućnosti, kao želje, kao izlazi&amp;quot; 

Herman Hesse

&amp;quot;Sreća je dobro zdravlje i slabo pamćenje.&amp;quot;
Svajcer

&amp;quot;Samo onaj koji se naučio vladati nad samim sobom, 

može biti gospodar  vanjskim stvarima.&amp;quot;
&amp;nbsp;





</description>
    <pubDate>Mon, 12 May 2008 09:38:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/41901/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Neka setna praskozorja</title>
    <description>Niko mi ne moze i niko mi ne sme zameriti
shto sam sebe bacila u veliko cutanje
shto spavam otvorenih ociju
shto otvorenih ociju sanjam

I niko mi ne moze zameriti
za suzu u oku - tako toplu
i shto sva mirishem na samocu...

ponekad mi se ucini da nestajem
kad hodam kao tlo da ne dodirujem
odlutam u svet tishine gde ne postoje rane
zaboravim sve prazne cashe
zaboravim sve odsjaje koji su klizili
ivicama osuncanih padova...


Neka setna praskozorja...
izmeshanih slika, reci, mirisa
su me promenila...</description>
    <pubDate>Thu, 08 May 2008 16:33:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/41645/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>A sad...</title>
    <description>I ne trujem Sebe prezirom,
nit zelim Tebe da trujem prezirom,
shto bih...  
kad imam tu moc da oprostim 
i zaboravim 
sve ruzno 
i da&amp;nbsp; pamtim  samo lepo...
osim toga - puno si me toga naucio,
razbistrio i posle  svega
mogu samo da osecam zahvalnost,
cenim ja tebe,
jer si me naucio  da mislim svojom glavom
.....


a sad sam zasluzila da sebe posle toliko godina 
pocastim nekim platnom,uljanim bojama pa... 
uz neku lepu muziku da si dam po Kreativnosti,
da se ne bavim vishe tudjim glupostima...
koje me nikada nisu ni interesovale.</description>
    <pubDate>Tue, 06 May 2008 22:25:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/41494/</link>
    </item>
    
    <item>
    <title>Najlepsha poruka koju sam dobila na Blogoye</title>
    <description>Onaj koji je navikao na svetlo, svetlo mu ne smeta, 
a onaj kome je veciti mrak ugodan stan nek u njemu ostane 
jer i bog je crne andjele oborio 
i pali su zauvek jer im je zasmetala prvo svetlost. 
Ma opet ti kazem teraj te barabe sto glume neke crnjake 
i hoce da se igraju crne magije. 
Oni su samo igracke u rukama mocnijih sila 
ali to oni nikada nece spoznati. 
Sebe ne vidim kao neko ezotericno dete koje igra svoju igricu 
vec zivim neki sasvim realan zivot 
koji nije uvek prema meni bio prijateljski naklonjen 
al ajd sad necu da se tu zalim na svoje prosle uloge i epizode koje se nastavljaju kao u serijalu, nimalo nalik na neke spanske ili italijanske gde se zivi neki bogatiji zivot i brinu se neke mnogo drugacije brige nego sto ih imam ja i mnogi koji me okruzuju. 
Politicare gledam kao neke leptrire koji ce kad kad da izadju kao larve i poletece na svoj kratak let, pa ce biti zakaceni u neku vitrinu sa iglom kao izumrli primerci neke cudne vrste koja je u svemirskim okvirima zivela samo jedan tren. Mozda se ne razumememo, a mozda i govorimo o istim stvarima samo na razlicit nacin.
&amp;nbsp;Plakao nikad nisam na tudjem grobu, tako i probleme nekih ljudi ostavljam njima da se ponesu sa njima ako imaju snage i volje da to resavaju. 
A ti sto hoce da se iskaljuju na deci sa nekim alatkicama i jos nisu odustali od igara sa lutkicama sa kojima nisu prestali da se igraju dok je bilo vreme, njima obicno porucim da se sa sferama u kojima se krecem probudim ritmove koji njima mogu vise opeci od prstiju i zapaljene kose. 
Kada izbrojim i svaki broj u zvuk pretvorim, kada, svaka rec dobije svoju boju. kada beli progovori kamen i crni postane kresivo u sudaru dve volje ce iskociti iskra koja moze da upadne kao trun u gladno oko. 
Zar tamo njima sto imaju gladne oci umesto trepavica rastu zubi, 
a smrad koji za sobom ostave iz usta je dah koji ostavi njihova crna dusa. Obicno kazem svima koji su postali patuljci i losi igraci i nisu nikada leteli da ako skoce malo vise ono nasta ce se docekati nece biti ni ruke ni noge ni glava. 
Neka gore u svom paklu, 
tamo nek se prze i jaucu jer su drugome pokusali pakao da stvore.&amp;nbsp;</description>
    <pubDate>Tue, 06 May 2008 08:29:00 +0200</pubDate>
    <link>https://www.blogoye.me/Milka/41443/</link>
    </item>
    
</channel>
</rss>