Čovjek prolazi kroz sadašnjost vezanih očiju.
Smije samo naslućivati
i nagađati što u stvari doživljava.
Tek kasnije,
kad mu skinu maramu s očiju, može pogledati
u prošlost i ustanoviti što je proživio
i kakvog to smisla ima.
Milan Kundera "Smiješne ljubavi"
P.S.Brisali smo suze,crtali smo osmehe,
vredjali smo se, raskidali,mirili se...
shalili se,cutali,lagali,
govorili istinu...
snovima se voleli i kad smo se svadjali,
uvek kad bi se priblizili neshto bi se dogodilo da nas razdvoji
i lepo Te molim
ruze, vino i ljubav nudi drugoj
ja bih bila sa tobom samo drugar,
shto sam zelela i od samog pocetka,
malo si me zaveo...
al dobro.
Verovala sam srcu i preshla se,
sad samo razum, korektnost i uvazavanje.
Pamtimo samo najdraze trenutke...
...ništa ne zbližava ljude brže (doduše često samo prividno i varljivo) kao otužno, melankolično razumijevanje. Ta atmosfera smirene samilosti koja uspavljuje sve strepnje i zabrane podjednako je razumljiva i prostoj i profinjenoj duši, i neukom i obrazovanom, sigurno je najjednostavnija metoda za zbližavanje, a uz to i vrlo dragocjena. Potrebno je naime odbaciti kultivirano suzdržavanje duše, kultivirane geste i mimiku, i biti jednostavan, ne znam kako mi je iznenada, bez pripreme uspjelo to da postignem, kako je to moglo uspjeti meni, čovjeku koji je sljepački tragao za svojim umjetnim likovima; ne znam; gledao sam na to kao na neočekivani poklon i čudesno oslobođenje....
MIlan Kundera
.