Dragan Janković, alias Antonelo Sata, sleteo je na aerodrom u Beogradu malim privatnim avionom.
Kombijem su ga odveli po ledenom januarskom danu u rodno selo Prćilovicu.
Tamo su ga već po mraku dočekali familija i bivše komšije.
Kuća u kojoj je živeo, više nije postojala jer je srušena nakon smrti oca.
Ušao je u jednu od kuća da se upozna sa rodbinom.
Onako sav zbunjen, pod stresom i ne znajući srpski, ljubio se sa osobama koje su mu prilazile.
Sestra je znala malo Italijanski (gle čuda:)), i tako su se sporazumevali.
Doneo je neke poklone bratu i ostalima.
Bio je sav zbunjen, medju nepoznatim ljudima, u selu gde ni asvalta nema.
Sirotinja na sve strane oko njega.
Baš ona od koje je pobegao pre 35 godina.
U intervjuu je otvoreno rekao - da ne može ovde da živi.
Pitali su ga zašto?
Rekao je da mu se ovde ne svidja i da se vraća nazad za Italiju, jer ionako ima Italijansko državljanstvo.
Vratio se Dragan - Antonelo nazad za Italiju, ostavivši svoju rodbinu ponovo.
Eto za svih tih 35 godina nije uspeo ništa da napravi od svog života.
I dan danas spava u svratištima.
I dan danas jede u javnim kuhinjama.
Na licu mu je neki podsmešljivi izraz lica koji ne skida.
Tužna sudbina dečaka koji nikada nije našao svoju sreću.
Samo on zna šta je sve prošao za ovih 35 godina.
Deo toga se vidi i po njegovom hodu.
Teško breme, preteško breme je bilo na ledjima ovog jadnog Cigana, sada Roma, sada Italijana.
Svoju priču je završio pevajući poznatu staru pesmu koju je možda zapamtio ili ga je neko podsetio:
"Siroma sam siroma sam al volim da živim,
Dok poslednji dinar imam neću da se smirim".
Lagao je 35 godina da ne zna odakle je.
Lagao je jer se nadao da će mu tako bolje biti.
Lagao je jer se nadao boljem životu od onog koji je zatekao prošlog meseca u Prćilovici.
Lagao je i slagao je samog sebe.
Na žalost nije mu se posrećilo do sada.
Možda ova emisija nešto promeni konačno u njegovom jadnom životu.
Možda ovi besni lovatori koji prave emisije o tudjoj nesreći i od toga dobro zaradjuju, učine nešto da ovog jadnog čoveka konačno zbrinu.
Njemu treba samo jedan mali stančić i neki skroman posao, da ima da samog sebe izdržava.
Naravno, ukoliko on uopšte želi išta da radi, ušta iskreno - SUMNJAM....
Srećno ti Dragane Jankoviću.
