1/7/2009 23:58 , Objavio Radeumetnik Kategorija posta:
Ja sam Milja, ziva sam a kao i da nisam, seljanka sam i nisam, gospodja sam i nisam, domacica sam i nisam, majka sam i nisam. Rodila sam dvoje dece a i jedno mi je bilo suvise.

U životu sam se namučila i svemu naučila, a bolje da nisam.  Udala se dzabe jadna ja da pobegnem od bede a upala u jos vecu bedu.

Nismo imali ništa, ni kasike ni viljuske, ni kreveta, ni stola ni stolice. A eto i mi smo opet napravili kuću, uveli smo i grejanje.

Odgajili smo decu, pa se i oni rasturiše, ćerka u Birmingen u Nemačku a sin pobeze u grad u podstanare. Zivi sa jednom ista ko i on, ma nevencani, kaze mi da je brak prevazidjena kategorija.

Cerka mi se udala se za jenog vlaucu, iz Gradišta, upoznala ga u Nemackoj, nije ciganin majke mi, a dobar mi je zet, al je malo šaren. Kako šaren, pa voli žene, a sto voli da šara, a štaćeš muško je pa zato i šara.

Bila sam ja tamo kod njih, cuvala sam im decu da i od mene vide neku vajdu, da ne sedim džabe, da me hrane džabe, a platili su mi put i povratak. Kupili mi svasta, ne teba meni auto, ja volim biciklo, kupili mi biciklo. A kod nas je sve ravno. I ja sednem na biciklo pa u centar, u pekaru, kad se krava teli po veterinara.

Vodila sam decu u vrtić, a radnici na gradjevini na srpskom se klade jesam li švabica il srpkinja, pa me pita a ja cutim i tako pet šest dana pa sam im poske rekla da sam srpkinja.

A zet i čerka imaju kuče. Veliko bre. Ovoliku glavu ima. Ko tele. Jede neke smrdljive konzerve i mora da se šeta stalno. A ja se bojim i ćerka ili zet ga šeta. A što jede ma ko ala. I igra se sa decom al ja ga se bojim. Kaže, im šta će vam ovo kučište. Što ga ranite džabe. A oni vele da je Princ mnogo rasan pas i da je skup. Da je žensko pa da prodaju kučiće a ovako ga čuvaju i šetaju džabe


Ja svuda idem džabe. U banju idem džabe jer sam šećeraš. imam pusti šećer. A tamo u Nemačku  je dobra rana. Dijetalna. Majke mi. Ma nisam omrsala a nisam se ni ugojila. Pa sam išla kod sestre na more džabe. Bila sam tamo tri meseca. A ona udala se skoro. Muž je umro a čovek za kojeg se preudala mator. Ima veliku kuću i pet soba. Ne ide na more, čisti, pere, kuva, pegla i radi u bašti i nema vremena da se pruža po plaži.

A mene pratio jedan matori džabe, pa mi se džabe udvara, a ja kažem šta ćeš mi džabe kad si tako mator. A on se smeje oce da pukne od smeja.

Jesam li udata. Jesam. Muž mi je dobar. Majke mi dobar je. A ji sam dobra. Nije me tuko kad ti kažem. Ni jedared. A jesmo se namučili dok smo se okućili.

Gajila decu, gajila piliće i uredjene prodavala. Na pijaci prodavala polovnu odeću, u njivi u bašti kopala. E sad ne više nisam luda. Deca odrasla, sin mi je dobar, oženio se, i snaja mi je dobra, malo je lenja ali je dobra. Ma nezna ništa, a koda sam ja pa znala kad sam bila njenih godina. Rodila se deca. Nisam znala ni da kuvam, a kolače i torte ni sad ne umem da napravim.

A muž mi je dobar, odem ja kod sestre ili ćerke a one mi i ne brani, ore  i kopa, ide u šumu, po drva.
On ima čir, voli malo da popije. Kad popije mi kaže e moja Miljo da mi je tvoja pamet samo deset dana živeo bi sto godina.

A pijem li ja. Jok.. A insulin primam redovno. Popijem po neku tabletu za smirenje, i posle spavam ko bog. Ne vozim auto. Samo biciklo, kupila mi ćerka. A muž ima auto, forda, služio nas dobro, išli svednako sa njim na pijac. A sad ce da kupimo drugi. Koji auto. pa neki manji, Klio ili Punto. Ja nisam školovana, ne radim u preduzeću, nisam seljanka a nisam ni gospodja. Sta sam donaćica. Nemam penziju. Ako mi umre muž primaću njegovu penziju. Oću što sam živela sam sa njim više od pet godina. Imam pravo.

A nisam je ko neke da mi je naj veća želja da mu umre muž dok sam mlada. Pa da sam se onda svih problema ratosiljala.

Jel me vara. Ma jok. nije on od tih. A kad odem duže. Ne znam. Bar ja kolko znam ne vara me. A ne da mene ni sin. Sin mi je dobar. Da se razvede od mene ili ja od njega ma neću. šta će mi to. Da nadjem nekog koji ima više para. Ma kakvi. Šta će mi pa ja idem gde oću i sve džabe, meni pare ne trebaju jer šta god mi treba ja to imam džabe. Sad kad odem kući, kafd ovršimo i predamo pšenicu biće para. Pa ću da se raspitam koja bi mi banja pasovala. Da ne odem onako na sent, da se tamo slogiram, ko neke da se vratim bolesnija nego kad su otišla.