Izvan svemira
28.1.2013


Spokojni pogled koji je bezao u beskraj
nije odavao ni najmanje znake nemira
srce je kucalo lagano tiho, nije se osecao ocaj
predao se snu, zaspao je kako je i rodjen, izvan svemira.

Ostar miris ljutog duvanskog dima
punio je coskove tog malenog samo njegovog kuta
i kad kad bi ispustio rec dve, kao neka rima
zvucale bi reci izdahnute kroz dim koji vec svuda pluta.

Nekad bi bio radostan i poceo bi da pevusi
dobro znane pesme, melodije, iz ranih dana
i tada bi zaista bivao srecan, spokojan u dusi
i zvonili bi stihovi do kasno u noc, na korak do sna.

A bilo je i casa, dana, cak i godina kao okeana ogromne tuge
kada plakao je za zemljom, nebom, molio je za sve ljude
umirao u svaki sumrak, a nije se radjao jutrom,slusao poruge
zlih i dobrih, necasnih i pravednih, gledao kako se sude..

I sada kada je otisao, sve sto je ostalo je parce hleba i paklo cigareta
napola prazna, ili napola puna, ko ce ga znati
da li je samo to ostalo kada je otisao od ovog sveta
i da li se stvarno ponekad cuje i neka cudna pesma detinjasta iz te sobe,ma ko ce ga znati..

Ja ipak mislim da on nije otisao, nikada on nebi ostavio svoj kut
nije ga mrzeo, nije ga oteo,sanjao je u njemu, govorio mi je o ladjama koje ga cekaju
govorio je, dobro se secam, cekaju me uskoro moram na put
a kada sam ga pitao kuda plove, rekao je samo plove brate i ne haju.

Nakon toga video sam,spokojni pogled koji je bezao u beskraj
nije odavao ni najmanje znake nemira
srce je kucalo lagano tiho, nije postojao ocaj
predao se snu, zaspao je kako je i rodjen, daleko, izvan svemira.
Objavio/la Zvono u 21:37 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar
Zemlja kraljice Mod
30.5.2011


Sanjam san, star stotinu leta a tako cist i jasan kao prve noci san o tebi, meni, san od dva sveta san o trenu za koji znam da ce doci. A u snu, ti bela i topla kao zemlja tvoja, a zemlja tvoja opija mi teski olovni um crkva nasa je plavetno nebo, a more, penusavo ,slatko, nas je kum.. I nebo i more ruka tvoja seni, i reke i brda iz tvojih ociju piju, a ti se smesis, osmeh tvoji peni, drago ti je, drago je i meni.. Imam te, jer znam,bio ma gde god, u snu, na javi, imam te.. u zemlji Kraljice Mod.
Objavio/la Zvono u 02:42 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
Boze
10.4.2011


Smozdeno tjelo, ispijena dusa... kome to treba... slomljeni duh koji se sam sebe gnusa dok prelepi snijeg pada s neba... boze kome to treba... krvave ruke, oci pijane kome to treba... misli tmurne sto su godinama vijane dok prelepi snijeg pada s neba.. boze kome to treba.. Izganan u ponor, ambis, nista odavno ne vidim jasno.. izboden trnjem, nozem, sam svoj usud psujem.. al ti i dalje recima svojim kudis me tako glasno... izdan, prodan, sam.. jos u tebe jedinog verujem... molim ti se boze, oprosti sakrij od zla bar one do kojih mi je stalo tak da ja mogu zemlji crnoj predat kosti mirno,i usnit zivot bez zala, i biti sretan bar malo.
Objavio/la Zvono u 01:39 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar
Aurora...
15.2.2011


Napokon sam.. U svojoj gori.. Napokon sam.. svoj oltar svetim.. napokon, zagledan ka aurori.. napokon.. plutam, letim.. Napokon.. Samo miris, tamjan, valerijan eh napokon, napokon svet stoji.. Napokon.. svoje srece pijan.. Napokon.. tu sam, gde su slogovi moji.. Ne zali me oce, mati.. Ne zali me mila moja sestro.. ne trazite da se vas Toma vrati.. jer napokon.. tamo sam gde mi je mesto.. Samo miris tamjana i moje gore.. Pred oltarom casnim dusu pojim.. telo moje peva, peni kao more.. i zagledan u svoju auroru, bdim, cutim, stojim..
Objavio/la Zvono u 01:21 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
Mati
12.2.2011


Teski, umorni sati... siroko oci otvorene.. samo uzdasi teski, mati padaju tvoje ruke ispruzene... Dar je majcice mila imati te, makar i tako daleko osetiti toplinu s tvojih krila preko karpata, preko mora crnog, preko... Jer tada uzdasi nisu bukagije nisti samoca stvari, nestaje seta ove bestragije, i sve sto boli, vise ne mari...
Objavio/la Zvono u 13:36 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar
Nist
12.2.2011


Ne govorim vise ono sto mislim osecam, vec samo ono sto znam ne govorim vise da u nesto verujem nadam, vec samo ono sto znam sve je to pokrenulo jednostavno pitanje, reci mi klinac sta je to bog? sve je razorio jedan podsmeh starca, reci mi klinac sta je to bog? zgazilo me je to pitanje, ta kob usud, bedno malih ljudi a nekada sam verovao da svi znaju sto je bog, eh ti bedno mali ljudi.. zgazili su me prijatelji, slomili ubili, a trazio sam samo toplu rec izneverili sva moja nadanja vere u njih, jer trazio sam samo toplu rec i ja od danas Ne govorim vise ono sto mislim osecam, vec samo ono sto znam ne govorim vise da u nesto verujem nadam se, vec samo ono sto znam
Objavio/la Zvono u 13:36 | kategorija:
Permalink | Komentara ( 1 ) | Pošalji komentar