šetali smo gradom, ljuštili kestenje
i ćaskali:
"sanjala sam profesora veronauke, ali
nista perverzno, ne brini, haha. nikada mi nije vratio
`Slobodnu decu Samerhila`. pop lopov.
kažu da se preselio u Rašku. možda ti ovo
zvuči čudno, ali ponekad bi razgovarali
posle časova."
"ne, ne zvuči mi čudno."
"pričala sam mu o peglanju roditelja. spominjala
sam ti to, sećaš li se? kako su se peglali kada sam bila mala?"
"ne, samo si jednom spomenula to da ti je muka kada
vidiš ožiljke od pegle na njihovim rukama?"
"majka je peglala rublje kada su se posvađali.
prvo je ona opržila njega, a onda joj je otac
oteo peglu i uzvratio, na moje oči."
cigančica je prišla i ponudila mi da
kupim ružu "za svoju dragu".
dali smo joj nešto pečenog kestenja, produžili,
masa ljudi se mimoilazila sa decembrom,
a mi nastavili
o peglanju.
|
16:37, 2.4.2009