Mačka
Visoki svećenici gurali su se u prvim redovima, nestrpljivi da što prije ugledaju faraona. Iako kći Tutmozisa, svima je bilo poznato, da je njezin pravi otac Amun Ra, koji je svoj božanski ka udahnuo u prvu vladaricu Osamnaeste dinastije ujedinjenog Gornjeg i Donjeg kraljevstva. Faraon Hatšepsut bila je u obilasku gradnje dva blizanca-obeliska, kad je iz Asuana stigla vijest: drugi je obelisk pukao usred klesanja. To strašno predskazanje moglo se ukloniti samo žrtvovanjem krivca. Srećom, glavnom je svećeniku u snu sam Ra šapnuo - krivac je graditelj Senemut! Odalo ga je njegovo neprijateljsko ponašanje prema svetim mačkama hrama. Dok su ga vezanog vodili prema oltaru, pratio ga je par žutih, mačjih očiju. Senemutu se činilo, da ga mačka podsmješljivo gleda, stojeći u podnožju žrtvenika. Samo su unatrag povijene uši i tiho siktanje iskeženih zubi odavali neprijateljstvo čuvara hrama i glavnog arhitekta. Nije se bojao, dokle god je u desnoj šaci stiskao zlatni kartuš s vlastitim imenom. Duša će ga već po njemu prepoznati. Jedino nije mogao razumjeti, zašto je Hatšepsut prihvatila optužbe svećenika i žrtvovala njega, vlastitog ljubavnika. Tek je naslućivao, da je za vladara važna podrška svećenika, posebno sad kad je Hatšepsut pripremala vojni pohod na Nubiju i Levant. Kod žrtvenika, robovi su već pripremili posmrtne posude za organe. Kameni kanali, koji su odvodili krv, bili su zamrljani tragovima sasušene krvi od prijašnjeg žrtvovanja. Pa ipak, nikad do sad nije glavni graditelj hrama bio žrtvovan. Nelagoda, koju je oduvijek osjećao u blizini svetih mačaka, konačno se materijalizirala. Znao je da će mu nedostajati njegovi nacrti, saznanje da li je njegovo životno djelo nastavljeno. Sad, kad je drugi obelisk puknuo, više za to nije bilo šanse. Nedostajat će mu pogled na veličanstveni hram Karnaka. Nedostajat će mu Hatšepsutina svilena koža. --- Stajao je na uskom,drvenom mostu iznad rijeke, dok je užareno sunce na zalasku tonulo iza horizonta. Djevojka, koja se približavala, nosila je u ruci platnenu vreću, koja se migoljila, kao de je unutra nešto živo. Zastala je na drugoj strani mosta, neodlučno pogledavajući u njegovom smjeru. Očito je nešto namjeravala baciti u vodu. - Hej, trebaš li pomoć? – upitao je i krenuo prema njoj. Izgledala je privlačno u kratkoj suknji i crvenoj majici dugih rukava, nemarno povučenih prema laktovima. Zbunjeno i s nelagodom gledala je u stranu, gurajući vreću nogom iza sebe. - Mačka i mačići - lakonski je rekla, gledajući u drvene strane trošnog mosta. – Birali smo kockom i mene je zapalo da ih utopim-, nije ga mogla pogledati u oči. – Hoćeš da ih ja bacim umjesto tebe? – ponudio se, nadajući se da će iz zahvalnosti pristati izaći s njim. Tko zna, možda ga i poljubi za nagradu. Vreća je bila labavo zavezana i dok ju je uzimao u ruku, spopala ga je želja da zaviri unutra. Klupko malenih tijela stisnulo se uz mačku, koja ga je bez mjaukanja gledala široko rastvorenih zjenica. Crna, okomita crta u moru žutog podsjetila ga je Sauronovog zlog oka u Gospodaru prstenova. – Maco, bye-bye! - rekao je pretvarajući se da ga mačja sudbina ne dira. Od njega se očekivalo da bude hrabar i cool frajer. Cure ne vole kukavice, rekao je samom sebi, dok je bacao vreću sa živim teretom preko ograde. Čuo se mukli zvuk pljeskanja po vodi, a koncentrični krugovi sustizali su jedan drugoga. Okrenuta leđima, djevojka je bezglasno plakala. Znao je to po podrhtavanju ramena i zglavcima ruku, koji su pobijelili od stiskanja ograde. – Kakvi to ljudi mogu biti toliko bezdušni? - retorički se upitala, s prijezirom okrećući glavu. Bio je zbunjen – pa ona sama je to namjeravala učiniti. Ne bi se predomislila u posljednji tren. Ili bi? Sad je za te spekulacije bilo prekasno. U mozgu mu je bio utisnut pogled žutih, mačjih očiju, a šaka čudno trnula. Tješio se - svi znaju da mačke imaju devet života. Odjednom se ponadao nekom čudu, da mace isplivaju, a život, koji je on oduzeo, ne bude posljednji u nizu. --- Skupocjeni je Mercedes bio skoro raspolovljen od siline udara, nekako čudno omotan oko betonskog stupa uz cestu. Okupljeni su znatiželjnici na pristojnoj udaljenosti gledali i komentirali, a vatrogasci pokušavali odrezati zgnječeni lim, kako bi dospjeli do umirućeg vozača. - Pokušao je izbjeći mačku, koja se odjednom pojavila na cesti! - komentirao je očevidac nesreće. Nekoliko je promatrača u nevjerici odmahivalo glavom. – Mačka uopće nije bježala. Očito se od straha ukopala na sred ceste i samo je gledala prema jurećem automobilu. Obična mačka mu je došla glave! Umirući vozač očito je buncao. – Je li mačka preživjela? Recite joj, da mi je žao! Na čuđenje prisutnih, mačka je neozlijeđena izvirila iz grmlja uz cestu i polako se približila razbijenom automobilu. Gipkim se skokom uspela na haubu i kroz razbijeno prednje staklo zapiljila u unesrećenoga. Bljesak prepoznavanja u njegovim očima slijedile su nerazumljive riječi: - Sad si ti na redu, Hatšepsut! |