7.8.2009
Komarci
Jako je lepo biti nečiji idol, ali zašto baš komarcima??
Svako veče se naslađuju mojom krvlju..
U prostoriji ako postoji i jedan jedini-njegova sam poslastica..
Mir..noć..spavamo moj dragi i ja..hoću reći  ja ležim a on spava ko mala beba...a komarac krenuo u svoj osvajački let..Leti iznad mog dragog..leti..pevuši..i onda onako zlokobno pogleda u mene..verovatno je primetio da ga pratim onim pogledom "TO UJEDI GA..UJEDI GA.." pa se zaleti i tup..direkt na  najnezgodnije mesto što može da postoji..Obično je to zglob ruke ili prst..a ni noge nisu sveta mesta ..
nema tu ni srama ni stida...
Ne bi  sad to ni bilo tako strašno da me on, dok mi pije krv, ne prati budnim okom krvopije..kako ja krenem da ga klepim on beeeeeeeeež--sunce mu njegovo..
Komarci ko rode što bi rekao Radovan III...ustajem palim svetlo i tražim ga po sobi..ali đavo se sakrio, pritajio..čeka..
Moj dragi se naravno buni jer mu svetlo ide direkt u oči, te prekida blažen san, kao da je sanjao neku tamo ... uz standardno optuživanje da ja to umišljam, jer nema komaraca..
"..valjda bi mene neki ujeo i ne pravi fleke po zidu..."
"...pa tebe ni komarci neće..ćuti tu i spavaj!!"
A pazi sad..sedimo na terasi, ja okružena onim spiralama što ih teraju, napravila obruč na sve  4 strane sveta praveći čarobni krug odbrane a moj dragi cvrkutavo izjavljuje
"...vidi nema komaraca večeras!!"
"ne progovaraj ....ako ti je život mio!! Svi su kod mene vidiš da je desant u toku..."
Odoh sad da se sakrijem negde ako je to ikako moguće..da ipraznim ceo sprej po sobi i da se nadam da se ni jedan nije sakrio..
Ozonske rupe? Eee što sam se najedila..sam' da znate..
objavio vesticara u 21:25 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:

Posalji komentar