27.7.2008
Nastavak sećanja...

Još malo sećanja na moj baku...
(ovo su izvodi iz njene knjige)

SADA MALO O SEBI

       Kada sam imala 18 godina, javio se prvi prosilac. Pisala sam da sam češće odlazila u Progar. Tamo je bio jedan stariji čovek i žena. Imali su trgovinu u svojoj kući i sina momka. Ja nisam ni pomišljala na udaju i naravno da smo ga odbili. Nisam imala štafira, onda je to trebalo da imam jorgane, jastuke, čaršave, peškire i ostalo. Mama je imala razboj i znala je sve da tka peškire i čaršave. Milena je sve drugo naučila od mame, prvo je tkala krpare a posle i sve drugo. Milena se udala pre mene i naravno ona je dobila sve to.
    Bila sam već starije, sada sam već mislila da je vreme za udaju. Dođe jedan iz Kule, lep mladić lepo obučen, samo je bio paor. Brat Milenko je bio udovac i dolazio je kod nas na ručak. On dovede tog momka kod nas na ručak. Kad smo počeli ručati, taj momak ubrisa salvetom koji je bio pored tanjira viljušku. Moja mama koja je bila jako čista  žena, opazi to i ni da čuje da se ja udam za njega, uvredila se tako i njega odbiju.
Posle se javio jedan iz Kikinde, bio je mehaničarski kalfa, lep mladić. Dobro sam ga poznavala jer sam često odlazila u Kikindu. Htela sam da se udam i roditelji su se složili. Treba mu odgovoriti da može doći da se dogovrimo. Dođe moj stric i ja mu kažem da ću se udati. Stric se raspitivao ko je momak i šta je. Kada je čuo da je Švaba, počeo da me ubeđuje  da to neće biti dobro. Rekao mi je: "Šta ćeš kad rodiš decu da im druga deca prkose da su Švapčad?" . Ja se pokolebam i mesto da mu javim da dođe, javimo mu da ne dolazi. Oženio se posle iz Kikinde sa Mađaricom, pozanavala sam je.
    Dani su prolazili, ja još neudata, nisam se sekrala. Lepo mi je bilo kod kuće.
...........
    Zaboravila sam da ovo još napišem. Prethodne jeseni je dolazio Genin brat iz Mokrina Vita. Gena je bila moja dobra drugarica. Vita je doveo jednog mladog čoveka da se sa mnom ženi. Bio je udovac sa malim sinom do godinu i po dana. Bio je paor. Vita mi je rekao da treba da se udam za ovog, da je lep, da ima dosta zemlje, bili bi sami i u kući. Dete je malo, ne bi mi bilo teško, šta još da čekam. Nisam želela da se udam za paora, a i imao je dete. Tako je i ta prosidba prošla...................

 

objavio vesticara u 20:24 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja |
Komentari:

Posalji komentar