Vece
16.1.2009

Vece, nalik na mnoga do sada...Zivot tece, kao reka...neprimetno, neprekidno...
Sve je mirno. Samo misao i tonovi neke drage muzike...paraju tisinu...
Sreca kuca na vrata moga srca...ceka, da je primim i dopustim da me obuzme. Moj svet, malen a teko veliki...zivi u sest srca koja nocas kucaju...tik uz mene...Oni spavaju, a moja misao zivi, obuhvata ih u narucje, svakog ponaosob i miluje, tesi, hrabri, brine, raduje...Vreme im jaca krila, i znam, brzo ce doci dan kada ce odleteti u druge krajeve...daleko od mene...Da li ce biti spremni? Da li ce im krila biti jaka?