There's a long hard road ahead
But a voice inside me said
You know there's something that you need to know
It's gonna be alright
Said there's something that you need to know
It's gonna be alright
And when in this life, in this life
When I can only turn my chin
I know it's gonna be alright
When this big old town is closing in
And I have lost again here
I could stay but I'll keep moving on
Here I could stay but I'll keep moving on
Could be I won't be wrong
There's a long hard road ahead
But a voice inside me said
Said there's something that you need to know
"Pomislio sam da vreme nije samo reka, koja se neprestano izliva iz korita, tako da čovek mora da beži, dok ona plavi sve iza njegovih ledja, da ne mora da beži u budućnost, praznih ruku, bez ičega, dok mu reka briše tragove sa svakim korakom, neprestano, kada iz jedne sekunde ulazi u drugu. Samo naša beznadežna uskladjenost, umor čula, nestvarna snaga sećanja i navika, koja nas štiti, vidi to nepoznato u očima kada ih otvorimo ujutru, izbačeni talasima na obalu još jednog nepoznatog daha. Svakog jutra stupamo na nepoznato mesto, i ostaju nam samo slaba i prevrtljiva sećanja, koja nam govore ko bismo mogli da budemo. Nepovezana, pohabana sećanja, koja više ne prave razliku između sveta kroz koji smo usput prošli i senki koje je on bacio na izbušenu vetrovitu glavu, dok smo bežali napred, sve dalje. Ponekad savladamo strah od spoticanja i okrećemo se da pogledamo poslednji put, jer ne razumemo to nepoznato što nam ide u susret, i reči kojima ćemo ga nazvati, ipak će biti beznadežno neadekvatne, i tako bežimo od razaranja vremena, unazad, dok ne postanemo ništa drugo do priča koja govori o svemu što smo propustili."
...i na kraju...nema puno reci, osim tihog oprostaja od jos jedne u nizu
smestene izmedju dva datuma
rodjenja i smrti...
da li je bila bolja ili gora od naredne, vec sutrasnji dan ce pokazati....
ostaje samo da se tiho i neprimetno udaljim
sve tezim koracima, umornim od putovanja
i ostavim je da
smestena u album sa slikama,
udobno pociva u fotelji secanja...
podjednako me radovala i bolela
i na svom izdisaju donela pregrst teskih pitanja...
zato je ostavljam bez puno sete i jadikovanja...
pregrnucu plast nadanja i stegnuti strahove da ne isplove i uniste sve
jer, voz vec krece, i putnik sam samo
koji svoj put mora dovesti do kraja...
Kazu-zivot nije lak,i moras biti jak
da prebrodis sve mane,
koje se jedna na drugu zalome...
Kazu starijem je hljeb,a voda mladjem kao ljek,
pa koga zapadne da na nogama ostane...
Svi sanjaju raj,a niko na kraj da pristane...
hrabri i sretni,znaj,svesni su makar kad izgube...
a,ti nisi...
Med, ne bi bio med, da ga pcela ne pravi
led, ne bi bio led, da ga vatra ne kvari
da se rodim ponovo, prvo moram umrijeti
s kim, s kime cu ja bol za tobom podijeli.......
Kazes vratit cu se ja
treba mi malo vremena
da o svemu razmislim
da se dobro odmorim
Idi, snaci ces se ti
sa toliko ljubavi
mladom se moze sve
zelje se lakse prelome
Med, ne bi bio med, da je gorak, a i tvrd
led, ne bi bio led, da ne topi se na tlu
da te volim ponovo, neko mora biti lud
ja shvatio sam da, da je sve to uzalud
