4.5.2011
SAN

 

Ko krilom labuda, rukom

Zagrli ramena moja…

Ja sam iskonski vetar

A ti dugina boja

Rasuta po nebeskom svodu…

Mekom me laticom ruže, usnama

Dotakni  lako…

I dok tišina peva,

Osećam koliko te jako…

Udišem…

Mlada i spokojna…

I skidam te, s’ mesečevog zraka

(nikad mi nisi rekao

Koliko je ljubav jaka?!?)

…širi se dugina traka…

...Čulna, strasna i lepa…

…Šapuće, nežnim rečima…

…Raspuknuta među usnama…

…Miriše prezreli plod…

…I kaplje među prstima..

Mmm… ukus joj opor i sladak

…Kao sam novi san…

Vrati se…

Šapućem opet

I silno želim…

da potraješ duže…

Jer, i onako noć se krije

K’o  rosa u pupoljku ruže…

…Toplo je u tvom krilu…

O, vrati se…

Šapućem opet…

                               Nada

Objavio sunshine u 20:14 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Komentari: