Ko krilom labuda, rukom
Zagrli ramena moja…
Ja sam iskonski vetar
A ti dugina boja
Rasuta po nebeskom svodu…
Mekom me laticom ruže, usnama
Dotakni lako…
I dok tišina peva,
Osećam koliko te jako…
Udišem…
Mlada i spokojna…
I skidam te, s’ mesečevog zraka
(nikad mi nisi rekao
Koliko je ljubav jaka?!?)
…širi se dugina traka…
...Čulna, strasna i lepa…
…Šapuće, nežnim rečima…
…Raspuknuta među usnama…
…Miriše prezreli plod…
…I kaplje među prstima..
Mmm… ukus joj opor i sladak
…Kao sam novi san…
…
Vrati se…
Šapućem opet
I silno želim…
da potraješ duže…
Jer, i onako noć se krije
K’o rosa u pupoljku ruže…
…Toplo je u tvom krilu…
O, vrati se…
Šapućem opet…
Nada
Objavio
sunshine u 20:14 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
