
Tri stvari su me navodile na suze kada sam bila beba...
kada se uneredim, kada mi šav na peleni nije savršeno ispeglan i vetar...
(dobro,zanemarila sam ono kada me nešto baš boli...)
čim bih videla kako se grane i ostala botanika napolju povija, mrštila bih se i bežala od vrata i prozora...
u međuvremenu sam shvatila da me samo mrvu manje od vetra iritira kiša i to kao ova danas...
jedan od razloga je i to što sam meteropata...
glava me ''razvaljuje'',svaka ćelija tela boli...
najradije bih se samo umotala u jorgan i prespavala ružno vreme...
znam da mnogi vole kišu...kao što je mnogi kada su negde unutra...
možda bih je i ja volela...
mada...ipak mislim da ne bih...
osim one tople,koja me asocira na nešto čisto...sveže...oprano...
ova hladna me uvek asocira na tugu i bol...
kada ti se hladnoća uvuče u pore i neće napolje, jer je čak i njoj hladno...
tužno je...
