22/1/2007
Neka dusa bude vatra,
A duh njen plamen,
Sto obasjava put.
Cistija i jaca vatra,
Veci i sjajniji plamen.
("fizika")
Neka srce bude vatra,
A um njen plamen,
Sto obasjava put.
Cistija i jaca vatra,
Veci i sjajniji plamen.
Plamen gori
Voda gasi
Bujica kad potece
Sve je jaca, sve silnija
A plamen?......
Za veliku vatru i bujica je samo kap koja s nje ocas ispari!
Treba dobro naložiti
Treba ih odrzavati da traju.
@Lady: I ne gubiti se u "plamenu", zaboravljajuci odakle je potekao.
Izmenio Wolfie dana 22/1/2007 u 17:48
Вук се клони ватре!
U prirodi vucijeg bica je da se plasi vatre. Zbog takve "vatre" vrijedi se boriti protiv strahova vucije prirode. Zbog te "vatre" vrijedi se odreci svega ostalog u zivotu, jer je ona sve sto covjek treba - iz nje sve "izvire".
(Zato u nazivu ovoga bloga nigdje ne pise "wolf"
Izmenio Wolfie dana 22/1/2007 u 18:44
Nema te vatre i plamena koju voda nece ugasiti, a kako se vuk ipak boji vatre, a mora jednom biti i zedan, voda ce pobediti, pa makar bila i mirna, tiha bistra...
Mnoge su zvijezde koje ni sve vode ovoga svijeta ne mogu ugasiti. Neka dusa bude poput takve vatre, a vuk... On je u svemu tome najmanje bitan - sjecanje na jedno iscrpljujuce lutanje na kom je nasao "vodu zivu" (hvala Bogu, ne svojom zaslugom) u iskri duse sto je skoro zgasla, a zatim planula odnoseci svojim plamenom vuciju prirodu.
Izmenio Wolfie dana 22/1/2007 u 19:21
Interesantno sve ovo, vatra, plamen, komentari...

Nista tako snazno ne dovodi do delovanja, nego kada UM pocne da razmislja,oseca i ZELI!Dragi prijatelju,veliki grl-grl za tebe i metafiziku

Kao sto postoje planete u plamenu, postoje i one gde je samo voda, njihov sudar odredio bi pobednika.
Iscrpljujuca lutanja vuka, daju mu samo nove puteve, a kad je najslabiji, kad iskrica samo sto se nije ugasila, ako nema u blizini vode, da ga dokrajci, mislis li da ce plamen ponovo razbuktati se?
@Foxy: Veliki grl-grl i za tebe, dragi prijatelju!!!

) UM koji razmislja, oseca i zeli? Da razmislja, to znamo! Da osjeca, to mi je strano! Da zeli, moze onoliko, koliko mu osjecanja to dopustaju! Zelimo i osjecamo necim sto je nematerijalno i zato slicno umu, a opet za razliku od njega, koji je blizi duhovnom svijetu, taj drugi dio nas (dusa) je bliza materijalnom, pa otuda i manifestacija osjecanja kroz fizicke osjecaje. S druge strane, manifestacije misli, ostaju u tom drugom domenu, kao cisto misaone apstrakcije. Ipak, ta dva dijela, dusa i duh su medjusobno tako tijesno povezani i uslovljeni i podsticu jedno drugo, ali opet, prva iskra, uvijek mora da krene iz duse, da bi pokrenula nesto trajno i iskreno.
@AnaM:
Sudar planete i zvijezde, planetu uvijek osudi na propast, ma kolika da je, sa ma koliko vode!

) Zato, budimo u srcima, ili vreli poput zvijezda (jer iz vreline je sve poteklo), ili ledeni poput "apsolutne nule" (koja je druga konacna krajnost), jer onako "bljutavi", nismo nizasta!
A postoje i "vode" koje razbuktavaju plamen, a ne gase ga uvijek.

)
( Ili da jasno definisemo sta podrazumijevamo pod pojmovima "voda", "planeta", "zvijezda", "vatra", kako ne bismo bjezali od smisla, prenesenim znacenjima dajuci nova prenesena znacenja, i tako u beskraj, mada nije da nije interesantno!

) )