Nedelja je. Dan za sređivanje kuće, ormara, peglanje uz glasnu muziku.... Jednom mi je jedan prijatelj rekao da mi treba zabraniti peglanje. Dok to radim, razmisljam, smišljam, zamišljam.... Para iz pegle, kao iz velikog parobroda, vodi me dalekim prostranstvima. Jednostavno, loše utiče na moje psihičko zdravlje... Pokušavam smanjiti doživljaj, menjam taktike, puštam komp da sam bira muziku iz play liste, da me iznenadi i prekine u mislima.... Moju ćerku je pre neki dan iznenadilo kako mama ume da pegla muske košulje kada mi u kući nemamo tatu... Pokušala sam joj objasniti da sam nekada imala ja svog tatu, ali i da sam s radošću svojevremeno i njenom tati peglala košulje.......... Evo, već nekoliko dana pokušavam da ne čujem svoje misli.... pravim se da ne čujem da mi srce kaže da bih ponovo nekom peglala košulje.....

mada.. donekle te razumem..