9.9.2010
O snovima

Prva jutarnja pitanja.....Šta smo noćas sanjali... Koliko se naši snovi ostvaruju... Da li su nam uopšte realna očekivanja bila kada smo crtali svoje mape uspeha. Čini mi se da u ovakvim snenim jutrima fali samo jedan osmeh.......i onda se lako snovi ostvaruju......

posted by sedefna at 07:32 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar
7.9.2010
Jedan od onih dana
Jedan je od onih dana kada mi se ne ustaje iz kreveta. Polako,  kao da prikupljam hrabrost da se suočim sa ovim danom. Žao mi je što sam ovako spora, jer danas je mojoj ćerki veliki dan. Pozvala je društvo da zajedno proslave njen jedanaesti rodjendan. Neću biti ovakva čitavog dana. Neću ništa da primeti. Krećem da joj omogućim da kolekciji lepih proslava doda još jednu. Odbolovaću drugi dan..........
posted by sedefna at 08:56 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar
6.9.2010
Dusko Radovic
Čitam jutros fragmente Duška Radovića i razmišljam.
Gledam njegove slike.
Ako ne bi znali da je to on, rekli bi da je to jedan namršteni čika.
 Čini se da nema slike na kojoj se smeje.
Lažem, evo vidim jednu.
Sa blagim osmehom, ali sa satirom u očima.
Tek da nas podseti na svoje tekstove. 
Ako bi gledali samo sliku možda nam se Duško ne bi ni dopao.
A, ko ga pročita, voli ga i zamišlja uvek sa osmehom.
posted by sedefna at 07:26 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1) | Posalji komentar
8.2.2010
Andrej Gromiko i ja

Skidam kapu slavnoj ruskoj diplomatskoj guji. Verujem da je mnoge škole izučio. Zavidim mu na tome. Ja sam samo ovu jednu. Životnu.

Silno je svoje veštine primenjivao u doba hladnog rata. Ja pak, svoje u doba hladnog života.

Verujem da je bio naočit dasa. Pravi Rus. Voleo je, cenim, toplinu svoga doma, gde nije morao da primenjuje taktike, strategije i kuje razne planove. Tamo ga je, pretpostavljam, čekao kutak njegovog pravog bića.

Ovde nije ruska klima. Ovde bršljen začas okiti kućerak. Pa mu se svi sa strane dive. A on, preplete zidove uzduž i popreko. Sakrije tajne odaje i utiša stanare.

Teško se, takav bršljen  u korenu seče.

Bršljen je to, zabrekao duboko u srpskoj zemlji. Osuši se poneka grana i opadne lisće. Tek toliko da stanari, u snovidjenju naziru sunčev zrak.

 Pa onda Gromiko, useljen i u takvu kucu, bistvuje decenijama posle hladnog rata, istim žarom.

posted by sedefna at 21:34 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar
8.2.2010
rasterati mrak

Može li se rasterati mrak, kada su njegove vreže obavile svaki san?

Može li se prizvati sunce da obasja puteve onome koji je kadar za rad malog bisera preploviti okean?

 Treba li pozvati vetar, da pokrene ogolele grane?

 Da zaplešu, snene ?

Može li se dogoditi čudo?

 Da reči otope sante.

 Hoće li tada kraljici zablude u oku zasjati zvezda?

Carici iluzije ostvariti se san?

Možda će ptice prhnuti ka jugu?

Da li će sa sobom poneti zamotuljak tuge?

 Odneti ga, što dalje...

 

Na horizontu pretapaju se boje... Vapaj promiče po dalekim obrisima...  Čežnja se pretapa sa jecajem zvezda...  U daljini čuju se koraci... Možda ipak, neko hoda ka mojim mislima...

posted by sedefna at 21:25 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar
18.1.2010
ratniku
koliko je malo potrebno da se pokrenu misli....tako malo, cini se.......mozda svi cekamo neki znak, neko neobicno znacenje, a ne slusamo svoje nesvesno....
 snovi me redovno upucuju na razne ljude, dogadjaje...sve, kad se svede racun i podvuce crta, vratim se na sebe, na svoju unutrasnjost, svoje misli, svoje ja, svoje zelje, ceznje, snove.....
ti si me prijatelju, lagano ruku pod ruku vodio onim putem kojim spoznajem sebe....cenim tvoju prijateljsku misao, tvoj podstrek, tvoje dobre misli....
i zahvalna sam ti na tome...
dobri moj, zavidim ti kako cudesno nosis tisinu.........
posted by sedefna at 21:15 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0) | Posalji komentar