nisam baš pri sebi danas
4/1/2007
Važem jabuke u trgovini,zvoni mobitel.
-Znaš ko je poginuo...
Noge se odsjekle. Obavila sam kupovinu, došla kući, rastranžirala meso.
Počela i sarmu da savijam.
Iz podsvijesti doplovi slika i samo grunu suze.
Napisala članak za novine, ne dam da bude samo vijest u crnoj kronici. Ne dam.
Išao iz rodilišta sinoć. Vidio svoju prvu unuku.
I kraj. A onaj koji je skrivio - njemu ništa. Ni ogrebotine.
Pu
Nazalost, cesto tako bude...Onaj nevini nastrada, a krivac prodje bez ogrebotine...Sta da kazem sem zao mi je...
krug života...premda čekam taj dan da kad dođem gore na nebo postavim neka pitanja...ako me se bude slušalo....
Strašno!
I tužno

((
hvala vam, lijepo je čuti riječ utjehe, mada se ni ja ne znam postaviti u takvim momentima. Nemam snage ići na pogreb. Gledati mu ženu kako vrišti, sinove izbezumljene... ne mogu
i posle kazu
zivi
nego sta
do kraja, punom parom
ljub.nece tako proci.al makar da olaksa
Tužno je to, ali još tužnije je što ta pravda nikad ne stigne na vreme.
Šok. Sam će od sebe.. nekako.
sudbina po nekad pravi nerazumne gluposti , nama ostaje da se samo nadamo kako je mi u stvari samo ne razumemo
neka mu je slava večna
.......

jbg. Žao mi je...stvarno...

hvala vam svima, još jednom... i ne zamjerite ako vam ostavljam nebuloze u komentarima

((((((
Smrt nije kraj... Ali tesko je zivima koji se secaju...
