Baksuz ili luksuz?
5/12/2006

 

Svako malo dobijem mail sadržaja – Pošalji ovo još x osoba i zamisli želju bla bla...

Kad god naletim na ovakve i slične budalaštine, sjetim se onog lanca pisama, koji se zvao i Lanac sreće. Kakve crne sreće kad ti je trebalo istu glupariju prepisati po 21 put?!

To nije bilo copy-paste vrijeme kao danas. Zaista je to trebalo prepisati dvadeset i jedan vražiji put. Ako je netko imao makinju od pisanja, svejedno je trebalo otipkati bar deset puta, jer je više od jedne kopije sa indigom bilo nečitljivo.

Nitko od roditelja ni u ludilu nije vjerovao u prijetnje tipa : Ako to ne napraviš, čeka te sedam strašnih nesreća, ispast će ti oči, pootpadati prsti, ugrišće te crna udovica, crna mamba ili škorpija, ovisno koja je zvijer trenutno bila in. Bez obzira na stavove naših mamica i tatica, svejedno su nas uvjeravali da to obavezno prepišemo, jer tko zna...

Tako su makar bili sigurni da ćemo koje popodne provesti u kući, namjesto u jurcanju za kokošima i huškanju seoskih pasa na lokalne pijandure.

Obično je bilo zapisano i neko od iskustava onih koji su to propustili uraditi i bacili pismo u smeće, što je završilo stravičnim posljedicama, ponekad i godinama kasnije. Pretpostavljam da su autori tih ingenioznosti čučali negdje u grmlju sa kamerom, potajno dokumentirajući živote svih onih nesretnika koji su odbili suradnju.

U suprotnom, ako se vesela srca i bez mrmljanja odrekneš dragocjenog slobodnog vremena i uživaš u satima prepisivanja, dok ti dupe i ruka ne utrnu, ne pregrizeš jezik, i oči ti ne iscure na papir, umjesto da sa ostalim nevjernim Tomama dangubiš u bezvezarijama kao što su simulacije Winetoua ili bitke na Neretvi, e tada ti je zajamčeno vječno blagostanje.

U jednoj verziji je trebalo na posljednju adresu poslati razglednicu svog mjesta, što sam revno radila, jer i meni trebala stići bar dvadeset i jedna. Dakako da nisu. Nikada ni jedne jedine nisam dočekala.

U ostalima se obećavao misteriozni novčani dobitak, pronalazak Salamunovog blaga, ili mudrosti, ne znam sad.

Zaključak je da za sve što nam se ružno u životu dogodilo možemo zahvaliti nama samima jer smo prekinuli Lanac sreće. Za sve divno i neponovljivo što smo do sada doživjeli trebamo zahvaliti Lancu sreće koji je pronašao put do nas.

Ako vam se događaju loše stvari, a marljivo ste prepisivali ta pisma, sigurno ste negdje pogriješili u gramatici ili poslali pismo manje.

Dakle, ako slijedećih pet godina budete prekidali sa odabranikom/com srca svog, svađali se sa bračnim partnerom, ili ne prohodate sa Mel Gibsonom ili Salmom Hayek – sami ste za to krivi.

Objavio jullie u 01:54 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Sami! Lanac srece se ne prekida )
Poslao Lady u 01:19, 5/12/2006 | Link | |
dobra stvar je što ne moraš ni da ih otvoriš
Poslao nemiri u 01:24, 5/12/2006 | Link | |
Hihihihihihihi....
Juliie, ti si sjajna!!!
Baš si me oraspoložila ovim postom ))
Poslao BIBA u 01:41, 5/12/2006 | Link | |
jullie jullie ... pa kako mislish da se obogatish jednom ))))
(ako ne prepisivanjem) hihihi
Poslao vojslav u 04:17, 5/12/2006 | Link | |
Kod mene se lanac uvek prekidao
Poslao yin u 10:57, 5/12/2006 | Link | |
Is, s kim se ja družim, sve sami baksuzi
Poslao jullie u 14:00, 5/12/2006 | Link | |
Da znas Yin...))
Ni u osnovnoj a kamoli sada, a bilo ih je...
Poslao zvezdana u 14:01, 5/12/2006 | Link | |


Pošalji komentar