12.3.2013 - Dani u sedmici

Mogu li biti to što nisam? Ma koliko se trudila, ma koliko iskreno željela da se uklopim u ono što neko smatra sasvim urednim i normalnim okolnostima, ja ne mogu. Ne uklapam se u taj model zajednice, gdje nema kucanja, nema pitanja, samo se ulazi, izlazi.

Jedan dan preživim. Drugi dan zaplačem. Treći ignorišem. Četvrti se povučem. Ali, uvijek prećutim. Nisam vaspitana da kažem, da budem drska, da odgovorim. A lijepo ne ide. Ne razumiju. Ne znaju ili neće.

Petog dana se krijem. Nisam tu. Šestog sam mirna. Sedmog me grize savjest pa pozovem. Da popijemo kafu, ništa više, bez tračeva, bez zabadanja nosa u tuđe poslove, bez obaveze za sutrašnjom kafom. Osmi je kao prvi. Sve se vrti u krug.

Ne mogu da kažem. Neću da budem drska. Izbaciću sedmi dan. Prestaću piti kafu.

Pošalji komentar! :: Obavesti prijatelja !

O meni

Putevi trenutnih misli... gdje god me vode, njima ću ići. Ponekad se ta potreba izjednačava sa onom za opstankom. Ponekad se osjećam zarobljenom ako ne mogu cijelom svijetu, poznatom i nepoznatom, da kažem to što na srcu leži. Vrlo često, taj sadržaj nije primjeren poznatima. Možda će neko nepoznat shvatiti ono što drugi neće. Možda ću se osjećati bolje. Kako ću znati ako ne pokušam?

Poslednje objavljeno
Meni
Kategorije Postova
    Prijatelji
    Linkovi

    Post 3 od 3
    Prethodna Strana | Sledeća Strana
    eXTReMe Tracker