- Aleksandar -
20.5.2009
Volim da se sakrijem u tvom imenu. Osetim se kao cvet lavande skriven u ukrasnom kavezu prekrivenom najfinijom svilom. Jacina tvog imena me cuva, sapuce mi tiho najsuptilnije utehe, mazi me u snovima i tesi kada Njega sanjam. Zarobim se tamo gde se srecu Java i San, tamo gde Ga nepodnosljivo volim, tamo gde se secam sta sam sanjala a ne mogu to da pretvorim u stvarnost. I onda zazmurim...tiho izgovorim tvoje ime i nateram se da  svako slovo urezem duboko u pore na licu. Dodirujes me nezno i pokusavas da dopres do svega onoga sto On ne zeli. I rastuzim se onda. Sklupcam se u nekom cosku svih tvojih pisanja, svih tvojih saputanja i svih tvojih snova u kojima leprsam kao paperje na vetru i cinim sve tako rastresito neodoljivim i barsunastim.
I zalim sto ne mogu da se promenim....
Objavio Proslost u 16:49 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar