Totalni kolaps u Nishu.
Moj posao je na brdu.
Na najzejabanijem brdu koje postoji.
Ima dva puta do i od posla- jedan je uzbrdo sa 4 krivine vrlo zeznute, a drugi je uz jos strmije brdo ali drzi pravac - nema krivina.
Kada sam sinoc izasla s posla negde malo posle 21h, pravac se cinio mnogo laksim za spustiti se.
Sta ako proklizam u nekoj krivini - razbice me neko.
Jedan trenutak lose odluke, ponekad kosta zivota, ponekad par slomljenih kostiju, ponekad desetinu ogrebotina, ponekad tudjeg zivota, ponekad tudjeg invaliditeta, ponekad samo ogrebane farbe ili slomljenog fara.
Uletela sam u raskrsnicu samo moleci Boga da niko ne naidje.
I nije niko naisao.
Bliski susret mog auta i zute bankine.
Da nije bilo bankine, tresnula bih u kucu - a to bi vec bolelo.
Ovako, steta je zanemarljiva s obzirom da je rizik bio ogroman.
Klasicno proklizavanje " zenskog vozaca".
Klap - prvi put.
Neponovilo se....
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
