A onda sam shvatila da su svi imali sve, samo sam ja ih ja parcijalno prihvatala.
Nisam imala moc da sagledam celost dok nisam sasvim Ja uspela da pripadam nekome. Parcijalno davanje, parcijalno uzimanje.
Parodija - od kad me maserka jednom unakazila i namodrila masazom nogu, samo sam na parcijalne masaze isla. Samo ledja.
Parcijalno i razmisljam, kada se drznem da razmisljam, o bilo kome ili cemu.
Kod sagovornika se uvek fokusiram na odredjeni deo po kome mi ostane prepoznatljiv u secanju koje je vec pred overload-om. Zapamtim recimo zube ili ruke ili usne, ili pak glas, akcenat, intonaciju ili tonalitet, zapamtim po neku rec koja mu izleti nesvesno, neuigranom rutinom zavodjenja, zapamtim smeh ili nesvesni dodir dlana na mom boku koji i dan danas ne znam da li se tu nasao slucajno ili namerno.
I onda mi se desi da tako i sanjam.
Parcijalno.
Da ga recimo sanjm bez lika, a znam da je on.
Osecam mu ruke i dah, ponekad cak stignem i do ukusa, a nisam ga probala. Mogu da se zakunem da ima ukus marakuje naseckane preko sladoleda od vanile. Ali ne ove nase vanile, nego one italijanske koja ostane dugo dugo na jeziku da se oseca.
Ponekad samo sanjam njegov vrat koji besramno viri iz bele kosulje nemarno raskopacane dovoljno da otkrije jedan sasvim drugaciji svet od onoga u kome smo se u tom trenutku nalazili.
I ti parcijalni snovi znaju da me umore jer ja po defoltu zelim uvek vise i bolje i jace i ... onda se probudim.
Shvatim da mi treba parcijalna masaza jer sam se verovatno opet grcila ili izvijala u snu. Nedosanjanom.
Zasto me nedeljom bude gugtke kojima sam izdala gredu na terasi?
Objavio
Proslost u 08:32 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (2) | Pošalji komentar
