|
Na stranu da stavim dilemu čemu pisanje, služi ionako da se prekrati vreme. Ono što nekako varniči u meni je što je "net" nekako previše liberalan ... Svako ima pristupa i svako može da iznosi svoje mišljenje. Dovde bi sve trebalo da bude ok, bez zamerki. Ali budući da je baš svakom dozvoljen pristup i javno iznošenje mišljenja o svemu i svačemu, na bilo koji način, pa čak i na način izvrgavanja ruglu, sramoćenjem ličnosti, vređanjem po bilo kom osnovu, do izražaja dolaze i osobe koje u realnom svetu zaista ne bi niko zarezivao, čak ni primećivao, u njihovoj žalosti, pa bi ih ako ništa drugo zaobilazio u širokom luku, da ne govorim o tome da bi neko zasigurno dobio i po "p*čk*", naravno. Nemaju baš svi živaca na kile za budale ... Sa druge strane, pošto po mom mišljenju javna istupanja onih koji koriste net, a i net kao celina, predstavlja ništa drugo do ogledalo kolektivnog svesnog i nesvesnog, ništa ni ne čudi, pogotovu što je manje više savršen za iznošenje najskrivenijih sklonosti na neko videlo svetlosti. I baš tako. Sve ono što je duboko skriveno u ljudima, što skrivaju i od sebe samih valjda, na net biva isporučeno u svom neskrivenom obliku, u punom sjaju, čak nepristojno šepureći se pri tome. Onima koji se nad time zgražavaju ne ostaje baš puno izbora ... ili da ne pristupe više nikada nekim stranicama, ili da vrebaju da li se neka persona non grata "ispovraćala" po njihovim stranicama, pa da brže bolje intervenišu, brišu, što je zamoran posao svakako, ili da jednostavno batale sve to i uzmu u ruke dobru staru knjigu i na taj način potraže kvalitetniju zabavu ... pa ne znam. Moj dobri drugar i prijatelj, sagovornik i sveznalica, moje nad ja, odgovora mi na postavljenu dilemu: ignorisanje je zakon. Ma nemoj, ma dokle to gurati glavu u pesak? Drugo, ne možeš baš uvek ni ignorisati ... I tako ... guramo dalje dosadom ... |
Komentari
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|

