Народи не нестају када изгубе ратове и територије, они нестају када су без свести о себи, без идентитета и система вредности
Када лоше иде, а лоше иде често, Срби воле да се пореде с Јеврејима. Реч је наравно о доживљају сопственог народа као вечне жртве. Ако је већ тако, можда би неке поуке дуге и богате јеврејске историје данас добро дошле. Прича која следи стара је скоро две хиљаде година, али је и данас актуелна, као метафора и као вечно понављање истог.
Јерусалим и Соломонов храм су уткани у јеврејско биће и митологију бар колико и косовски мит и светиње у српско. Јудаизам без Јерусалима је изгледао незамислив, па је пад Јерусалима кључни догађај јеврејске историје. Данашња збивања на Блиском истоку су делом рефлекс и последица онога што се на истом простору догодило у античком времену.
Јевреји имају привилегију да се њиховим митовима данас нико не руга и не сматра их романтичним којештаријама.
Јеврејски ратови су трајали од 66. до 135. године нове ере. За Јевреје је то централно место античке историје и симбол борбе против новог светског поретка који је тада оличавао Рим. С друге стране, Римљани су сличне ратове водили да им се број не зна, па су јеврејски ратови само епизода историје старога Рима. Јевреји су ове ратове изгубили и по њиховом окончању су нестали из Јерусалима и Јудеје и расули се по римском царству. Тако је настала дијаспора и народ без државе, истрајавајући све до 1948. године и формирања државе Израел.
Током првог од три јеврејска рата Римљани су опседали Јерусалим. Опсада је била веома дуга и сурова. Моћна римска армада, међутим, није успевала да сломи отпор града. Јерусалим су бранили зелоти, или странка рата. Ово фанатизовано језгро отпора се сурово обрачунавало с непријатељем, а можда још суровије са политичким противницима из тзв. странке мира. Под тим се мисли на онај део популације који није био рад да исправља „криви Јордан” новог светског поретка, схватаjући да се град не може одупрети и да ће страдање и погибељ уништити не само град него и народ. Захваљујући зелотима, сачуван је мит о великој храбрости и фанатизму. Захваљујући овим другима, сачувана је нација.
У Јерусалиму је у време опсаде живео Јоханан бен Закај, фарисејски рабин и мудрац. Бен Закај је разумео дух времена, гледао у будућност и схватио драматичну претњу која се наднела над нацију. Бен Закај није био само стерилни мудрац већ и човек дела.
По предању, како би измакао зелотима, Бен Закај се у 68. години наше ере искрао из града сакривен у мртвачком ковчегу. Сусрео се потом са Веспазијаном, командантом војске која је опседала Јерусалим. Мудри рабин је прорекао Веспазијану да ће постати император. Ако се пророчанство буде испунило, рабин би добио дозволу да са својим следбеницима напусти Јерусалим и у граду Јабнеу отвори јеврејску школу.
Веспазијан је постао император 69. године, а Римљани су годину дана касније заузели Јерусалим. Бранитељи су сурово кажњени, Соломонов храм је, случајно или намерно, нестао у пламену.
Шта је од наведеног историја а шта мит, тешко је рећи. Историја је и тада, као и данас, прилично непоуздана. Ван сумње (и мита) је да је Бен Закај преживео опсаду и да се са следбеницима обрео у Јабнеу. Уз дозволу римских власти основао је своју школу јеврејске духовности. Јабне је постао центар јеврејског учења. Знање, закони и правила установљени у овој школи су се ширили и усмеравали живот дијаспоре у наредним вековима. Учење и идеје из Јабнеа су држале Јевреје на окупу, можда и чвршће него што их је могла држати територија или држава. Од Јабнеа па све до двадесетог века, Јевреји су будућност градили ослањајући се на традицију, солидарност, веру, перо и новац. Мача су се поново латили тек у двадесетом веку. О мудрости ове одлуке време ће донети свој суд.
Римљана одавно нема, као што нема ни осталих народа, савременика древних Јевреја. Упркос тешкоћама живота у расејању, успонима и падовима, упркос прогонима и страдањима, Јевреји су опстали. Тачније, постали су најмоћнији народ по „глави становника” – богати, утицајни, интелектуално јаки, добро интегрисани, али и увек своји.
Поука историје чини се прилично јасна. Народи не нестају када изгубе ратове и територије. Може се трајати и на мањем, а може се опстати и без територије, како нас учи историја Јевреја. Ово не значи да је губитак територија неважан. Ово само значи да се територије могу повратити, а да изгубљено биће нације нестаје заувек. Заступници мондијалистичког концепта ово добро разумеју и вешто користе.
Народи нестају када изгубе свест о себи, самопоуздање, идентитет и систем вредности. Нестају поготово када не гледају у будућност и не читају знаке времена. Србији преостаје да се нада и чека свог Бен Закаја.
Небојша Катић
финансијски стручњак и публициста
КАДА СРБИ ГУБЕ РАТОВЕ
Откако су Срби почели да губе ратове, све чешће се може чути теза да су народ који слави своје поразе или, како је недавно рекао Алберт Роан, који „гаји дугу традицију жртве”. Тај поједностављен поглед занемарује чињеницу да за историју једног народа може бити мање битно то што је Косовску битку изгубио од тога да је шест векова чувао сећање на давну одлуку цара Лазара и косовских јунака да крену у бој против вишеструко надмоћнијег непријатеља. Та потреба да се у наредних 600 година у судбоносним тренуцима Срби сете косовског мита, заправо говори о духу народа и потреби да га он сачува, а не о изгубљености једног „небеског народа”. И многе друге културе имају сличне примере.
Заклетва израелских војника и данас се завршава речима:
„Масада никада више неће пасти”.
А то утврђење, у коме је око хиљаду Јевреја одолевало три године нападима у којима је учествовало 17 хиљада Римљана, пало је у првом веку нове ере. Зидине Масаде данас су симбол Израела. Исту улогу је имала и тврђава Аламо у Тексасу, у којој је 185 побуњеника, међу њима и Дејви Крокет, одолевало више од месец дана нападима пет хиљада мексичких војника. Тврђава смрти пала је 6. марта 1836. године, а сви њени браниоци су изгинули. За храбре Тексашане који су гинули уз узвике „За Аламо” то је била битка без изгледа на победу и није сигурно да су уопште помишљали да ће та територија постати 28. држава САД.
У косовској бици погинула су два цара и проливено је много српске и турске крви. Данас, када нас неупућени питају да ли је цар Лазар знао да нема шансе у тој бици и зашто је мајка Југовића послала својих девет синова у такав бој, могућ је и такав одговор да је за једну нацију или појединца, свеједно, важно да захтева своје право, тим више што је оно утемељеније, па макар и знали да немају снаге да то право и остваре.
Енглески филозоф 19. века Џон Стјуарт Мил рекао би то овако: „Рат је ружна, али није и најружнија ствар. Много је гори трули и деградирајући морални став и патриотско осећање према коме нема ничег горег од рата. Човек који нема ништа за шта био спреман да се бори, за кога не постоји ништа вредније од властите сигурности – бедна је креатура и нема могућност да постане слободан и бољи него што мисли да јесте.”
Позивање на Мила било би погрешно схватити као позив на рат. За тако нешто Србија данас нити је намерна, нити способна. Косово ће бити пресуђено диктатом великих сила, али српско „да” или „не” томе диктату јесте и морални и правни, и историјски и политички став, то је оно што нас раздваја од бедних креатура о којима пише Мил.
Зато одлазак на Космет на Видовдан никада неће изгубити смисао за Србе, без обзира на то што су наши митови последњих деценија можда компромитовани, и без обзира на то што Срби од Унмика морају да траже дозволу за улазак на ту територију. Могуће је замислити да ће за неких нових 600 година неки нови Срби разумети зашто смо на Космету опет стајали пред много већом снагом, уверени да је право на нашој страни и да има смисла борити за њега.
30.1.2009 - OBAMA JE ZAMISLITE JEVREJIN ? DOBRA FORA DA LI I ON ZA KO JE !
Zatece me covek 100 %, jer ja uvek kasno palim, nasao sam na internetu da je G. Obama posetio i Zid plača u Jerusalimu, kako bi simbolično pružio podršku jevrejskog državi.
U intervjuu koji je kasnije dao TV mreži ABC, uputio je upozorenje kome bi drugome nego Iranu.
Rekao sam da je vojna opcija na stolu kad su u pitanju Iran i iranski nuklearni kapacitet. Ali smatram da moramo da učinimo sve što je u našoj moći da ne bi morali da izaberemo vojnu opciju.
Obama je pre nego sto je izabran proveo dosta vremena na relaciji Jerusalim – Zapadna Obala, ističući kako je u interesu Izraela mir sa palestinskim susedima.
Boravio je i u gradu Sderotu na jugu, koji je stalna meta Hamasa i palestinskih ekstremista - da bi podvukao pravo Izraela na samoodbranu.
Dakle nije ni on naivan i evo jos jedan presvuceni americki nezgodan igrac koji dakle nije slucajno izabran u trenutku kada se ponovo vodi rat izmedju palestinaca i izraelaca.
A amerikanci koji polazu na njega nade su ipak samo bezlicna masa koja je sklona da veruje po inerciji mocnoj medijskoj masineriji koja ga je tako i nametnula ne libeci se da u te svrhe za kampanju i inaguraciju potrosi nebrojene milione dolara da bi te amerikance i ostali svet uverili da su jos novi Rim koji po svoj prilici je poceo da se gadno urusava i ovaj izbor je samo zabluda mnogih da ce se najbogatiji lako odreci svog bogastva.
Svoje vojne industrije se nece odreci i dobrih izvora prihoda, dakle i novih ratova koje ce uvek negde izazivati jer to je zemlja koja i opstaje na nasilju i okupaciji tudjih teritorija, kradji prirodnih resursa tih zemalja i njihova kriza je samo vrh ledenog brega koji se otapa i pokazuje da su u toj igri jos beki igraci Engleska, Nemacka i Francuska koje u Evropi podrzavaju politiku sile, dvostrukih standarda i jednostrano priznavanje prava na samopredeljenje oniima koje pri tome pokusavaju da okupiraju i da se za dugo stacioniraju sa svojim vojnim bazama i raketnim stitovima prema istoku.
Ako je dakle Rusja sada kapitalisticka dakle nije vise komunisticka zasto je onda i dalje neprijatelj Americi koja ocito ne moze da sakrije karakter svoje nehumane politike i drzave koju pokusavaju da prikazu kao demokratsku a ocito im praksa nije daleko od nekih drzava protiv kojih je ratovala u drugom svetskom ratu.
Sami su amerikanci kod nas Srba izazvali antamericko raspolozenje i svojim vojnim mesanjem i ucestvovanje njihovih vojnika na strani nasih neprijatelja. Nas je do sebe udaljila i ucinila da budemo daleko od pomisli da ce Srbiji u blizoj buducnosti biti prijateljski naklonjeni.
Ako bih trebao da glasam da li sam da Srbija udje u NATO jasno bih zaokruzio NE a takodje i u Evropskoj Zajednici koja ce nas po sistemu sargarepe mamiti kao magarce pritom pokusavajuci da nam preotme i preuzme sve ono sto vredi u srpskoj drzavi.
Prvo ce da nam unisti sela, da bi onda jeftino otkupili obradivu zemlju i nase planine, jezera i izvore. Dakle nas ulazak u EZ ce nas toliko kostati da ce nas i rodjena deca jednom proklinjati jer ta nazovi civilizacija ce nam doneti samo robovanje onima koji i ne kriju da im je cilj da nas pretvore u svoje robove u novoj koloniji.
OVA ZANIMLJIVA SLIKA GOVORI SAMA ZA SEBE VIŠE OD 1000 REČI. NAMA SRBIMA JE STAVLJENO U TERET DA SMO IZVRŠILI GENOCID U BOSNI, ILI U SREBERENICI I U HRVATSKOJ PA SE JOŠ VODI I PROCES RADI DOKAZIVANJA O IZVRŠENOM GENOCIDU SRBA NAD HRVATIMA ZA VREME RATA KOJI JE VODJEN NAKON RASPADA JUGOSLAVIJE. SVAKAKO BI KARTA GRADOVA I SELA GDE JE IZVRŠENO ETNIČKO ČIŠĆENJE SRBA IZGLEDALA DRUGAČIJE I UTVRDIO BI SE UPRAVO GENOCID NAD SRBIMA, POKAZALA BI DALEKO DRUGAČIJU SLIKU O SRBIMA U OČIMA SVETA I SAMA OPTUŽNICA HRVATSKE BI BILA UTOLIKO SMEŠNIJA I APSURDNIJA JER NA TOJ KARTI JEDINI NAROD KOJI JE DUHOVNO I FIZIČKI ISTREBLJEN U HRVATSKOJ JE SRPSKI I KOMPLETNO IM JE DEVASTIRANA NJIHOVA IMOVINA. ISTINA KOJU NE MOGU ZAMENITI LAŽNE POLUISTINE I STVARNI ODNOS SRBA I HRVATA U TOJ NOVOJ DEMONOKTARSKOJ DRŽAVI PA. EVO PRIMERA KAKO IZGLEDA ETNIČKO ČIŠĆENJE KADA GA IZVRŠE CIONISTI NAD PALESTINCIMA POTPOMOGNUTI APSOLUTNOM PODRŠKOM JUDEO - MASONERIJOM IZ TE EKSTRA DEMOKRATSKE AMERIKE NAJBOLJE SE VIDI I NA SLEDEĆOJ SLICI. SVAKI MOJ DALJI KOMENTAR JE NEPOTREBAN...
E PA DRAGI BLOGERI BLOGERKE, AKO STE DO SADA BILI DEZINFORMISANI, LAŽNIM INFORMACIJAMA ZASIPANI OD VAŠIH I MOĆNIH SVETSKIH MEDIJA VIDELI STE OVIM POSTOM KAKO IZGLEDAJU TA NJIHOVA DVOSTRUKA PRAVILA. NE MOZEMO OČEKIVATI DA ONI KOJI PIŠU TA PRAVILA, DA ĆE IH I ONI I POŠTOVATI. TAKOSE PONAŠAJU I U VEZI EKOLOGIJE I GLOBALNOG ZAGREVANJA, U VEZI NAFTE KADA NASRĆU I OKUPIRAJU ARAPSKE TERITORIJE I OVE CRVENE TACKE PREDSTAVLJAJU ETNIČKO ČISCENJE I UNIŠTENE PALESTINSKE GRADOVE U ARAPSKOM - IZRAELSKOM RATU 1948 GODINE I OVO ŠTO SE SADA RADI JE SAMO ZAVRŠNA FAZA TOG PROCESA KOJI OČITO SVET NIJE NIKADA ZAUSTAVIO I SVE JALOVE REZOLUCIJE ĆE BITI PRIMENJENE TAMO GDE NJIHOV GEOSTRATEGIJSKI INTERES ZAHTEVA. MEDIJSKA HAJKA I NAPAD NA SRPSKI NAROD JE U STVARI SAMO VEŠTO ZAMASKIRANA PODVALA AMERIKE I NJIHOVE EVROPSKE ZAJEDNICE DA UNIŠTENJEM BIVŠE JUGOSLAVIJE I SRBIJE POTPUNO OKUPIRAJU I ZAGOSPODARI BALKANSKIM DRŽAVICAMA KOJE OVAKO USITNJENE PRESTAVLJAJU NJIMA LAK PLEN I KRAJNJI CILJ JE OBRAČUN SA RUSIJOM PA I OVA ZADNJA KRIZA SA PLINOM JE NOVI HLADNI RAT KOJI AMERIKA VODI IZ POZADINE KORISTEĆI UKRAJINU I SVAKA PRIČA DALJA O TOME JE SUVIŠNA...
OVE CRVENE TOČKE PREDSTAVLJAJU ETNIČKI OČIŠĆENE I UNIŠTENE PALESTINSKE GRADOVE U ARAPSKOM - IZRAELSKOM RATU OD 1948 GODINE, DAKLE PREMA IZRAELACIMA SRBI SU OČITO SAMO AMATERI ALI NJIH TREBA SATANIZOVATI JER PO NARODNOJ POSLOVICI DOK SE NA JEDNOJ STRANI HAJKA VODI NA DRUGOJ STRANI VUKOVI MESO JEDU A KARAVAN DALJE PROLAZI.
Selo Bradina kao i mnoga sela su ostala spržena i napuštena u BH nakon Dejtonskog sporazuma, ono što u ratu nije porušeno i zapaljeno je učinjeno nakon bestijalnog ubijanja i povlačenja preživelog stanovništva. Sada još ponegde stoje ta sela i avetinjiski porušene kuće, bez krovova, kuće bez prozora, sve razoreno i uništeno da je i pomisao na neki povratak nekome unapred uskraćen. Ako je neko i hteo da ponovo od te buduće države učini zajedničku državu onda je trebao prvo zabraniti prodaju kuća i tih sela onima koji će tako dovršiti započeti posao svih ideologa koji su taj rat i iscenirali i vodili. Ovako će postepeno etnički prostor u oba kantona postepeno da se dobro jedno nacionalno utvrdi i sva priča o multietničkoj Bosni će biti samo buncanje i puka demagogija onih koji priželjkuju nove sukobe i sledeći rat koji uvek stoji kao Damaklov mač iznad glava sviju kao upozorenje da sve priče nisu ispričane i sve istini nisu izrečene. Mnogi naši i njihovi nazovi političari kao da se ne mogu odreći svojih pustih želja da ratom prekrajaju granice i pomeraju neke samo njima zamišljene medje, pa svojim neodmerenim izjavama i bolesnim idejama ponekad samo još više zaludjuju obican svet a pritom se o njega debelo koriste i toga se uopšte ne stide. Oni naj zagriženiji, okoreli pod svojim nacionalističkim maskama sanjaju da ponovo svoj vlastiti narod povedu kao ovce na neko buduće žrtvovanje ka nekom samo njima znanom cilju koji naj radje nazivaju nacionalnim cilj jer samo tako mogu svoje slepilo pred njima da opravdaju. Političari traže od naroda da prizna svoj genocid nad drugim narodom a oni koji su tom genocidu kumovali će kao i posle drugog rata da prodju verovatno nekažnjeni. Sramno je bilo koji narod optuživati za genocid a svoje vodje pri tome amnestirati, njihove mračne ciljeve, te ideologe nacionalizma i verskih podela, koji bi da na temelju ideja vere ili nacije žele da izgrade svoj etnički prostor.
U oba kantona je učinjeno sve da se dobro utvrdi taj etnički prostor i stanovništvo zauvek odrekne povratka na svoju zemlju u svoju kuću u svoj stari kraj. Teritorije kantona kao da su kineskim zidom odvjeni, omedjeni džamijama i crkvama a to je nekome bio i cilj da to bude gotovo prepoznatljivi znak da je to učinjeno zauvek, da se narodi fizički razdvoje i život treba da ide dalje samo u okvirima svoje nacije, kulture i vere. One priče koje se preko medija sada pričaju nemaju veze sa realnošću i samo je puko huškanje naroda da se još dublje ukopa verski, kulturno i jednonacionalno. Time će ideolozi imati svoje jake razloge za buduće sumanute ideje i rasne projekte. njihovo lažno opravdanje za sve buduće političke i ekonomske neuspehe i sakriti svoje pravo lice, to lice koje u stvari i ne misli da je ono što govore moguće bez nekog novog krvoprolića ali oni znaju da ono što su zapoćeli nisu sasvim dovršili i oružja se nisu odrekli, samo su ga zakopali i iskopaće ga prvom prilikom kada im se učini da je povoljan momenat, a narod će ponovo da strada i da se zlopati dok neko opet sa strane ne učini tome kraj. Narod kao da ne može pored takvih političara i vodja svoju sudbinu da uzme u svoje ruke, da gradi mostove pomirenja i poverenja jer samo tako se može živeti u državi gde žive tri različita naroda. Ako bilo koji pa i onaj većinski pomisli da će bilo kada da sam vodi glavnu reč ne poštujući ostale to će biti samo nejgov uvod u nove deobe i takva zajednička država je osudjena na propast, truliće zbog unutrašnje raskola i starih mržnji. Možda još nije sazrelo u mnogim glavama da je u takvoj državi koja se već podelila treba živeti bez izazivanja nacionalnih, verskih ili političkih konflikata jer će to samo produbiti stare rovove i šančeve i dati povoda nečijoj mržnji, dati materijala svima onima koji se rata nisu odrekli. Okoreli nacionalisti će se truditi da opravdaju zločine vlastitog naroda nad drugim narodom. Niko više ne poriče da je pokušaja genocida bilo da je to učinjeno na sve tri strane, pripadnici sva tri naroda su pokušali da svoje ideje ostvare etničkim čišćenjem i nebrojene žrtve su nepobitno pale na strani sva tri naroda. Oni koji će budućnost žrtvovati zarad traženja krivice u liku jednog naroda će samo gubiti vreme, jer treba da na ruševinama jednog sveta u kojem su živela vekovima sva tri naroda pronadju temelje za gradjenje zajedničke kuće ako za nju upšte bude bilo zajedničkog interesa. A kuća se ne gradi na deobama, optuživanju, mržnji ceć na pomirenju, toleranciji i pokajanju. Proći će mnogo vode rekom Bosnom i Drinom, ona će menjati svoj tok kao što se i narod pomerao sa mnogih teritorija na kojima je živeo. Često je i uludo ginuo zbog vere da se može održate tamo gde je neko davno ili posle zadnje rata povukao granice i odredio mu neizvesnu budućnost. Njegovo postradanje nije završeno jer uvek ima onih koji smatraju nisu namirili neke svoje stare dugove i najbolje će ih naplatiti prolivajući krv narodu.
Selo o kojem sam hteo da pišem se nalazi podno same planine Prenj. Nepravedno samo planinarima poznata planina Prenj koja će sa čitavim krajem zbog lepote prirode jednom da bude broglašena i nacionalnim parkom. Na njoj su se pripremali mnogi planinari koji su nakon te planine se popeli na Himalaje i na Mont Everest. Ta planina predstavlja izazov za mnoge planinare koji se ka njoj zapute iz svih krajeva bivse Juge i iz susednih zemalja.
U selo smo došli putem koji je bio pokriven snegom. Džip je lako savladao uspon i parkirali smo se do samog groblja. Od puta do groblja nije bilo tragova da je neko skoro dolazio. Kroz sneg prtili putić do grobova.
Okadili smo grobove i upalili sveće. U tišini gotovo da su se čule naše molitve koje smo u sebi izmolili. Stajali smo neko vreme i posmatrali spomenike koji će biti jedini svedoci da su naše familije nekada na ovim prostorima postojale i živele. Groblje smo ogradili betonskim stubovima i bodljikavom žicom pre nekoliko godina. Bar toliko smo učinili da stoka ne oskrnavi mir naših predaka koje smo po svoj prilici zauvek ostavili da tu počivaju. Mala crkvica i kapela sa zvonom je bila katancem zaključana.
Otišli smo zatim do naših kako vole političari reči devastiranih kuća, sve tri naše nove tek sagradjene kuće su bile u jadnom stanju. Gotovo već da su uništene, sa njih je odneto sve što se moglo odneti, sa krova svake kuće sada šegaju motornom testerom poslednje rogove i uskoro će i one biti sasvim ogoljene tako da će ostati samo goli zidovi.
Na staroj kući krov je davno dignut, sa sva tri sprata koji su bili uradjeni od debelih greda. Podovi su bili od drveta munike, preko kojih je bio patos debljine pet cenata. To je potpuno sve isečeno i poskidano, ostale su rupe u zidu gde su bile grede i gore iznad sebe se videlo nebo i jedan od planinskih vrhova u magli.
Samo u uglu još stoji staro ognjište, u zidu od kamena sagradjeno i svedoči da je tu nekad oko vatre tekao život svih generacija.
Stara kuća je napravljena 1908 godine. Zidovi su uradjeni od tesanog kamena debljine sezdeset cenata, vrata i prozori su bili kvalitetni i nisu menjani nikada. Njena veličina 12 sa 6 svedoči o tome da se na nju potrošilo i puno materijala i novaca. U trenutku smo sve pogubili. Sve kuće u kojoj smo živeli, mouja braća, sestre i roditelji su uništene. Četiri kuće u kojoj su trebale da se radjaju deca i naša porodica već uvećana da konačno živi u tom prelepom kraju doživela je katastrofu da se raspe širom sveta, dva brata jedan u kanadi i Americi, jedan u Vojvodini, otac i sestre u Srbiji u kojoj su godinama bezuspešno cekali na državljanstvo koje im Srbija nije dala do pre par godina. Kuće i kapital se pretvorio u dim i jedna ugledna i čestitia porodica se pretvorila u grupicu rasutih ljudi samo sa torbama u rukama. Materijalni gubitak je iznosio oko milion evra, a onaj koji je nastao u duši napuštanjem našeg kraja u kojem smo oduvek lepo živeli je nemerljiv. Iza nas su ostale naše zarušene kuće, naši voćnjaci, naši pašnjaci, plodne njive i vinogradi.
Pre rata sam pogled na naše selo bio praznik za oči. Iznad sela se videli uvek u magli vrhovi planine u kojoj sam ponekad lovio divokoze, u kojoj sam skijao, planinario i na kraju ratovao. Borbe koje smo vodili do kraja rata su bile česte i trpeli smo žestoke udare brojnijeg neprijatelja. Više puta na nas nasrtali specijalci i mudžahedini koji su pod žestokom vatrom uskakali u naše rovove i hrabro ginuli sa pokličem Alahu ekber. Većinom nisu uspeli da slome moral boraca, koji su prekaljeni odbijali te udare. Iz tih borbi visko gore u planini od posledica ranjavanja, od nagaznih mina i gelera ostao je posle rata veliki broj invalida. Neki su stradali i zbog svoje nepažnje ili se to desilo pojedincima koji su išli po našim ili njihovim kućama u pljačku. Neki su tom prilikom zašli u njihove položaje, pa su uhvaćeni, mučeni i ubijeni i tako su u stvari postali žrtve svoje pohlepe i bolesne pomisli da se u ratu možeš na tudjoj muci okoristiti.
U toku rata nije bilo u samom selu ubijanja civila i nekakvih zločina. Postojao je u blizini grada logor u kojem je zatvaran narod koji je mnogo tu postradao, jezivo mučen i ubijan.
Do rata smo živeli mirno, jedni pored drugih, u selu je bilo malo hrvata i tek po neki musliman. Sa njima sam išao u školu, igrao lopte, skijao i planinario. Svi smo slavili svoje praznike i nikome to nije bar javno smetalo.
Dok smo prolazili kroz selo, videli smo koje su kuće već prodate i koje su oglašene na prodaju. Kao i posle drugog rata svet koji je živeo negde daleko u brdima po selima je video trenutak da za male pare dodje do plodne zemlje i dobre kuće bliže gradu gde će naći posao i lakše živeti.
U selu je svaka kuća je imala svoj izvor odakle su slobodnim padom napajale vodom. Zemlja pored reke je bila plodna, rečica cista i nezagdjena sa nekoliko vodenica. ispod kojih smo lovili potočne pastrmke.
Gledali su u nas ljubopitljivo ti novi stanovnici tog do skora pustog sela, pojedine opravljene kuće i nacepana drva su svedočila da se život vraća u to pusto selo. Njihova deca su se sankala i skijala gde smo se i mi nekada sankali i skijali. Neki muškarci još u vojničkim uniformama su poslovali oko kuća i po neki tek se javio jer smo u svom selu mi postali stranci i verovatno smo bili za njih nepoželjni. Do pre nekoliko godina nisam moga ni da pomislim da ću da dodjem bar oko Božića u selo, da na groblju upalim mrtvima sveće. Da pokupi retke razbacane fotografije u našoj staroj kući, da se setim svog detinjstva i brata koji je poginuo dole na mostu.
Selo smo zatim napustili praćeni nemim i zaledjenim pogledima onih koji će tu živeti na našoj zemlji, svaka pomisao u korenu posečena jer povratak će neko ubrzanim naseljavanjem taj kraj učiniti svojom teritorijom u kojoj se više neće roditi ni jedno naše dete. Samo će još po neko biti sahranjen na našem starom groblju dok mi stariji pamtimo naše selo a kad pomremo naša deca će o njemu znati samo iz naših bolnih priča i sećanja.
Dodje i meni žuta minuta i sto jedna crna da pišem, kao da zapišavam svoje stare tragove kucam sa dva prsta neke nove prljave priče pune, seksa, psovanja, crnog humora, sranja i povraćanja po sebi, po politici, po državi, po nepravdi i nečijoj preranoj i uzaludnoj smrti.
Do podne sam kao normalan, a od podne bolje da sam pijan ili spreman za tretman na F odelenju. Da sam Gey bio bi pederčina, da sam Lezbo bio bi pičketina, nenormalna i smrdljiva.
Ovako sam, ono što sam obična budala, svakodnevno kriziram kao narkoman, tresem od gadaluka i jeftine propagande, od zamena teza i propalih srpskih nacionalnih projekata, benavim od pameti i transparenznosti naše vlasti. Aplaudiram njihovoj pohlepi, njihovoj sposobnosti da naplate svoj patriotizam platama sa šest cifara.
Svakom svoje, da krije od komšija i familije, ja da sakrijem sve neplaćene račune, sve dospele rate kredita, za stan, auto, školske eskurzije po inostranstvu, skupe patike, ženine cipele i tašne, ljubavnicine dijamantne minđuše i narukvice, da sakrijem da plaćam stare dugove i pravim nove.
Danas sam opet po ko zna koji put jeo govna. Danas sam po ko zna koji put platio tom djubretu advokatu odlaganje sudskog procesa jer je opet neko našem pravosudju podmetnuo bombu.
Advokat se gad, iskezio onim svojim loše napravljenim porcelanskim zubalom i naplatio mi po toj do kurca utvrđenoj tarifi, naplatio mi što sam poljubio dupe pravdi, što sam video tog sjebanog sudiju i tu odvratnu baba devojku, tu nepismenu daktilografkinju koja, vidi se ne zna da kuca jer se zaposlila preko kurca, koja i nije bila neka riba, ono sto sam video s ledja nije obećavalo, tako da sam izgubio želju da mi se okrene.
Da je bar sudija jebem mu sve, bio ženskog roda sa dobrim sisama ili dupetom ali nažalost zapao mi je relikt prošlosti sa isflekanom crvenom kravatom od jutrašnjeg bureka i jogurta, pogledao me kao žabetina sa onim buljavim očima iza debelih stakala u jeftinom bakelitnom okviru, zalutao iz ko zna koje političke garniture, majke mu ga ko ga ne do sad ne re izabra.
Lenjo, ni malo uzbudjeno, boli njega, na već ko zna koju po redu dojavu se čak nije ni nasmejao, kao pilot u kokpitu, je povukao ručicu i sleteo na pistu jer bomba može biti i prava, pa dok se specijalci sa kučićima u tamnim odelima sa velikim natpisom na ledjima POLICIJA sve pretraže i objave da se radi o lažnoj dojavi, pa su nas fino ispratili do vrata i taj dan je kuća pravde bila po ko zna koji put zatvorena za stranke.
Mozda će jednom neka kurčeva bomba najzad i eksplodirati, da vidim jednom taj vatromet, za sada su samo ćorci, koji čak ni dim ne ipuštaju već se ne razlikuju mnogo od prdeža koji ispusti slučajno ili namerno seljak što se zadržo u WC -u.
Dakle ostaje mi da čekam do marta, na novo sudjenje, ako i tada neko se ne bude zajebavao pa mi odlože opet proces za jesen.
Samo se pitam koji moj, stoji onoliko obezbedjenje na vratima, svima oni ugojeni bilmezi oko tela baju sa uredjajem za detekciju metala, sve torbe idu kroz skener i opet su ove jebene dojave nekom naj bolji način da odloži sudjenje.
Može biti, nekom bitan proces i zastari, promeni se zakon, dodje nova vlast, pa za novim sudjenjem i ne bude potrebe jer će jedna od stranaka brže bolje da odustane od te trule zajebancije.
Već izmučen i uplašen pričom o podmetnutoj bombi u Palati pravde koja će jednom zaista da eksplodira ali od naj pre nagomilanog revolta i besa stranaka koji će da polupaju prozore i vrata na toj kući po kojoj stalno kučići zapišavaju hodnike i njuškaju po wc - u šta je bilo spremano tog dana po beogradskim stanovima, čime je sirotinja sebi zamazala oči da ne gleda kako dinar pada, kako cene rastu, kako dolazi neka nova godina koja kao i ova što prolazi neće obećati ništa novo i dobro.
U svakom slučaju, nećemo omašiti, slave, rodjendane, za Božić ćemo se pomiriti sa komšijama i familijom samo dok pojedemo prase ili jagnje, dok badnjak ne završi u kontejneru a mi opet se neko jutro nadjemo u istom sranju, istim govnima se hranimo iz sve praznije kese, ili sa jednog od kineskih televizora, besni da se spremamo na neke sledeće izbore da potrošimo ono malo budućnosti, jer je to jedino što imamo a već smo i svoju budućnost zadužili, kad se sa prošlošću nismo raskusurali.
Sadašnjost nemamo, šta se čudite, nema je. Sadašnjost ne postoji, sadašnjost je samo nus proizvod onih koji su izmislili kalendar i sat, kojima nije bilo dosta da se ravnaju prema suncu i mesecu, godovima na odsečenom drvetu gde piše svaka rodna i nerodna godine, svaka suša i poplava, radjanje i smrt.
Zato stojim pred prozorom na trinaestom spratu pored ovih do kurca mlakih radijatora i vičem kroz otvoren prozor sadašnjosti jebem te ogavnu, jebem te smrdjivu, jebo te ja crvljivu, jebem te sadašnjosti koja ništa ne obečavaš, jebem te sadašnjosti tako lenju i kilavu, sadašnjosti jebo te u usta, jebo te ko te nije, au što smaraš, sadašnjosti kurvo, neizbežna si i kucaš poput, inkasanta sa računima koje nisam platio juče.
Piskaram i prepucavam se ovde sa nekim nadobudnim likovima, kao da su članovi Rotari kluba, komentarišu u superlativu ono što bih ja popljuvo i osudio. To je njihov napad na moj zdrav razum, na moje verujem.
Svima kojima su Srbi kao narod trn u oku, i koji žele da nas nema nek pročitaju ovu pesmu...
SRBIN
Imenom se zaneo sudite mu, stavite u lance, ime Srbin sve podnosi.
Ime Srbin sam dugo nosio nisam ga zamenio kao što se menja kosulja ili žena.
Ime Srbin nisam isprosio nisam ni veru i boga bezimenog.
Ime Srbin sam nosio a nije u modi ni vojvodu isticati ko barjak
Ime Srbin sam dugo nosio, nisam ga iznosio nisam se žalio, zateklo me bezimenog. - Ime Srbin sam nosio verujte mi sa njim živim u miru. - Ime Srbin ne stekoh dok sam ratovao decu mi nije sačuvalo ime neljudsko. - Sa imenom Srbin sam rastao, ko imanje, ime nasledio. Samo sam ime poneo u tudjinu. - Ime Srbin deci ću da ostavim i obraz da ime ne kupuju i tudje ne traže. - Ako sam plakao nekršten, i sada živim sam pod imenom Srbin. - Ime, Srbin rekoh, nekom zasmetalo, birao nisam zemlju ni ime. - Ti brate, mene kamenom, ja tebe imenom.
Svima koji likuju sto su Srbi proterani sa prostora u Hrvatskoj gde su živeli, nek pročitaju ovu pesmu...
VASKRSNUĆE SELO NAŠE
ODAKLE SAM, DOŠAO OD KNINA
PA JE MENI DO PESME I VINA
GDE JE MENI MOJE SELO PLAVNO
KO SRBINU, UVEK BILO SLAVNO
DOŠAO JE OVDE I MOJ SINOVAC
NAŠAO JE OVDE SVOJ MARKOVAC
KADA NOĆU SANJAM JA UZDOLJE
PESMU PEVAM PA MI BUDE BOLJE
ZRELA JE OVDE SVA MOJA LETINA
U MENI SE ŽANJE I MOJA CETINA
KAD SU CURE RASLE U POLJANE
NAJLEPŠE SU BILE U CIVLJANE
PRIČAŠ MI KAKO SE U ERVENIKU
PEVALO I STRADALO NA ŽRTVENIKU
OVDE SU KUĆE NASE GRAĐENE
LEPE BAŠ KO U SELO PAĐENE
GDE SI SADA MOJ LEPI GOLUBIĆU
ZBOG TEBE SVE CURE POLJUBIĆU
POKRAJ KNINA BLISTALA POLAČA
KO OD SUNCA U PESMI PEVAĆA
NAĐOH I OVDE MOJE BISKUPIJE
NEKA JE K SRCU RUKA PRIVIJE
NEBIH ZNAO DA JE SADA BOLJE
DA MI NIJE DOŠLO MOKRO POLJE
SAD JE PUSTO I MODRINO SELO
NEKADA JE BILO LEPO I VESELO
AKO BRATE DODJE IZ KOVAČIĆA
DA NE SLAVIŠ BANA JELAČIĆA
I OVDE JE SVE KAO KRAJ OTONA
KADA ZVONE SA CRKAVA ZVONA
VASKRSNUĆE OVDE SELO NAŠE,
DA NE CEKA VISE NOZE I USTASE.
Moj zivot se razvukao u okvirima podeljenog sveta i jedne anarhične stvarnosti. Svi pokušaji da razumem ono sto je bilo juče i njene glavne aktere me samo vraća zbilja na početke postojanja trojedne kraljevine Jugoslavije.
I tužba Hrvatske kojom tuži Srbiju za navodni genocid me nije ni malo iznenadila.
Očita namera Hrvatske rekao bih je da se poljujlja mesto Srbije u političkim i ekonomskim prilikama na Balkanu i time uzme vodeću ulogu. Vidim njihov jalov pokušaj da realizuju svoje završne poteze pa da kao u šahu zadaju mat Srbiji.
Tu partiju su započele vec davno upokojene vodje i ostavili nerešenu partiju kojoj se ne vidi kraj.
U toj partiji šaha, jedna strana uvek pokušava da vara, da zameni figure, da blefira, da protivnika izazove da se otvori. Hrvatska je svoju započela sa crnim figurama, šahovnicu uzela kao prednost pa je stavila na svoju zastavu i grb.
Likujuci nakon ,, Bljeska i Oluje,, i ovom tužbom kao da hoće reći evo konačno smo Srbiju nadigrali, konačno će ta ,, ciganska, seljačka i politički neuka Srbija ,, biti bačena poput hrišćana na lavovima, zbog svog ponosa i uverenja da ima pravo na svoj životni prostor koji poslednji put tako fino omedjila komunistička Jugoslavija deleći Srbe po republikama da bi se oslabio i bacio na kolena u nekim novim istorijiskim neprilikama.
MAGNUM KRIMEN je izgleda napisan od istih autora koji bi danas da realizuju te planove kojima bi da dele i etnički stave jedino Srbe u nepovoljan položaj i da se moraju povinovati nepravedno ucrtanim granicama od strane Tita i komunista.
U tim planovima još od Austrije treba definisati Bosnu, odn. Republiku Srpsku u Bosni kao prostor na koji Srbija nema pravo, niti sme da ima bilo kakve pretenzije. Da Kosovo, tu svetu srpsku zemlju daju na upravu u skoro nezavisnoj i samostalnoj državi arnautima odn. šiptarima ili albancima jer ni sami neznaju kako da se zovu u toj bastard državi, kao i oni u navodnoj državi Makedoniji koja ide na ruku srpskim neprijateljima ali i na svoju štetu što mi blago rečeno ni malo nije žao i već sam na starni Grčke koja ima pravo da stavi veto da ime Makedonija nosi bilo koja država kad je to bila Grčka pokrajina iz koje je i naj poznatiji vojskovodja Aleksandar Makedonski.
NATO pakt okupaciju te teritorije opravda gnusnim lažima i sminka sve to nekakvim rezolucijama i planovima koji za cilj imaju da odvoje Kosovo.. Time bi da stave tačku na progon srpkog življa sa Kosova, da opet po istom obrascu da amnestiraju zločince, one iste baliste u koji su oduvek njihovim terorističkim namerama pripremani da odvoje tu teritoriju od Srbije i nju zaposedne strana sila.
Razvijenih zastava sa albanskim crnim orlom slave pobedu zločina i progona, to je vrh ludila nad pameću, slave prevaru koju su potpomogli oni koji su sada okupatori Kosova da se navodni progonom šiptara u albaniju i Makedoniju opravda bombardovanje Srbije i geostrategijski cilj Amerike da baš tu na Kosovu ima svoju bazu, u okviru planova za svoj novi raketni štit.
Sa šahovnicom branitelji slave pobedu nad Srbima koje su proterali prolazeći pustim poljima koja su nekad većinom Srbi obradjivali a sada tu raste šipurak i ostruga.
Svojim nazovi braniteljima su podelili dobre penzije i stanove jer su izvrsili onaj nalog glavnog igrača i brojnost srpske populacije sveli u okvire od 3%. Neće biti tog mrskog srpskog opanka na hrvatskoj zemlji, i srpske reči u hrvatskom saboru.
Oni koji su ostali su sada zanemarljiva i neškodljiva prisutnost onih koji su senka jednog naroda koji je živeo tu na svojim ognjištima. Ne smatram više da je post post na ovu temu govor mržnje. Ako se u njemu prozivaju oni koji i danas veličaju NDH, ako se uperi prst na one koji na stadionima kliču ustaškim koljačim i obučeni u crne košulje stoje u stavu nirno sa nacističkim pozdravom podignutim rukama za dom.
Ova tužba je otvorila novo poglavlje u srpsko-hrvatskim odnosima, produžila rat samo
drugima sredstvima, stvorila pretpostavke nekom sledećem hrvatsko-srpskom neprijateljstvu.
I Srbima koji su u hrvatskoj ostali da žive neće biti lako,jer su uvek na meti, da neko uperi prst, da neko iskali svoju staru mržnju, da neko za sve neuspehe u političkom ili ekonomskom životu okrivi upravo Srbe kao što su nekada pre drugog svetskog rata okrivili Jevreje dok nisu doživeli pogrom.
U Srbiji oduvek živi izmešano stanovnistvo i priličan broj Hrvata koji ce biti izloženi provokacijama i prozivkama, jer se stvara ovom tužbom klima nesigurnosti u medjusobno kontra optuživanju.
Srbija nema više izbora, već da konačno onima koji još sebe smatraju naslednicima ustaša koji bi da u novim okolnostima brane i amnesturaju NDH od zločina jednom porazenu koja nazalost ima isti predznak i isti cilj u liku današnje Hrvatske, sve Srbe proterane sprečiti da se vrate, otežati im integraciju u novo stvorenoj hrvatskoj državi.
Uveren sa da je i sud taj kadija koji nas tuži i koji ce da nam sudi i neće imati milosti samo prema spskoj strani, vec da po oprobanom receptu zlikovce i zlocince za naj stravičniji genocid na ovim prostorima novu državu Hrvatsku amnestira, za zlocine u prvom, drugom, i ovom poslednjem gradjanskom ratu, da je amnestire za mučenja u svim logorima u Hrvatskoj i Bosni.
Učiniše novi i nekažnjeni genocid u ovom poslednjem ratu nad Srbima u Hrvatskoj i u Bosni. Besramno ovom tužbom nasrnuše na srpsku državu sa željom da je komadaju zaslepljeni svojom starom mržnjom.
Poneseni na krilima zlocina, sa rukama ogrezlim u krv, hteli bi da srpske žrtve osude za sopstvenu smrt i postojanje na prostorima koje su branili svojim kostima od turaka, od austrije, od madjara, od nemaca koji su i u poslednjem ratu ponovo nasrnuli na srpsko ime i teritoriju podrzavajući i naoruzavajući najpre srpske neprijatelje.
Neka znaju nasi tuzitelji da nas teraju da raskopamo jame, da prebrojimo svaku kost, da svaku glavu koja vapi za pravdom stavimo sa imenom i prezimenom na sto pred sudije. Premda im ne verujem jer je taj sud neko drugo lice inkvizicije koja želi da svet u liku srpskog naroda vidi monstruma. Nova inkvizicija u liku starih nasih neprijatelja želi da nam sudi i oduzme pravo da opstanemo, da se branimo. Kakva je to zamena teza, ta podla politika kojom se želi ukinuti jedan narod na balkanu po svaku cenu.
Ako u ovoj partiji Hrvatska ima boljeg sudiju, ako ima kojeg pešaka viška ako joj neko želi krijući da doturi topa ili lovca kojeg je u svojoj naglosti izgubila, može da se nada da ce izvući makar pat jer je sa Srbijom uvek bi na bojnom polju izgubila svaki rat.
Farsa je da Srbiju tuže oni koji su genocid počinili nad srpskim življem u svakom ratnom periodu. U jednoj farsi naočigled sveta nekažnjeni zlocinac bi da se presvuče i sudi srpskoj žrtvi.
Ni na internetu nece moći ni ustaški zlikovci da likuju i da se iza svojih laži kriju, nema više bivše države koja je zatvarala usta srbima da kažu nesto više o svojim starim neprijateljima i njihovim podlim namerama.
Zar je ova sramna tužba način da se sagrade mostovi, da se ponovo stvori kako vole reći suživot, da se zaleče rane a da se ne otvaraju nove i ne izaziva neka nova mržnja koja će biti samo uvod u neke buduće sukobe.
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
www.limundo.com/ref/radeumetnik
Nisam se premisljao, lomio, trazio neki znak da u meni zaustavi taj zlokobni impuls, da me skrene sa krvavog puta, da odbacim i zguzvam taj napisani plan koji sam pazljivo i do detalja razradio..
Sve sto sam znao o toj jedinici, sve podatke o njima sam uneo u plan, razradio sve do u detalje.
U svemu tome nisam ni trene bio neoudlucan, niti su se u meni javili neki izgovori da u poslednjem trenutku sve promenim, da ipak odustanem od svega.
Moja obuka i razvijeni ubilacki instikti su me vodili samo jednom cilju. Izvrsiti postavjeni zadatak ili umreti. Kao i mnogo puta pre sam polazio u samoubilacke misije i samo nekim cudom se iz njih vracao ziv i gotovo nepovredjen.
Mrak se u mene odavno uselio i zlo je proklijalo u meni. Prva moja misao ubice se brzo rodila, pa mi se i sama smrt nacerila.
Razmisljao sam i svaka nova zla misao je burgijala u mozgu, da mi je doslo da povratim, da mi iz usta izadje zelena tecnost, sam jed. Ali nisam. Bio sam kamen, moje srce je bilo kao kamen.
Iz napukle case popio sam gutljaj ustajale vode pa sam prvi gutljaja promuckao i sa odvratnoscu pljunuo kroz otvoren prozor.
Mrzio sam sebe i oci su mi postale tvrde. Ruke su probale ostricu i cvrstocu noza.
Prvi zlotvor je neuspesno pokusao da se sakrije na jednom prekookeanskom brodu.
Dok se kretao uskim ulicama luke sacekao sam ga na uglu, izasao sam pred njega kao senka. Pokusao je da izvuce noz, bio je to veliki i ostar borbeni noz. U mojoj ruci je kao munja sevnula mala sekira.
Kratka i fino oblikovana drska, mi je dobro lezala u ruci a metalni odsjaj sa ubojite sekire kao da me prozeo hladnocom dok sam mu tim secivom lako probio ceonu kost.
Iznenadjenje i vidljiva bol se ukazala u tim ocima koje su rasirenih zenica se suocile sa mojim i brzo gasile.
Telo je sa tupim zvukom se svalilo na ledja. Izvukao sam i obrisao secivo sekire i odahnuo.
U trenutku dok sam se suocio sa tim zlim pogledom, u njemu je za tren zaiskrio strah, ali je reagovao brzo, gotovo da je uspeo da me zakaci svojim nozem od koga se nije odvajao i sa kojim je voleo da odseca glave svojim nemocnim zrtvama.
I sledecem gadu mozak je prsnuo a krv se razlila i stvorila baru koju sam preskocio.
Sav svoj bes sam uneo u taj udarac. Iz usta se zaculo krkljanje a njegove ruke su pokusale da zaustave bol koji mu je parao mozak.
Po ko zna koji put sam ubio, kao zver sam nasrnuo, iskezenih zuba, osecao sam ostar miris krvi, ulazio mi je u nosnice i koje su se sirile od uzbudjenja.
Uvek sam znao koje cu da upotrebim oruzje. I to mi je uvek donosilo minimalnu prednost.
Ovaj je povukao je oruzje brzo, suvise brzo, opalio je i metak me zakacio po licu, u ruci mi je grunuo stari revolver ocev revolver i metak se zario izmedju njegovih ociju a zid iza njega je postao najednom isaran mlazevima krvi i prosutom mozdinom.
Krv mi se slivala za vrat i pomislio sam, ovo je bilo bas blizu. Suvise blizu.
Previse im ostavljam mogucnosti da se brane, kao da su oni bilo kome ostavili tu mogucnost. Ali ja nisam, oni. Hocu da se suoce samnom i pomisle da su jos jednom smrt prevarili.
Dosli su kao i njihovi dedovi, kao nekada njihovi ocevi, da zavrse zapoceti posao, da nas zauvek izbrisu sa tih prostora.
One koje ne ubiju ce prognati, ili ce ih prevesti u svoju veru. Zavrsice oni taj krvavi posao, bez grize savesti jer oni ne trpe nikoga koji nije njihove krvi i vere.
Na prostoru kojem smo ziveli mogu ziveti samo oni a mi cemo da odemo tamo gde je ziveo oduvek nas narod da isto to uradimo njima jer jedino tako se u vremenu moze na ovim surovim prostorima opstati.
Usli su u nase dvoriste, oca su mi odmah kao psa ustrelili na pragu, majku je raznela eksplozije bombe koju su ubacili u kuhinji, dedu su ubili udarcem sekire u dvoristu, a babu su izboli vilom dok je kopala iza kuce u basti. Ubili su cak i psa koji je besno lajao na njih.
Oni su sa zverskim planom krenuli da to jutro udju u moje nebranjeno selo da predju nasu kapiju da udju u nase dvoriste, da pobiju svu moju porodicu, u kucu ubace bombe i zatimzapale sve zgrade.
Zato su mi duzni, zato ce cekati tren kada ce smrt doci samnom da ih povede u pakao.
U meni su te slike pokrenule valove mrznje, od zagriza zubi su me zaboleli a vilica se ukocila, ruke su mu stezale vrat i zivot je polako otica kao iz prazne mesine. Poslednji stisak i je polomio nejgov vrat i glava je labavo klimnula dok sam sa odvratnoscu pustio nejgov vrat i otirao neku nevidljivu prljavstinu sa saka od svoje pantalone. Uzeo sam mu revolver i noz.
Proslo je nekoliko meseci osmatranja, brizljivih priprema, snimanja njegovog kretanja.
Upalio sam auto, pored mene na suvozacevom mestu je sedeo ludi pas, rezao je i prednje sape je stavio na prednju masku i glavu je pomicao levo desno posmatrajuci pored puta.
Posmatrao sam ga i ljutito sam mu odbrusilo, kush, mrcino. Ucutao je i prestao je da rezi a ja sam ga gledao sa mrznjom dok se u njegovim ocima ukazao strah i spustio je glavu medju prednje shape.
Cekao sam ga iza zida od stare cigle, pas je sedeo sa podignutim usima i napet da u svakom trenutku skoci na moju komandu. Bojao me se kao da sam smrt, skupo je platio neposlusnost, batine koje je dobio nekoliko puta je zapamtio dobro i bio je brz na svaki moj mig i pokret ruke se kao strela ustemio na zrtvu i skakao hvatajuci je za vrat. Kao da je vuk, iz iskezenih zuba mu se cuo urlik i rezanje.
Dosao je tromim i teskim korakom, ogroman, gazio je na petama i telo mu je bilo nekako ukoceno i nagnuto suvise nazad, glava mu je bila zabacena dok je otvarao kapiju. Nisam mu dao mogucnost da se brani, njega sam lovio kao divlju zver i napao sam ga mucki i iznenada.
Prvi korak je napravio kada ga je pogodila teska batina po sred grudnog kosa, polomljena rebra su krcnula, zacvileo je kao pas, dok je posmatrao iskezene polulude oci nakostresenog vucjaka.
Dok mu se ostrica dugog noza zarivala u vrat i prikivala ga za zemlju do njega je doslo saznanje da ga je stigla moja zasluzena osveta. Sa gadjenjem sam pljunuo i u to omrazeno lice koje sam nocima imao u kosmarnim snovima. Njegove ruke su me vezivale zicom, palile lampo, pocupale nokte, on me je sekao po telu, na kozi su mi ostali oziljci od kuka koje mi je kacio na ledja i podizao me na vrhove prstiju. Njegove ogromne ruke su me drzale dok su me usijanim gvozdjem mucili i nakon gubitla svesti polivali vodom.
Pet godina mi je trebalo mrcino da te nadjem. cerio sam se dok sam pusio i zapalio sam sa zadovoljstvom njegovu kucu. Plamenovi su je osvojili za nekoliko minuta i crveni jezici su izlazili kroz prozore i sirom otvorena vrata. Neka izgori to zmijsko leglo.
Znao sam da ce svaki sledeci se sakriti sve bolje, farbace kosu, pustice bradu, promenice navike i telesnu tezinu samo da izbegne udarcima mojeg kratkog maca.
Gotovo da sam izgubio nadu, da cu sledeceg naci, prokletnik je mislio da cu ga u toj zabiti, u tom klancu kod jame bezdanke zaobici.
Uvek je sa sobom nosio napunjen karabin i dvogled, dva psa su ispred njega pretrazivala siprazje. Vetar je duvao u suprotnom pravcu, psi su me prosli, iz iskopane rupe u mekanoj sumskoj zemlji zario sam mu ostar i tanak noz u donji deo stomaka i rasporio sam ga kao vepra. Ispustio je pusku i uhvatio creva koja su mu kipila kao testo i smrad se podigla kao oblak.
Prve reci su mu bile. - Jebem ti -, pa mu se lice iskrivilo od bolova, nisam zeleo vise od njega ni jednu rec velikim nozem sam mu odsekao glavu koju sam sa gadjenjem odbacio.Odkotrljala se kod njegovih nogu koje su se vec nekontrolicano grcile.
- Pas ti mater, gde si se skote sakrio, ali osetio sam te, osetio sam ti trag koji za sobom ostavljas. Za sobom ostavio sam oba psa koja su se vrtela oko njegovog tela i njusila njegovu prosutu krv.
Za njih se rat zavrsio, za svoje zlocine su dobili medalju, skinuli su uniforme, samo o praznicims su pevali svoje pesme i pijano se zaklinjali da ce ponovonekoga klati i ubiti.
Za mene je rat tek poceo, sledeci ie postao moja lovina, trag je zatirao, oko sebe postavio nekoliko naoruzanih cuvara.
Prvog sam preklao kao pile, drugom sam zario gotovo sa zadovoljstvom ostricu u teme pa mu se vrh ostrog i tankog noza pojavio iz levog oka. Gotovo smesno je izgledao zakovan za vrata dok su mu ruke zaplivale.
Onome koji me je isledjivao i mucio, sam usao preko balkona kroz otvorena vrata, lezao je go je sa dve kurve.
Pored kreveta na su lezale prazne boce. Pijan u snu je osetio da nema vise vazduha, oci su mu se otvorise i rasirise u iznenadjenju. Prepoznao me, njegov pijani pogled se smrzao. Rukom se brzo masio pistolja. Ruku sam mu zakovao i probo je.
Krik je probudio prvu kurvu koja se zaledila videvsi moju crnu masku i bele beonjace. Stavio sam ruku na svoja usta, razumela je da je sledeci krik vodi u smrt. Sledila se i kao ukocena lutka posmatrala dok sam desnom rukom jednim zamahom njemu iskopao kratkim nozem levo oko.
Vrisnuo je i krv je kuljnula. Udario sam ga u nosnu kost i ona mu se zarila u mozak donoseci mu trenutnu smrt.
Kurva je okrenula od uzasa glavu, samo se zavesa sklopila zamnom i mesto smrti sam napustio belezeci jos jednu smrt. To sam cinio bez zaljenja, bez osecaja, bez griznje savesti. Oni nisu imali pravo na milost, na bilo kakvo sudjenje.
Postali su sve obazriviji, sve opasniji, znali su da ih stalno lovim, koristili su sva sredstva da me sprece i zaustave.
Alarm se iskljucio, izazvao sam kratak spoj i struje je nestalo u toj velikoj kuci. Bila je sagradjena kao tvrdjava sa svih strana opsana visokom zidovima. Nisam ih u kuci napao samo sam uneo kod njih zbunjenost i strah.
Sa obliznjeg brezuljka sam kroz dvoged posmatrao paniku koja je kod njih nastala.
Uskomesali su se i potrcali prema kapiji, na zadnji izlaz sa kratkim automatima su brzo istrcavali i pognuti se rasporedjivali.Ocekivali su me. Nasmejao sam se njihovoj besmislenoj pripremi. Citavih dva sata sam posmatrao njihov uzas, paniku i zbunjenost.
On je nakon toga konacno izasao na terasu i mahao je rukama, vikao je na njih.
Prvo sam ga planirano pogodio u stomak. Vrelo olovo mu se zarilo i pokidalo mu utrobu, lomeci mu kicmu. Uhvatio se za stomak, drugi ga je odbacio i svalio se na ledja kao vreca. Poceli su da pucaju naslepo. Uzalud jer sam u njega vec poslao jos dva metka i povukao se.
Cekao sam ga u ulici prerusen, deset dana sam pratio njegovo kretanje, Osecao se siguran tako okruzen svojim zestokim momcima. Dvadesetog dana je usao u dvoriste u svom blindiranom automobilu, dok se kapija na pritisak dugmeta zatvarala eksplozija ispaljene granate je podigla u vazduh zadnji kraj njegovog crnog mercedesa.
Plamen, dim i komesanje onih koje sam ostavio da budu gledaoci kraja jos jedne zveri koja nije izmakla mojoj osveti.
Prevarilo me kod sledeceg to njegovo kukavicko cviljenje i plac. Iz klececeg polozaja,
napao me je instiktom ocajnika koji nema sta da izgubi.
Iznenada mi je zaparao jaknu nozem i polomio mi rebro, izmakao sam se i za dlaku izbegao sledeci udarac u srce.
Krv mi se obilno slivala, on je podigao ruku u sledecem zamahu vec siguran da ce kao i mnogo puta pre lako zavrsiti samnom.
Pokleknuio sam i na njegovo iznenadjenje dok je vec spustao ruku odsekao sam mu kratkim macem jednim zamahom levo stopalo.
Njegovom iznenadjenju nije bilo kraja, skakutao je na jednom stopalu, i mahao krvavim nozem sa poluludim pogledom.
Noz i saka su zavrsili gde i stopalo, iz desne ruke bez sake liptala je krv. Dok je rukom bez sake zamahnuo probio sam mu grlo i mac je izasao na drugu stranu.
Sledeci je odmah napao i gotovo da me je prevario, primetio sam pomeranje siblja. Pogodio sam ga nozem i probio mu je srce ne uspevajuci da vise prevali ni jedan korak.
Kao lutka zaustavljena u pokretu rasirenih ruku se svalio i njegove oci ispunjene strahom, zlom mrznjom, se zagledale negde preko moje glave.
Ostavlajo sam ih i svaka ta smrt, je bila moja jeziva nagrada, moj zavet da svi oni koji se posmatrao ispod oborenih tela koja su lezala kako su pala preko mene.
Posmatrao sam ih uzasnut, kako se nasladjuju, kolju, seku usi, vade oci, slusao sam njihov smeh i svaki poklic mi je parao mozak u mojoj nemoci da bilo sta ucinim. Kada su se povukli
poslednji strvinar je poceo da prevrce leseve, dzepove, da im sece prste skidajuci po neki prsten, nozem bi izbijao iz vilica po neki zlatan zub. Dok je okrenut klecao, polomio sam mu vrat jednim zahvatom.
Odsekao sam mu ruku i u nju stavio noz. i zario mu u srece, napustio sam to jezivo mesto, gde su goreli mnogi lesevi, ostavo sam im jezivi znak da sam ja jedan preteko, umakao njihovom kursumu.
Nisu verovali, uvek su pre ubijali nozem, cekicem, gvozdenom sipkom probijali i lomili lobanje. Ovaj put su zurili i pogresili, posekli su nas rafalom u zurbi, celu grupu. Jedan metak me je okrznuo po glavi. Gotovo da zavrsi samnom. Bolela me me kao sam djavo, kao da me neko odalamio batinom. Drugi mi je metak prosao kroz misic levog ramena. Cista prostrelna rana. Opipao sam i jeknuo, nijednu kost nije zakacio.
Sva lica koja sam tih mesec dana pakla posmatrao i pamtio, cekao sam neki trenutak da pobegnem ili da umrem u pokusaju.
Nisam imao ni jedan nokat, palili su mi let lampom po telu, boli i posipali mi krvave rane solju.
Smejali se mojoj zedji, pokidanim i suvim ustima. Lezao sam kao vreca, gazen, sutiran njihovim cizmama. Nisam vise imao ni jedan prednji zub. U bunilu od bolova su me mrcvarili, psovali i sekli nozem po telu crtajuci znakove svoje slepe mrznje. U kamion su me ubacili, gotovo polumrtvog. Kod njih sam izazvao cudjenje kad sam poceo da izgovaram reci molitve koje su i sami upucivali bogu. To je odlozilo moju sigurnu i brzu smrt.
Oporavio sam za deset dana toliko da sam mogao da sedim i sam da jedem. Pitali su me ko sam. Odakle znam taj strani jezik, te reci molitve. Gde sam to naucio. Drsko sam se nasmejao. To me za malo kostalo glave i oka.
Pogodio me je i rasekao mi obraz i gotovo iskopao desno oko. Cerio sam se i ocekivao sam zavrsni udarac. Glas drugog je ovog zaustavila u pokretu. Cekaj, ne. Nemoj ga ubiti. On nije civil. On ce nam sve reci, kako je prosao linijem gde je napravljen prolaz.
Na njihovo iznenadjenje pristao sam da im kazem, nisam im sve rekao, da je dobro miniran, to ce biti moje poslednje iznenadjenje.
Kada sam prosao kroz njega postavio sam mine. Pristao sam da im kazem u zamenu za moju brzu smrt. Da budem u grupi onih koji ce sutra umreti i biti bacen u jamu.
Smejali su se mojoj molbi. Ti si lud, ispunicemo ti rado tu zelju.
Smrt me zaobisla, moje telo je nedostajalo u grupi streljanih. On je stajao iznad strvinara i plunuo je i gadno opsovao. Kako se samo prevario. Kako nam je izmakao i odmah udario. Njega ni metak nece. Zato ne verujem metku. Samo, noz. Pustiti mu krv, gledati njegovu odsecenu glavu kako se kotrlja. Gotovo da je osetio prema meni postovanje, i sam bih isto ucinio da sam bio na njegovom mestu.
Njegovo iskezeno lice sam sanjao, svaki put me budilo i znoj me oblio dok sam skocio sa nozem i nasrtao na njega kao na senku.
Gledao sam ga cesto preko TV-a kako vrsi smotru. Kako ljubi zastavu. Oko njega su bila poznata lica onih koji su preostali iz cete koju sam zauvek upamtio.
U Svajcarskoj sam posle cetiri godine nasao onog koji me je hteo u celiji preklati, ali ga je on sprecio.
Sedeo je za stolom i rucao. Bio je osion i naj glasniji. Prosao sam i u prolazu mu ispalio dva metka u potiljak. Bili su zateceni i zaledjeni od straha, nisu ni stigli da povuku oruzje.
Glava mu je pala u tanjir i telom je oborio sto. Izasao sam brzo i izgubio se na ulici u gomili...
U mojem kompjuteru su bile sve njihove fotografije, skenirane i arhivirane, sa svim izmenama, dodatim bradama, dugom kosom, promenjenom bojom kose. Znao sam da su odavno promenili imena, da su dobili nov identitet.
Sve fotogarfije koje sam pokupio iz njihovih jazbina su bile uverljivi dokazi o njihovim zverstvima. Voleli su cesto da se slikaju sa odsecenim glavama, iznad ubijenih i zaklanih.
Jedini trag o meni je bio onaj koji su imali prilikom mog slucajnog zarobljavanja, ulazio sam duboko u njihovu pozadinu, imao sam savrsenu masku stvorenu u medjunarodnim humanitarnim organizacijama gde sam obavljao sakupljanjem informacija o onima koji ce nakon rata biti trazeni zbog svojih ratnih zlocina i svojih kriminalnih aktivnosti. Moje poznavanje jezika, moje bezlicno lice koje nije nicim privlacilo paznju, mi je omogucilo da se krecem sa svojom legitimacijom i po onim mestima gde inace nebih mogao dopreti.
Moje aktivnosti su cesto bile na ivici da budu razotrkrivene i bio sam stalno na oku mnogih koji su radili za razlicite sluzbe. Moja dokumentacija i tekstovi su bili samo dosadna gomila statistickih podataka i cinjenica koje nista nisu govorile o mojem stvarnom angazmanu u tom podrucju.
Pratili su moje kretanje, moje kontakte, snimali moje razgovore i pokusavali da saznaju nesto vise o prirodi moga posla. Zastita kulturno-umetnickih dobara u ratu, pracenje svih kanala preko koji se ona iznose iz ratom zahvacenih krajeva je bila moja prva maska. Kretanje po terenu, snimanje objekata i ljudi koje sam pratio, je polako preraslo okvire mojih prvobitnih zadatgaka ciljeva i planova.
Moja obuka, je bila temeljna, ratno iskustvo u krajevima gde sam svoje usluge naplacivao od svih koji su bili zaintersevani da te usluge plate je bilo veoma veliko. Bio sam dugi niz godina placenik koji je menjao ratista i uniforme s vremena na vreme.
Kada je se razbuktao rat u kraju gde sam rodjen, kada mi je kuca spaljena, moji roditelji i svi blizi rodjaci u jednoj krvavoj noci pobijeni, dosao sam u napusteno i spaljeno selo i video razmere ludila koje je zahvatilo te krajeve.
Nisam zeleo da otkrivam prirodu svoga posla i sasvum mi je odgovaralo da iz senke tih navodnih humanitarnih organizacija pratim aktivnosti onih koji ce kasnije postati predmet moje osvete.
Moje ime i novinarska legitimacija, moje veze i kontakti su bili na mnogim mestima ocenjeni visokom ocenom i kotirao sam se u tim krugovima kao osoba koja iza sebe ima mocne veze i jaku bazu.
Oruzje sam zamenio fotoaparatom, diktafonom, telefoni i lica koja sam kontaktirao su bili jace oruzje od snajpera i oruzja koje je u tajnim skrovistima me uvek cekalo.
Eksplozivne naprave, elektronski uredjaji za osmatranje i prisluskivanje, eredjaji za pracenje i snimanje. Arsenal koji mi je omogucavao da izvrsim i naj teze zadatke. Na racunima sam vec imao dovoljno novaca da budem nezavistan i da za svoje usluge imam posebnu tarifu.
Kada su upali u jedan od stanova prateci moj trag i moje kontakte, na mojem PD uredjaju se pojavio signal da je izvrsen prodor u moje rezervno skloniste. Nakon toga automatski se aktivirao eksploziv i doslo je do jake ekspolzije koja je srusila celu kucu i sve koji su upali unutra raznela.
Suocili su se sa tim da svako pracenje i upad u moja skrovista ce biti kaznjen, razlicite naprave i visoka temeperatura nije sotavljala nikakve tragove koji su govorili o meni.
Moja sklonista i skrovista su bila birana, po nekoliko cak u jednoj zgradi, sa migucnosti da odstupim, da iskoristim tajne izlaze i steknem prednost u odstupnici.
Oni koji su krenuli da se obracunaju samnom su bili dobro obuceni, prekaljeni borci, fanaticni i bez milosti prema bilo kome. Bili su dobro placeni, izvrsavali su naloge onih koji su imali kontrolu nad informacijama, kontrolu onih roba koja u ratom zahvacenom podrucju ima najvecu cenu. Nhihovi nalogodavci su imali ogromne sume na svojim racunima i potpunu vlast u svojim malim armijama koje su bile vise nego dobro naoruzane.
Kada su drugi put usli u jedno skroviste lako su uklonili postavljeni eksploziv koji je bio smesna prepreka za svakog obucenog placenika i profesionalca.
Druga zamka koju nisu videli i koja se nalazila u zidu koji je bio od gipsanih ploca je reagovla na deaktiviranje prve zamke. Tragovi koje sam uvek ostavljao da bi im ostavio dovoljno vremena da se upecaju i sacekaju da ih raznese jaka eksplozija i plamen koji je se sirio paljenjem naprava koje su stvarale visoke temperature.
Svi koji su dobijali zadatak da me prate su bili gotovo u strahu, jer su mogli da ocekuju moje lukave zamke u zamci, moje brizljivo smisljene klopke u koje su upadali svi oni koji su se nadali da ce lako da se obracunaju samnom.
Nekoliko puta nisam reagovao na upade jer nisam hteo da dovedem u opasnost bilo koga ko se nalazio u blizini. Snimao sam one koji su me pratili i znao sam ko su naj opasniji lovci koji me u stopu prate...
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
www.limundo.com/ref/radeumetnik
Procitao sam, tu bajatu vest ovde na ovom internetu, sta hoce ti malobrojni Srbi, sta to hoce u lijepoj njihovoj, sto im nije pravo da im tu centralu ture u Dalj, sto bi im zlobni rekli nek idu dalje, ko i oni sto im se vise nezna ni kuce ni kucista, rasejani, raskuceni, sa nesto zemlje u opancima sto se mole i krste sa tri prsta dok im polako deca postaju neka druga sorta i pricaju neku drugu pricu o nama na nekom stranom jeziku.
Zagreb, 14. jula - Još odavno u Zagrebu nije viđeno toliko malo ljudi na nekom protestnom skupu kao što ih se okupilo na Cvetnom trgu - njih jedva desetak protestovalo je protiv sve izvesnije gradnje prve nuklearne centrale u Hrvatskoj.
Predvodio ih je Jovan Jelić, član Samostalne demokratske srpske stranke, načelnik opštine Dalj, jer sve više izvora govori da je upravo ta lokacija ozbiljan kandidat za prvu hrvatsku atomsku centralu koja bi trebalo da bude izgrađena do 2020. godine.
A i ja koji ce mi krivak, da se bakcem oko ekologije, neki jebeni atomskih centrala, al sam uvek bio malo zavrnut, dok svi idu niz vodu, ja uz vodu, dok svi ponosno gledaju u nebo, ja od stida u zemlju, dok svi aplaudraju i vicu u horu BRAVO ja im sve po spisku ludu al sta mi pa to vredi, covek se nekad drzao za rec a stoka za rogove, ko da smo mi neka sorta koja je genetski osudjena da pojede te sljive ispod te jedne sljive, a ono sto pretekne da se pretuca od nemila do nedraga.
Pre deceniju i vise postojao je opravdan strah da ce jedna od atomskih centrala u Bugarskoj u blizini srpske granice da dozivi havariju, pa smo se svi na Balkanu smrzli, ma govno nam se smrzlo u dupetu da ta sturinja nas ne zatre kad nas nisu toliki austrijanci, nemci, turci i svi drugi kurci, samo nam je ta propast treba na ovako malom prostoru gde smo odavno izmesani ko creva da se takva havarija desi.
Pojavise se problemi i sa jedinim cedom bivse Jugoslavije, atomskom centralom u Krskom koja se nalazi, pa gde ce biti nego u Sloveniji jer su oni uvek bili tehnoloski ispred svih pa da nam pored toliikih reka i uglja na Kosovu sagradise u dvoristu atomsku centralu koja ce vec u najskorije vreme morati sigurno da se deaktivira jer postoji opasnost da se isto i sa njom desi jer je tehnoloski vec pri kraju sa njenom eksploatacijomi.
Kao grom iz vedra neba se tada pojavila jos jedna jeziva vest da u sledecih nekoliko godina treba da izbegavamo da jedemo zeleno povrce jer je jedna od centrala na podrucju bivseg SSSR-a imala ozbiljnu havariju.
Sa svih TI VI ekrana udarna vest je bila da su se pojavili oblaci, da su vazdusne struje i vetrovi dovukli ono sto smo bili radi da odnese nekome dalje od nas, ta za oko nevidljiva radioaktvivna prasina i kise su ucinile da i danas osecamo posledice te opasne jebene havarije.
Evo kako je to izgledalo:
Pre 20 godina dogodila se černobiljska katastrofa, najveća nuklearna katastrofa u istoriji.
Posledice i sada trpi više od 1,5 miliona ljudi koji žive u ozračenoj oblasti.
Eksplozija u černobiljskom reaktoru u noći između 25. i 26. aprila 1986. emitovala je 400 puta više radijacije nego atomska bomba bačena na Hirošimu.
Do katastrofe je došlo usled grešaka rukovodilaca nuklearke koji su izvodili eksperiment s radioaktivnim izotopima.
Nuklearni fizičar Vladimir Ajdačić kaže da je radijacija bila toliko jaka da je posle četiri nedelje stigla čak i do Amerike.
"Došlo je eksplozije jezgra. To nije bila atomska eksplozija, već čisto hemijska eksplozija, jezgro se praktično raspuklo, a ogromna količina radioaktivnih materija suknula je u atmosferu, više od kilometar u visinu, a vetar je počeo polako da to nosi na sve strane", objašnjava on.
U incidentu je kontaminirano 150.000 kvadratnih kilometara na području Ukrajine, Belorusije i Rusije, zračenju je bilo izloženo najmanje sedam miliona ljudi, od kojih je, prema podacima britanskih naučnika, umrlo ili će umreti između 30.000 i 60.000.
Vladimir Ajdačić kaže da Međunarodna atomska agencija i Ujedinjene nacije ne žele da priznaju da je toliko ljudi stradalo. "Međunarodna atomska agencija, koja je eksponat nuklearnog lobija i nuklearnih kompanija, pokušavala je na sve načine da smanji taj broj, a konačan broj, prema njima, jeste oko 4.000 stradalih", kaže Ajdačić.
Od bolesti disajnih organa, krvotoka i nervnog sistema obolelo je oko 70.000 ljudi u kontaminiranim zonama, a broj obolelih od raka štitne žlezde porastao je 10 puta od 1986. Stručnjaci smatraju da je nivo radioaktivnog zagađenja toliko visok da će u toj zoni normalan život biti moguć tek za oko 500 godina.
Niko ne kaze, pa ni oni zagovornici da ce se u nase vreme nakon moratorijuma oko 2015 godine gotovo sigurno graditi atomska centrala i u Srbiji, niko ne kaze da ne postoji potreba za energijom, ali da bi svaka buduca havarija te centrale po nas bila vise nego pogubna.
Zar pored svih reka i jezera nam treba ta vec tehnoloski prevazidjena govnara, valjda sve zemlje treba da pokusavaju da pronadju alternativne izvore energije a nekom ludaku i prodanoj dusi je palo na pamet da u drzavne projekte stavi i izgradnju atomke u Srbiji kada i nas skuvaju da nam je to preko potrebno. Za sada je to samo odlozeno ali ne i odbaceno, nase komsije hrvati vec planiraju da u Dalju u blizini granice sa Srbijom grade jednu atomku na udaljenosti od Beograda oko 100 kilometara. Ako je sagrade i ako se i mi usrecimo sa nekom neka nam je Bog u pomoci.
Verovatno je provizija koju bi dobio toliko velika da ta tehnokratska protuva ne brine o moralnim i ozbiljnim bezbednosnim i ekoloskim pitanjima i bas ga briga kada se mi budemo nasli u blizini atomske bombe on i njegova deca ce se brckati po Bahamima ili Havajima od dobijene velike provizije.
A kad naprave to cudo i u Srbiji nasa poslovicna neozbiljnost i aljkavost ce dovesti do neke nove buduce katastrofe koja ce jednako biti pogubna kao sto su bili i ratovi koji su nas sve ovde prepolovili.
Mogu da zamislim scenario kada bi se nesto tako desilo. Kompletna populacija bi morala sa podrucja bivse Jugoslavije da se odseli, Bog samo zna gde, ko bi nas ovakve primio, mozda bi nas sve spakovali u Afriku ili nas oterali na Severni pol da oladimo nase strasti. A ako ne pristanemo da ostanemo, ozracimo se do temere da izumremo od nastale radioaktivnog zemljista, vode i hrane.
Svedoci smo da se to desilo sa svima onima koji su ostali u blizini ruske atomke.
Samo slike nam govore o posledicama, avetinjski praznim selima i gradovima na teritoriji koja je veca od bivse Jugoslavije i to ce potrojati ko zna koliko vremena jer period razgradnje tih radioaktivnih elemenata je uzasno spor i traje vise vekova.
Sledece sto nas je zadesilo je bilo NATO bombanje gde su nas castili opet sa jos nekom povolikom dozom istog osiromasenog uranijuma, zagadise nam za ta tri meseca i zemlju i vodu, i mnoge vodotokove i one podzemne koje niko ne vidi ali mi znamo da postoje i da mnogi nisu za pice.
Mozda takvim skrivanjem nam izmice istina i balkanske ratne avanture, eksperimenti velikih sila i njihova geostrategijska pomeranja su u nama stvorila sasvim drugu sliku o nasim super vodjama za kojima smo svi posli kao za svojim ovnom predvodnikom a posledice su vise nego vidljive.
U nekim selima na jugu srbije izvori i bunari su potpuno zagadjeni po zivot opasnim elementima cije poreklo poticr iz vise izvora zagadjenja, ne samo od bombanja vec i od svih fabrika koje su bez ikakvih precistaca pustale i jos pustaju ko zna kakve otrove, teske metale, zivu, olovo i sto drugih kuraca, i zakoni su prema njima vrlo liberalni a kazne blage i i nikakve da oni tek kad tone ribe naduvanih stomaka uzbune neko ribolovacko drustvo i tek se pojavi kao neki redic u novinama jer nemoze od kojekakvih smradova, gologuzih pevaljki i svih onih koji lade muda umesto da rade.
E sad ko da sam sa ovim otkrio Ameriku, i napisao nesto novo, nisam, ali sam napisao nesto staro da je svako objavljivanje tih podataka o razmerama radioaktivne zagadjenosti nakon bombardovanja drzava strogo zabranila i stavila na to shapu kao strogo poverljivo.
Do danas su sve informacije koje su neki od strucnjaka pokusali da to istraze i rezultate toga da objave sklonjeni. Bog te pita gde arhivirani, u koje bunkere i sa koliko su katanaca to obezbedili. Ti su izveli munjevito i verovatno je vrlo pogubno i opasno da nase glave ne treba da se suoce sa tim saznanjem u kakvim ekoloskim uslovima treba da zivimo.
Po sisyemu proso voz, zavrsio se rat, nije bilo nista, sve je vesto maskirano i brze bolje sklonjeno i sva ispitivanja su stopirana i zabranjena i prave informacije o tome nigde vise kao da i ne postoje. A sto bice da oni koji su nas u sve to uvalili ne budu prozvani.
To je nedopustivo, taj veo tajne, to skrivanje vrlo vaznih cinjenica za zdravlje citave nacije, za zdravlje onih koji se jos nisu ni rodili. Ali ko mene pita, mene koji sam sa sobom razgovaram.
Samo groblja i bolnice gde postoje jalovi pokusaji da se opet novim zracenjem suzbije rak ili karcinom nam govore da tu sve oko zagadjenosti mnogo smrdi ali svi nabijaju glavu u pesak kao nojevi.
Taj rak koji tiho na mnoga groblja povede tolike ljude, zene i decu a ni jedan kod nas ekoloski pokret se ne usudi da iznese pravo stanje stvari jer smo malo odmakli od navika koje su da sve sto imas baci gde stignes, samo ne u svoje dvoriste, pored puta, u njivu, sumu, u jarugu skrkaj, gume, sporete, shut, plasticne flase, decje pelene i ko zna kakvih sve govana nas svet nabaca gde stigne a o kanalizaciji koju su ti Rimljani nekada koristili mnoga nasa sela i gradovi ce samo da sanjaju. Nama je draga ona pesma, JA SAM SVOJU SRECU VIDEO U SMECU, pa gde god ima neka zelena oaza, neka reka da to poseremo i zagadimo jer greota je da bude cisto kad mi imamo toliko toga da bacimo.
Taj rak cini mi se da je manje poguban od jednog drugog raka koji napada mladu populaciju, taj rak koji napda glavu, da nam se urusavaju temelji nase civilizacije, jezika, porodice.
Povecana agresivnost i nasilje po skolama samo govori o stepenu ANARHIJE koja je tiho usla u nase skole, u nase domove, preko mas medija, preko kompjutera, filma iz stampe.
Anarhija je i nase vreme u kojem svet se odrice svega onog sto je nekad isticao kao vredno. U ujedinjenim nacijama je zavladao zakon jaceg, sile i novca i dominacija onih koji ce sve da izvrnu i predstave kako ke njima drago i pravo.
Opet nisam nista novo rekao, zlobnik bi rekao posle svih ratova koji su se ovde izdesavali i u kojima je i decja psiha bila izlozena negativnim uticajima onih koji bi u mirnodopsko vreme bili ili u ludnici ili u zatvoru.
Od nekog naroda koji je imao svoj ugled u svetu postadosmo parije, prozivaju nas oni koji su takva nedela pocinili po svetu, koji milijarde trose da izazivaju ratove, da okupiraju i iskoriscavaju neke zemlje u ime demokratije. Oni nam pas im mater, spocitavaju da smo genocidni koji tolike zemlje razorise i civilizacije ponistise.
A i taj genocid je nesto sto zastareva, za onaj koji se desio ranije niko ne odgovara i svi oni koji su ga pocinili su ravnopravni clanovi onih koji nama sude. Neka i nama bog oprosti za zlo koje smo u svom sunovratu u svojoj raspamecenosti, u jednom vremenu kada su nam ledja okretali oni koje smo okucili, kojima smo ime medju narodima sagradili, kojima smo istoriju dali, kojima smo kulturu prenoslili, koje smo ucili cojstvu i junastvu, ucili da se svako zlo vraca i bog sa tim nema veze, a popovi mutivode i nama majku traze van nasih granica i drze velike propovedi da je samo jedan bog pravi bog, da treba nase zene ubradimo u marame i obucemo ih duge haljine, da ih zatvorimo iza zidova da se mole i cekaju nas da progovore neku rec osim sa zidovima.
Dozivljavamo li, jednu farsu, tragediju od nase buducnosti koja se temelji na naj mladjima a koji ocito sve manji interes i pored sve tehnike i velikih projekata, da se jednom za svu decu i batina protera iz raja, da i ona ta dugo ocekivana decja prava pocnu da se ostvaruju u tim skolskim decijim parlamentima i sva ta pseudo demokratija u punim ustima onih koji su gladni da od toga naprave dobar biznis.
Ne prezaju da to cine cak i na onom u sta smo se kleli a to su nasa deca.
Ni hiljade zasticenih kuca, sigurnih od pojedinacnog nasilja u porodicama nece mnoge zastiti od nasilja koje propagira samo propalo drustvo.
U nase krajeve je stiglo kao virus, i izazvalo rasulo naseg klimavog skolskog sistema, koji u ocima mnogih je vec ispunjen kojekakvim novotarijama, neispitanim novim teorijama i novim eksperimentalnim projektima nadobudnih psihologa i pedagoga koji u zelji da tu demokratiju na delu ostvare u skolama usput rade i za neke strane sluzbe, sekte pa cak i strane drzave.
Mi sve to vidimo pa im svesrsdno u tome i pomazemo. Sva ta verska nastava i gradjansko vaspitanje po skolama je samo jadan i jalov pokusaj da se nekako promeni pravo stanje stvari.
Da nase skole polako umiru, gube osnovne funkcije, vaspitavanje i sticanje znanja i umenja, da sve sto je nekad bila skola postaje jedna ujdurma u kojoj svesrdno ucestvuju kukavni roditelji, a po svoj prilici poprilicno i oni koji se bave vaspitanjem i obrazovanjem.
Politicari se ponasaju prema tome po sistemu, ma nije moguce, licemerno i hipokratski i svaka afera sa indeksima i korupcijom u obrazovanju je samo jedna od refleksija pravog stanja gde odvelelepnih obrazovnih ustanova cemo imati samo rusevine.
Iz tih savremeno opremljenih kabineta, ce nam izlaziti polupismena deca sa vrlo ogranicenim znanjem, sa visokim stepenom agresivnosti i nasilja koje ce projektovati u budicoj porodici i drustvu.
Za sve nas bi bilo bolje da zakljucimo da je danas savremeno drustvo duboko bolesno i jos nisu pronadjene prave teorije i metode koje ce nove generacije uputititi u drugom pravcu.
Vrednosti u koje smo verovali, su gotovo nestale ili su se toliko promenile da ne lice vise na ono u sta smo i mi nekada verovali. Nas polako ismejavaju nasa deca, ismejavaju svoje roditelje, svoje ucitelje i nastavnike i svoje profesore.
Koliko smo slepi da vidimo da je svet postao sasvim drugaciji a mi se uporno trudimo dataj svet gledamo sa raznobojnim naocarima.
Ponasamo se kao da vidimo boje a u stvarismo svi postali daltonisti, samo zamisljamo boje a sve okolo nas postaje sivo ili crno.
Kolicina lazi u onih koji bi trebali da o tome progovore je neizmerna. Svi evropski obrazovni sistemi to se i na internetu moze videti, pucaju po svim savovima, razmere toga ce se tek videti, posledice ce svakako biti vidljive na mnogim generacijama. Oni koji su to izazvali nisu prozvani jer se time dovode u pitanje odredjene policke partije a oni koji svu tu sveopstu propast podrzavaju i taj jaz koji je stvoren u obrazovanju uciniti jos dubljim.
Mozda i pored sve tehnike se polako vracamo kao logican odraz nase dehumanizovanosti u neki oblik primitvnog drustva.
Tehnika i tehnoloska dostignuca nas samo uljuljkava u tome, nagomilava nase lazi, povecava nasu otudjenost, udaljava nas od nase prave prirode, od svekolike prirode koju unistavaju oni koji od svega zele da naprave novac.
Recikliracemo i vreme i obrazovanje i znanje jer od njega ce ocito ostatisamo poneki zapis na nekom mediju, neka lepo digitalizovana i nasminkana slika.
I svi kompjuteri na svetu nece uspeti da deci priblize kako izgledaju uzivo izumrle biljke, insekti, zivotinje, koje ce polako da budu samo to, lepe uhvacene slike tih davno izumrlih vrsta.
Ako ne zelimo da jednog dana kazemo u ocaju nas BOG JE UMRO UZALUD, ucinimo nesto odmah, ucinimo za ime Boga jer svet koji namenjujemo nasim potomcima ce biti svet koji mi ne bi zeleli ni u kosmarnim snovimada zivimo.
Ono sto zovemo GLOBANO zagrevanje i tihi rat za dominaciju u svetu je politicki i vojni pred scenarij i uvod u novi ARMAGEDON u poslednju katastrofu koja polako nas uvodi u predvorje pakla, nasu decu, nase unuke i praunuke.
Na prostoru balkana, su stvoreni samo mali torovi ili zabrani, gde smo svi zatvoreni a uslovi u kojima smo bili i oni u kojima smo sada su se samo na gore promenili.
Neka se nadje neko da ima tri ciste da kaze bivsa Jugoslavija nije bila u svemu bolja nego sto je bilo koja njena republika sada, pa ma kolko je hvalili oni koji se nalaze na vlasti u njoj.
Cinjenice govore da svi zivimo mnogo gore, da nam je standard nizi nego sto je bio pre trideset godina, da nam deca sanjaju o odlasku u neku bogatiju sredinu da se nikada ne vrate u svoju postojebinu jer je vode neko polako porusio sve puteve i razvoj koji se samo na papiru i u projektima buducih usrecitelja ne daje toj nasoj deci nade da ce se u skoroj buducnosti nesto promeniti na bolje. Mozda ce se promeniti, ali na gore, sa pretnjama o novim podelama, novim sukobima, sa neprestanim optuzivanjemi istorijskim dokazivanjem o poreklu neke nacije o njenom postojanju i slobodnom kretanju na ovim geografskim prostorima.
Na balkanu je stvoren toliki strah kod ljudi da ce proci decenije dok ce se ljudi slobodno kretati iz Sarajeva u Beograd, iz Beograda u Zagreb ili Podrgoricu. Nasa deca zive u uverenju da kada odu u pomenute gradove im se nista nece desiti, ali to je samo puka zelja, jer ima jos onih ostyrascenih i verski zatucanih maloukmnika koji ce im polomiti kosti, polupati auto i razbiti iluziju o demokratiji i slobodnom protoku robe, ljudi i ideja.
Ni ideja Evropskih integracija sa nama ovakvim kakvi smo nece mnogo nas same promeniti. Utoreni i zacaureni u svojim ljusturama necemo se razviti u leptira vec pre u nekog parazita, sudbina nas koji smo ponistili jednu veliku tvorevinu Jugoslaviju, stvorenu od onih umova koji se vekovima nece roditi na ovom jebenom Balkanu.
Sad bi neko reko da kao Jugonostalgicar placem u pepelu i na razvalinama nekadasnje drzave, koja je zasluzila svoju sudbinu jer je imala dovoljno faktora koji su je razorili i razbilisve nade da ce svi oni koji su ziveli zajedno morati da potraze neki samostalni put.
Vidim vas kako ljubite skute i rukave vasim novim gospodarima, vidim kako placete da vam udele mislostinju, vidim kako im pesme pevate knjige pisete kao znak zahvalnosti sto su vam pomogli u tome da budete sada siromasniji, bez perspektive, da gledate kako vam belosvetske protuve i domaci izrodi razvlace sve sto ste nekad stvarali i da vas oni ubedjuju da ne umete da radite, da ne umete da zivite, pa ce oni doci da vam pokazu kako ce to trebati da izgleda vas buduci zivot, Ima dovoljno onih koji ce sve trcati da im sluze koji ce se prodati za saku pasulja i glavicu luka.
Ti kojima su puna usta hvale svega sto je tudje su oni koji ce vam te vase torove pretvoriti u logore i zatvore gde ce te zarad prezivljavanja vas i vase dece pristati na sve, samo do sutra preziveti u strahu od neisplacenih kredita i dugova iz kojih vam mnoge banke nece dati da se tako lako izvucete.
A sto sam dao postu ime treca sreca, pa uvek me nesto jebe, prvi post, prc, nece, pojede mi moje visoko proserne misli, drugi metak, promasaj, tek jebeni tjorak, e sad mu ja dadoh ime treca kurceva sreca i da vidis u centar jebote. Prava optika, dobro navodjenje, nema vetra i post se naguzi na blogoju da ga cita ko oce pa da mi posle sve po spisku a ja svakom ko ima te namere uzvracam I JA TEBI...
Svedoci smo velike podele medju stanovnicima na Zemlji - ceo svet se deli u dve velike grupe. Iako se grupa koja okuplja vecinu organizuje tako da moze upotrebiti silu, ako bude bilo potrebno, i primorati manjinu da se pokori glasu otpale vecine; ipak, na suprotnoj strani ce biti veliki broj postenih, iskrenih i vernih ljudi koji ce ostati verni Bogu i jedino Njemu poslusni. Kad bude izgledalo da ce vecina koja je na sirokom putu izvojevati pobedu nad manjinom; Bog ce se umesati da odbrani svoj pogazeni Zakon i svoje sledbenike. Zato se poslednji sukob naziva: »Boj Boga Svedrzitelja«. Zanimljivo je kako je proroku otkriven pocetak poslednjeg sukoba: »I videh kako iz usta azdaje i iz usta zveri i iz usta laznog proroka izlaze tri nacista duha kao zabe: to su, naime, demonski duhovi koji cine cudne znake, koji izlaze carevima svega sveta - da ih skupe na boj na veliki dan Boga Svedrzitelja.« (Otkrivenje 16,13.14: prevod: dr Carnic) Vodece sile ovog trostrukog saveza, potpomognute cudesima spiritizma, idolopoklonickih religija, pozivaju careve (vodje sveta) »na boj za onaj veliki dan Boga Svedrzitelja«. Odredjeno je i mesto borbe: »I sakupi ih na mesto koje se jevrejski zove Armagedon.« (stih 16) Prorok ne kaze da je to Armagedon, nego da se samo tako zove. Ne postoji geografsko mesto koje se zove Armagedon. Neki tumaci Biblije pokusali su da ga dovedu u vezu sa Megidom u Izrailju, ali to je pogresno. Ovo je, kao i mnoga druga imena u Otkrivenju, simbolicno ime, a ne stvarno. Poslednji sukob ce se odvijati na celoj Zemlji, i svi ce narodi sveta ucestvovati u njemu. »Uskoro, vrlo uskoro, bice poslednja velika bitka izmedju dobra i zla. Zemlja ce biti bojno polje poslednjeg velikog obracuna i konacne pobede. Tu, gde je sotona tako dugo navodio ljude protiv Boga, treba zauvek savladati pobunu.« (R&H, May 13, 1902) Borba se nece voditi oko nekog geografskog mesta, vec oko ideje. Pitanje je koga ce stanovnici ove Zemlje priznati za svoga vladara - Boga ili Njegovog protivnika, sotonu? Borba ce se voditi »izmedju Hrista i sotone, sukob izmedju ljudskih zakona i Bozjih propisa, izmedju vere Biblije i verovanja u ljudske izmisljotine i predanja«. (Kosmicki konflikt, str 471) Ujedinjenjem sa idolopoklonicima i mnogoboscima, odbacivanjem Isusa Hrista Spasitelja covecanstva i Bozjeg savrsenog Zakona - vecina ljudi na Zemlji stace pod zastavu uzrocnika zla i pobune - sotone. »Dve velike suprotne sile pojavice se u poslednjoj velikoj bici. Na jednoj strani nalazi se Tvorac Neba i Zemlje. Svi koji su na Njegovoj strani imaju Njegov pecat. Oni su poslusni Njegovim zapovestima. Na drugoj strani stoji knez tame sa onima koji su izabrali otpad i pobunu.« (7BC, p. 982) Prevara ce biti potpomognuta spiritistickim cudesima. Centar sukoba bice oko pravog i laznog bogosluzenja. »Poslednji cin u drami bice zamenjivanje istine lazju. Kad ta zamena postane sveopsta, Bog ce se sam umesati. Kad se ljudski zakoni budu uzdigli nad Bozjim zakonom, kad sile ove zemlje pokusaju da prinude ljude da svetkuju prvi dan sedmice, znajte da je doslo vreme da Bog radi. On ce ustati u svom velicanstvu i strasno potresti zemlju.« (R&H, April 24, 1901) Kad se sve ljudske snage ujedine, i udruze sa demonskim silama, Bozji Sin ce izjaviti: »Svrsi se!« Ovom izjavom bice dat znak da je za spasenje ljudi na Zemlji doneta poslednja odluka. Vreme milosti blizi se svome kraju. Bozji Duh vise ne deluje na ljude i zato se niko vise nece pokajati, nego ce jos vise huliti na Boga. »Ljudi ce umirati od straha i od cekanja onoga sto ide na zemlju«, rekao je Isus, »jer ce se i sile nebeske pokrenuti.« (Luka 21,25. 26) Nas svet ocekuje nezapamcena kriza, kriza s kojom se ljudi do sada nisu suocili. Tada ce iznenada nastati nesto o cemu savremeni ekumenisti i ne misle: »I nebo se izmace kao knjiga kad se smota, a svaka gora i svako ostrvo bi pokrenuto sa svoga mesta. I carevi zemaljski, i velikasi, i vojvode, i bogatasi, i silni, i svaki rob i svaki slobodnjak, posakrivase se po pecinama i po gorskim stenama, i govorahu gorama i stenama: padnite na nas i sakrite nas od lica onoga sto sedi na prestolu i od gneva Jagnjetova.« (Otkrivenje 6,14-16; prevod: dr Carnic) »I nastase munje i grmljavina i gromovi, i bi veliki zemljotres kakvoga nikad nije bilo otkako su ljudi na zemlji, toliki i tako veliki zemljotres. I veliki grad raspade se na tri dela, i gradovi mnogobozacki padose. I veliki Vavilon spomenu se pred Bogom - da mu da casu vina svoga ljutoga gneva. I sva ostrva nestase, i gradovi se vise ne nadjose. I veliki grad, tezine talantove, pade sa neba na ljude, i ljudi pohulise na Boga zbog ovoga zla, jer njegovo zlo bese veoma veliko.« (Otkrivenje 16,18-21; prevod: dr Carnic) »U prirodi izgleda kao da je sve izvan svoga reda. Reke prestaju da teku, mracni i teski oblaci uzdizu se i sudaraju… Dogadja se strasan zemljotres, kakav nikad ne bese na zemlji, toliko tresenje, tako veliko. Izgleda kao da se nebo otvorilo i zatvorilo… Gore se tresu kao trska na vetru, a odvaljene stene padaju na sve strane. Cuje se tutnjava bure koja dolazi. More udara pomamno… Cela zemlja se dize i nadima kao morski valovi. Njena povrsina puca. Izgleda da njeni temelji popustaju. Planinski lanci tonu. Nastanjena ostrva iscezavaju. Morske luke koje su po zlu postale kao Sodom nestaju u razbesnelim valovima… Najponosniji gradovi na zemlji postaju gomila rusevina.« (Kosmicki konflikt, str. 514-515) U tom strasnom metezu desava se nesto neobicno. Onima koji su se poveli za laznim obecanjima i bezbrizno uputili sirokim putem mnogobozackog razvrata, otvaraju se oci i vide, iako kasno, da su prevareni. U svom velikom gnevu okrecu se protiv onih koji su ih svojim laskavim obecanjima i pogresnim primerom naveli da odbace istinu. »Tada nastaje veliko probudjenje kod onih koji su izgubili sve u velikoj buri zivota… Narod uvidja da je prevaren. Jedni druge optuzuju da su ih vodili u propast… Ustaju protiv svojih laznih pastira… Iste ruke koje su ih nekad krunisale lovorikama, podignuce se sada da ih uniste… Na sve strane nastaje sukob i krvoprolice… Padace zli stanovnici zemlje - svestenici, staresine naroda, bogati i siromasni, veliki i mali.« (Kosmicki konflikt, str. 529.531) Moze li ista biti strasnije od ovoga? Ovo je poslednji sukob, ali u svakoj borbi postoji i pobednik. Podnete su velike zrtve i gubici, ali postoji i nagrada. Proliveno je mnogo suza i krvi, ali postoji i uteha. Zato je Hristov ponovni dolazak jedino resenje i jedina nada za one koji veruju u Njegova obecanja! Oni odlucno idu uskim putem borbe i samoodricanja do konacne pobede.
TEKST je sa copy / paste prenet sa EKUMENIZAM.com da ne lomatam glavu sta to bese
Sto bih ja proserno reko kad se svi ujebemo sluzeci satani onda je THE END
KAD SMINKAJU NEMA IM RAVNIH, I VESTACKE TREPAVICE I LAKIRANI NOKTI U TU POTROSACKU KORPU.
STATISTIKA BEDE, BESMISLA, BEZNADJA I LUTANJA.
SVE NASMINKANO DO MOJEGA,
SVE GLEDAM NEKE OFIRNE FACE, KOJE NEKI SATRO NOVINARI,
NESTO PROPITUJU A ONI KAO NESTO SERU !
PONUKAN OVIM KRIV SAM NE STO SAM OVO NAPISAO NEGO STO SE VADIM
EVO MALO POHEZIJE OD ALEKSANDRA RISTOVICA, KOJI JE TAJ NEMAM POJMA AL MU JE PESMA
KO ZDRAVLJE, DA JE COVEK CITA I AKO NE VOLI POEZIJU KOJA ISTO MNOGO SMINKA KO I FILOZOFIRANJE I PSIHOLOGIZIRANJE PO RAZNIM DEBELIM KNJIZURINAMA KOJE SAMO BICE ZALUDAN SVET CITA ILI JE PLACEN ZA TO
Događaj od posebne važnosti /ma to je naziv pesme bre !
Kreće se ukrug, dabome, izvesno društvance,
vidim neke s knjigom Rilkea u ruci, takođe
nekog drugog čiji prsti pucketaju kad stisne šaku.
Neko devojče, jakih sisa, hladi se
zelenom maramicom, vrska kad govori.
Malo pene joj je u uglu usta, ništa do to.
A odvažan je jedino moj učenik:
zna Homera naizust, i ne libi se
da ga recituje nekoj ženi u poodmaklim godinama.
Ona drži šaku za to vreme na njegovom kolenu
i uskoro će je premestiti na jedno drugo mesto,
koje ne bih pomenuo, ali ću pomenuti crvenilo joj na licu.
Kreće se ukrug izvesno društvance:
pesnik retoričar i drugi pesnik, lirski;
oba imaju prevez preko očiju, tanke prste i našminkana usta.
Nego i ja sam tu negde, zauzet
oko malih kokošaka koje trče po dvorištu,
pokušavajući da uzlete na obližnje drvo, i još više.
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
www.limundo.com/ref/radeumetnik
E, ortak, a kada su onom seljoberu Živoradu prikacili nadimak pirga prevrtač, mnogi su prema njemu bili samo golubovi ulicari.
Od svih golubova koje sam držao nekad. a imao sam ih od raznih sorti, definitivno prevrtač je lud golub, kad počne da se okrece zna da opiči u krov kad se previše zanese u njegovim akrobacijama.
Uvek sam kontao da je to kod njih kao neka anomalija, neki nedostatak, sto da se ko neki akrobata
na trapezu pravi višestruki salto i to cini uzastopno po nekoliko puta. Al nije, čitao sam o njima i video da su svuda takvi, prevrću se manje više na sličan način i kao da uživaju u tome.
Nisam se bas mnogo bavio njima jer sam držao iskljucivo visoko letače i svaki prevrtač mi je rušio poredak, dignutih golubova, on ih je zbog svojih zajebancia terao da menjaju visinu a video sam da su neki skloni i da ih imitiraju. Ponekad sam radi svoje zabave imao par gaćana, ili poštara kako sam voleo da ih zovem, al su to ustvari pismonoše. To je vrlo pametan golub, podseća me svojom gradjom na divljeg goluba grivaša. Kažu da je držanje golubova sport, ja bih dodao i strast, neka velika zaraza.. Po citav dan zijas u nebesa, nerviraš se kad ti uleti kobac u jato pa ih sve rastera da od jata se nekada ni trecina ne spusti na krov.
Znala je struja, jak vetar, oblaci i nevreme da mi odnese visokoletace koji su kao tacke se izgubili na horizontu i ko zna gde su se posle spustili.
Nekada se desavalo po sto kilometara da tako lete i tek tada iznureni, gladni i zedni spuste se na neki visok krov i zanoce tu do jutra.
Jako puno je pitomih golubova podivljalo i pridruzilo se golubovima ulicarima i vise se nikad nisu vratili svom prvobitnom takmičenju u letenju u velikim visinama gde su oni nenandmašni letaci medju golubovima.
Smatra se da je naš domaći prevrtac jedna rasa u svom početku nastala ukršztanjem Orijentalnog prevrtača i Srpskog visokoletača.
Tako su nastali prvi dobri rezultati: golub visokoletač koji se sve više prevrće. Rad sa ove dvije rase je potrajao sve do 60-tih godina. Zbog sve većeg interesovanja za prevrtanje a i željom da se izgled goluba izmjeni, ukrštan je sa Zagrebačkim prevrtačom.
Žika je uvek bio zaljubljen u golubove, raznih sorti, medju kojima i prevrtace. Imao ih je vise nego svi mi zajedno u selu. Bio je po tradiciji, glavni u golubarskom društvu, a znao je da sa lovcima nedeljom ide i u lov.
Kada se Žika dao u politiku, prvo je bio komunista i lokalni komunalac - što no kažu seljaci zajebana sorta, alamunja i kalamunja, seoski don žuan, zajebana komunjara i policijski doušnik - cinkaros, a drugi su bili naivci za njega i vukli su polutke i krompir preko sindikata.
Preci su mu se prevrnuli u grobu, oni su bili antikomunisti, al to Žiku nije tangiralo jer gde je vlast tu je i mast, a Žika je voleo pare iznad svega i kurve.
Žikina filozofija i seksulana orjentacija je bila raznolika. Hetero seksualac, voleo je žene, uglavnom mladje i sa izraženim oblinama, mrzeo je pedere, a ni lezbejkama nije bio bas naklonjen pa je i na njihov račun znao da izvali prost komentar.
Žika je govorio da za njega nema dobrog karanja bez dobre kurave. A sa kurvama je uvek voleoi da se petlja i nekako sve posrnule devojke ili žene su mu bile draže nego neke normalne veze, sa udovicama, raspustenicama, matorim baba devojkama. Za njih je uvek govorio da su teske ko zemlja, da od njih beži jer nisu ni trpele nikoga pa bolje bežati od njih.
Za sebe je govorio da je čovek kurčevit, da voli pičku više nego leb da jede. Žika je bio dobar primerak, nosioc seljacko gorstackog gena, zdrav, jak ko bik, po malo primitivan, sklon picu, sklon kockanju, nestabilnog karaktera sa vrlo losim navikama u koje bih uvrstio, prevare, kradju, potkradanje države, laganje i nasilnički i bezobzirni odnos prema ljudima uopšte.
On je voleo da kaže bolje bre imati pare nego zdravlje. Jebes sirotinju, ona je i bogu teška. Pa crnjak je kad kaćže, kad nemas para koliko za svecu, ispusio si ga do jaja.
Ili kako Žika svojim probranim vulgarnim recima kaze mi smo u državu gde si prinudjen da nekome pusis i jos da ga falis kako je dobar jebac.
Sve biser do bisera, kod Žike, narodne mudrosti tu nije bilo ali je bilo primitive. Žika je čovek bez pardona, nasilan, prljavog jezika, grub, sklon izrugivanju drugih i nekakvom primitivnom nadmudrivanju i dokazivanju na neki naopak način.
Njegov rečnik je ispunjen psovkama i cinizmom. Kod njega su sve ljudske vrednosti oborene u blato kao i on sam. Kao da Žika nema savesti, straha od Boga, a o pokajanju da i ne govorimo.
Samo Žika može ovako nešto izreći, ako ne umeš da se ubiješ ko čovek onda se obesi ko pička.
A često poredjenje vrši sa životinjama sa kojim pokušava da da odredjene odgovore na neka svoja postavljena pitanja. Tako on voli reći, kod ljudi kad nevalja i pokvari se sorta kaže nevalja vepar, il krmaca bega nece da stoji, nece da primi vepra. E sad mi tu nije bas jasno u kom kontekstu pominje krmaču al to su vec neke njegove jezičke nedoumice i nebuloze.
Prostim recnikom receno, vulgarno kako već Žika se inace izražava, kod Žike ti je sve pomesano u tri picke materine, ljudi su ko jebežljivi petlovi kji naskacu na dobre koke, ili pare se ko kučići, a vrh je teorija Žikina o drkanju da se tako poboljšava seme. Kako i zašto to samo Žika u svojoj glavi zna.
U njega je zelja da izgradi neke svoje teorije dokazivanje i zakljucivanja. Na primer, teorija kurca.
Mali kurčić treba od maelena vući da poraste, da bude poveliki palamar, da naraste ko pravi klip kukuruza. Ne onaj mali kokicar vec hibridnii.
Koliko je to bilo uspešno u praksi nije bas dokazano ali je on cesto savetovo sina i decake iz familije i ubedjivao ih u dokazane rezultate u svom primeru koji ide u prilog te svoje teorije.
On je majstor da se podsmeva, da ponizi zbog urodjenih nedostataka, hendikepa ili jednostavno se znao petltia u neki poredak koji sama priroda utvrdjuje, vezano za pol i rodjenje deteta.
Kad neko ne može da dobije naslednika, da treba da zove njega, Žiku majstora u ispomoć, pa onda dodaje da mu je slabo seme, kad mu se radjaju samo ti ženskaći, popišulje.
Za pare je mnogo alav i zajeban, kad se zajmi, onda ne vrće, ako neko je već uporan onda Žika se ljuti, kao da je on pozajmio od njega. Kako kaže Živorad. koji sam kurac uzimo od tebe kad me sad tu jebavaš. Ko da su ti to neke pare pa si navalio ko mutav. Pa vratiću ti evo za neki dan jebale te tvoje pare.
A onaj koji čeka da se Živorad smiluje, pa mu svaki dan sve skida sa nebesa, pa mu psuje sve živo i mrtvo, jede se ko mesec, što da pozajmi pare baš tom bedniku, tom bilmezu, toj stroki od čoveka.
On čeka da prodje neka godina, kad pare izgube vrednost ili kad Živorad pokupuje sve teliće oko Obrenovca, da ih pokolje, uredi i proda kafedžijama na kvarno, e onda će da ih možda vrne.
Živoradu kad daš junicu, kravu il debele svinje, ima da obeliš dok ti plati. A Živorad mnogo voli da kolje. Nije završio za mesara al kaže, ma koji će mi kurac za to diploma, ja ti naoštrim dva bliznaka pa kad je krknem a ono piša krv ko da si otvorio slavinu. Živorad je prvi koljač u selu. Niko nije zaklao teladi, debeli svinja, junica, bikova i krava kolko Živorad. Živorad kaže da samo što još ćoveka nije klao al valjda je i to isti kurac, vrat je vrat.
Kupio je Živorad beli mercedes jer on samo mercedes ceni kao auto, pa je onda kupio kamion mercedes, a utom i fijaker, pitao je al nemade čovek, kaze sto da te prijatelju džabe lazem, nema niko mercedes fijaker. Kupio je i dva besna konja vranca.
Kad neko oće da se venča u crkvi i da se provoza u fijakeru i oće da mu Živoradovo ružno lice bude na slici on ga zove a Živorad kad prodje kroz selo na čelu nakićenih svatova ko da je uvatio Boga za kurac, ko da je postao tamanli poslanik u skupštinu. A to mu je velika želja, da bude ko Bidža iz Svilajnac, on je za njega pojam. Vrh. kad nekog hvali on odma ga uzima u usta, i ne ispusta ga dok ne predje na bivseg ministra za kapitalne investicije. Prica Žika kad on dodje na trasu gde se gradi put, pa kad oni nesto osljare i kasne, onda kad im se on najebe majke jer kod nas ništa nije normalno. Ni jedan posao kod nas ne ide normalno, koji kurac rok. Treba i kurta i murta da otkine po neki komad od kolača. Kaže Žika da ce obilaznicu da grade ko autoput prema Nišu, koje su tamo pare u firmi Autoputu pokrali, odvukli šljunka, cementa i gvožđa da to nije normalno. Žika se specijalizovao da kupuje tako neku robu koju je neko iz firme ukrao. Traktorske delove, od auta, ma sve sto neko ukrade u firmi pa oce da se toga resi, prvo ponudi Živorada. Živorad je nekoliko puta privodjen zbog mutnih radnji ali se završilo samo na informativnom razgovoru. Kad dodje u kafanu kaže ma ja sam bre jači neg država. I jeste, na ogradu od kovanog gvožđa je stavio lavove, u dvorištu se šepure veliki betonski beli labudovi, a na kući preko celog jednog zida koji nije pokriven šarenim pločicama slika. Na slici žika u fijakeru sa njegovim konjima i mladencima, to on radi reklame.
Pre nekoliko godina je Živorad preko svog tasta poceo da uvozi polovne poloprivredne mašine, sazidao velike objekte i u njima poredjao sve od kombaja, freza, cisterni za osoku, do masina za pranje auta pod pritiskom. Živorad se fali da kod njega samo fali heliopter, al i to moze da kupi al koji ce mu to kurac kad jos nije naucio da ga vozi. Kod Živorada ćeš da nešto kupi samo onaj ko ga nezna, jer ko kupi iz našeg sela on se zajebo nacisto. Živorad je jedan prevarant kojeg majka na svetu nije rodila, ima da te zajebe i posle da se kliberi. Obično kaže ko ga jebe što nije gledo, neču ja da gledam za njega, ovo je polovna roba, koji kurac garancija, da mu ja dajem garanciju. Dodju ljudi iz nekog sela kupe balirku za seno, ona ofarbana, nasminkana, al vezuje tek za jednu prikolicu, onda počinje jebada, sve se pokrši, sjebu se zupčanici, sve razdreseno da nemaš druge već vilu u šake pa kupi na ruke. Dok to namestiš ima da te košta u pičku materinu, a Žika boli njega on samo dovlači, ceo plac je zauzeo sa polovnim mašinama, kad mušterija dodje on ne ustaje iz ležaljke već kaže, prijatelju da se ne dižem sad idi sam pa vidi, a posle cemo da se dogovorimo. A to dogovorimo do kurca. Žika je zajeban lik, taj neće da skine cenu. Kad mušterija se popišmani, pa mu se učini skupo pa se predomisli i vrati ponovo i pristane na Žikinu cenu on već podigo cenu. Kaže jebi ga. Nova cena. Pa kako. Pa lepo, zvao me čovek rezervisao i sad ja njega da zajebem a tebi da dam pa ne ide. I mušterija ako pristane, on kad ode kaže e glupog naroda, glup ko kurac, al dok je ovaca biće i šišanja. A kad ja ošišam to je garant ošišano.
Žika ti je bre opasan lik, poznat ko nasa srpska Čačanska varalica RUŽNO PAĆE, kad je promuljaš kroz vodu neka se ribica il ribekanja uvek zakaci na udicu. Biraj, volj ti tonuća il plivajuća isti kurac.
Kaze bre ja sam bolji ko lovac, imam bre najbolju pušku ko Tito, a koji ce mi to kurac, ja sednem pod suncobran, otvorim pivo i čekam da mi dodje zec i sam upadne u torbu.
Rešio Živorad pošto mu žena više nije baš u cvetu mladosti da dovede neku sisatu i guzatu pevaljku, da mu bude druga žena. E sad da je neka pevaljka nije, sto kresti i zavija ko macka, al sto ima sisurine i guzicu da je Živorad uvati sa obe šape da mu budu pune ruke.
I dovede on nju, šta će žena, više ni ona ne može da izdrži da na nju naskače, svu je pokida i polomi, ko zna koliko puta je isla na kiretaću nema ni kose na glavi, pa ne reče ništa kad Živorad dovede tu kurvetinu da im bude kućna pomoćnica. I u selu se svi smeju iskidaše se od smeha kad spomenu Žikinu kućnu pomočnicu, znaju oni šta ona u kuči radi da je tu zadužena da diže noge al i selo nije što je bilo i tu su se promenile mnoge stvari pa i to da Živorad se kupa u njegovom plitkom bazenu, što plitkom pa da se ne udavi jer nezna da pliva, kako da zna kad u naše selo ima samo potok. Kad treba da istoci vodu Živorad se dosetio, pusti je u bunar, u bunar je pustio i kanalizaciju i zagadio sve bunare okolo, al on kaže, koji če mi kurac ta rupetina, kad imam vodovod. A kad ga neko prijavi onda on kaže da ponekad pusti vodu iz bazena a kanalizaciju to kakvi to nikako to je od Boga greota. A Živorad zna za greh do kurca. On se smeje i veli ma boli me kad umrem, umro sam i koje pičke materine tamo neki raj i pakao. Ko da se neko vrnuo pa da nam isprica. Kur moj. A opet oce da bude prvi u svemu, u crkvenom odboru, u fudbalskom klubu. Kad se crkava gradila nije bio baš izdašan al je reko kad je sazidaju ja cu da kupim zvono. I stvarno kad je završena, doteraše iz livnice novo zvono, dodje dizalica, skupio se narod, Živorad se obuko u narodno doelo, stavio šajkaču, i samo se kliberi. Podigoše sa dizalicom zvono, učvrstiše ga, popovi očitaše svoje molitve i sad da prvi put cuju to Žikino zvono. Povuče Živorad prvi ko da ima ćast da prvi zvoni kad ga je on platio, zvono se pokrenu, na jednu stranu, pa na drugu stranu, poce nesto da cangrlja ko kad neko udara u lonac al da zvoni nece. Kad je Žika video da je mutavo, da neće da zvoni, tako se razljutio da je sve skidao sa nebesa, a popa mu kaže, bre Žiko sramota je da toliko psujes ovde u crkvi a Žika mu kaže da mu jebem sve ko me zajebo. Da me obruka pred ovoliki narod. Da mu jebem i seme i pleme. Skidoše oni to zvono i vratiše ga u livnici da ga pretope i napraviše drugo al Živorad nije više hteo prvi da zvoni, nije ni došao na proslavu, jer mu nešto nije dobro pa mora da leži. Kakvi mu nije dobro, nego ga bilo sramota da dodje da se svi klibere kad opet on uzme da zvoni a ako opet ce zazvoni Žiku bi strefio infarkt. Sad kad se neko zajebava, kaze ma mutav je ko Žikino zvono. Kad neko oce da kaže da se ne cuje nesto tu je svakako Žikino zvono da se to objasni. A ovi mladji imaju običaj da kaću trso ko Žikino zvono. Što se tiče škole, školu ne ceni, i kaže koji nam kurac škola, pa i Miloš bio nepismen pa nije jebo živu silu. Sinu je kupio uspeh kod ucitelja, uvezao neki polovan krš učitelju a on da ga skine sa grbače dade detetu da bude vrlo dobro. A da je išao u školu nije. I bolje što nije, jer je pravio takve gluposti da je učitelj rekao da ce mu dati ocene samo neka ne dolazi. Kad je zavrsio osnovnu školu i posao na zanat, i tamo je Živorad poradio, platio doktore i profesore da ne ide i dadoše mu diplomu samo da ga ne gledaju tako ograničenog i blesastog. Tako nam škola se polako ruši, više liči na štalu i nije baš na nekoj ceni u naše selo. Kod Živorada se pojavi interes tek ako se pojavi neka sisata i guzata učiteljica e onda se on nadje u školskom odboru da vodi glavnu reč i od njega nema pametnijeg na svetu. On sve zna, pravo mu je u malom prstu, a sve sudije zna, sve inspektore i Živorad je u prvom smislu u našem selu bog i batina.
Živorad je veliki hvališa i još veći bednik. Zna on svakog da zakaci, da mu se naruga, al ko ce sa njim da se kaci kad nosi nozekanju, tako lud i izgubljen ne jednom je vadio taj nož da se pohvali da takav nož nema niko, japanski, kaže to je bre vakizaši, laserski naostren. Ma da se obrijas kolko je ostar.
Voli da se kurći, da zakačinje svakog, pa u kafani često je znao da se pobije. Udara na kvarno, jer kad Žika udara tu trava ne raste. Al ni to nije dugo trajalo. Ni njegova nije gorela do zore, pojaviše se neki momci, ošišani, sa kajlama i prangijama i ujebaše Žiku. Kakav kurac nož, to je nekad bilo, prebiše Žiku na mrtvo polomiše ga pičku, da posle toga je samo kenjao al sa decurlijom se vise nije kačio.
Sad Žika kad ga neko nervira samo kaže, nemoj sinovac da jebeš jege, al ako se momak uskurči, on odmah spusti gard i naručuje im piće i uvlači se u dupe jer sa njima nema zajebancije. Video je kad povade utoke i kad nastane prangijanje, da tada ladno padne krv.
Znao je da samo kaže, ma sve to ludo i drogirano u picku materinu, sve pištolje nose i sad ti zucni. Kad su ga mlatili isterali su sve iz kafane i jebali su mu kevu, kako vole da kažu, jer im je dopizdilo to njegovo kurčenje u selu. Ali ni Žika nije mutav, zna da se slihta i kod njih, šakom i kapom rasipa novac i polako i njih uvlači u neka mutne radnje jer ipak Žika je podguzma muva koja ide uz vlast i sa policijom je uvek na ti.
Kad je u njegovo dvorište dolazila cisterna sa švercovanim gorivom i tada je policija kenjala a Žika je prodavao benzin i naftu ko da je iza kuće našao naftu. Trajaše to neko vreme, Žika se tada navatao para i napravio one silose, one stale i ekonomske zgrade. I opet Žika da radi na zemlji ne voli, šverc komerc, mu je u duši, da otera neciji Bog te pita gde ukraden traktor u Rumu da ga proda, on je tamo stalno svaki mesec sleper je pun masina koje Žila dovuče i prodaje seljacima. Kad se vrati sa pijace mora da svrati u kafanu jer tamo uvek ima neka sisata i guzata kelnerica.Priče koje Živorad priča kako se njemu diže kad oće, da on naskoči ko kad vepar skoci, prica on i hvali se kako kad on neku kurvu pozove ona ko fol uzme Pepija da proseta, pa dodje kod druge kurve gde je ceka Žika, pa odma Žika navali, al kaze kad naskocim a ono Pepi skoci na mene, jebem mu dete kučeće, videlo mene kako je guzim, pa i ono oce mene, ja ga roknem a ono skavliče sto sam ga udario. A kurva vice sto mi udari moga Pepija. Mars jebo te Pepi, jebo te tvoj ker u guzicu. A svi okolo dok ga slusaju tajac, ko da ce da padne atomska. Svaki put Žika priča drugu priču. Živorad mnogo voli da se hvali da je prvi jebač u selu. Da ima naj veći, ako neko ne veruje nek ploći neku paru.
A može da se najede ko niko. Kaze ja jedem dok se ne userem. Kad sedne za sto nezna da ustane. Jede samo šareno i masno, ovciji loj, pola praseta. Sa obe ruke. Kaze zajebi viljusku, koju ce mi to kurac kad imam jos dobre zube. A zube ima konjske u picku materinu, ko tarabe i to krive. Sve porasli ko da je promaja duvala kroz usta. Živorad uvek voli da se pobije kad je neko slabiji tad je Živorad kako kaže Tajson, ja kad žvajznem coveka ja ga sobalim i ako mu ne zapale sveću onda garant zavrsi u gipsanom koritu. Kud je koji kurac naso samnom da se kurci.
Od malena je Živorad usavrsavao pišanje u dalj. Živorada nije sramota da piša gde stigne, jer veli kad me pritera ja ne jebem živu silu, da se olkašam, a dal sam u gradu ili selu nije važno. Nuzda je nuzda, nekad mala a nekad i velika. A kad nemam papira ja izvadim novcanik, i to je papir, al gledam da me niko ne vidi jer ima neki zakon da pare ne smeju biti usrane, vredjaš državu.
A jedu govna paremogu da budu prljave, crne, a kolko cujem i oprane od raznih govana pa i mojih.
I tu se Živorad kliberi kako samo Žiksi zna, prvo izbeči pa se iskezi a onda kad pocne da se smeje ko da vepar rokće.
Pa kad su komunci prvi pukli i sa zgrade oborili petokraku, onda je i Žika postao njima teska opozicija, ali mu se nije posle lupalo u serpe i lonce, ili se nesto negde zajebo pa je opet morao da menja stranu pa mo to posle preslo u naviku. Svaki izbori druga partija. Živorad je redak politicki genije.
Uoci izbora ako neznas koga ces da glasas obavezno pitaj prvog Živorada. Živorad je genetski visoko produktivni politicki hibrid. Ne treba ga djubriti jer u sebi ima uvek dovoljno govana. Svakog Živorada ni grad ni selo ne moze iznenaditi. On se jednako brzo koti kao pacov i u selu i u gradu.
Radi se na tome Živorad ce uskoro da bude i nova vrsta pecurke, kakve bre kurac bukovace, šampinjoni i tartufi sto ih kučići prvo zapisavaju i treba da kopaš u zemlji veliku rupu da ih iskopaš.
Pečurka zvana Živorad će biti jestiva dok je mlada a kad omatori je otrovna ko sam djavo. Ma samo jedan gram te sjebe da poludis nacisto, ko da si se predoziro sa teskim drogama.
Kazu neki zlobnici da ce u knjigama pisati da oni koji porastu ko pecurke zvane Živorad treba odma počupati jer će da se ukrste sa cvećem pa ce iz vazne posle da se kezi neki Živorad i da pusta nove žile jer on je sorta koja kad se zapati i zagadi svaki vrstu bude ko korov, dok sve to pocupas il nadjes neki otrov on je vec mutirao u neki drugi kurac.
Kad se Živorad preracuno to je promenio u hodu, ne primetis a on vec pretrčo i razvio novi barjak, taman mislis da ce da jurisa na barikade a on prosto nestane, nema ga, valjda je postao i nevidljiv pa se tako izgubi kad svi pocnu da vicu Žiko, ŽIKO, a on opet pojavi i raste ko kvasac. Živorad je jednostavno kao kadar nezamenljiv, takvi nam trebaju, to su ljudi koji nas vode u buducnost.
A ne kao tamo neki koji nam se naobecavaju pa opet nas prcaju a mi ko kučići srećni jer jebi ga pa to su oni iz nase partije a gde ide da pljujes pa da lizes.
Ma mi maestralno ortak u politici jedemo govna do kraja, tu smo nenadmasni autsajderi. Ali smo uporni i ne odustajemo lako. Ako je politika kurva, sta su onda nasi politicari, kurvini sinovi.
Mi smo super likovi za snimanje filmova o samoubicama. Ko oni Japanci. Jos dnam nedostaje poklic na japanskom, banzai...al koji smo mi kukavci imamo neku imitaciju kralja, taman ko Žikino zvono a nekad smo imali i cara.
Otisla nasa deca na eskurziju, ispred crkve naš nesudjeni kralj se pojavi i zapoce svoj govor, draga deca, skupila smo se ovda mi u moja postojebina... deca se upišala od smeha a učiteljica od sramote samo sto ne propade u zemlju...jebi ga kad covek nema uopšte smisla za jezike pa to ti je.
A mozda i nije covek mnogo pogresio... Tu i nema više neke razlike, postojbina ili postojebina, samo jedno za sve nas bezvredno slovo, višak...
Izaberemo mi na kraju nekog ko što je Živorad za presednika koji vremenom ili nas gurne u takvo sranje da nas svi zamrze i pljuju, ili je to neki šatro mudonja Živorad koji je ko njegovo trslo zvono, koje bolje i da ne zvoni, jer kud bruke kad čuju kako zvoni. A ako počne nas vodja mnogo da muti vodu, onda kod nas jebiga il radi sekira il prangija.
Pa posle i on izbledi i nestane a mi placemo za njim ko picke, za našim liderom, koga su skoro svi bas zagotivili, ko TIta.
Jebiga valjda smo posle svih sranja koje smo imali dok su nas natovci mescima bumbali ostali uopste normalni. Kad se napije ko stoka, Žika se dere i uvek pametuje. - Mi koga volimo ili mrzimo mozemo jednako posle i da ga zakoljemo. Isti je kurac. Vrat je vrat.-
Kad Žika promeni tabor onda znaj da neko gubi, koja partija dobije vlast, tu je i Zika. Fali njih na sva usta, ne mozes da dodjes od njega do reci, on je najpametniji. Takav mu je bio i prdonja otac Mića, nije kenjaru zatvarao al se bar nije mešao u politiku.
Žika je uporan ko mazga da bude odbornik.
Kada ga nisu izabrali on je svima u kafani jebo majku, demokratsku i izdajnicku.
Nemoj da me zezaš pa kako to demokratsku, pa oni ga na iborima zajebali pa mu uzeli glasače pa sad Žile opalio po demokratiji pa usput i po necijoj majci.
Jebi ga Živorad je svremena na vreme lud covek, al ovde su takvi na ceni, koji se vise dere i psuje nekom majku njega odma stave u skupstinu za poslanika.
Ako zna dobro da vice, da mucka i menja kosulju samo kad menja partiju e onda je to nas covek. Pravi covek.Satakvim cemo stici razvijeni svet.
Nama ne trebaju neki koji nemaju muda ili se stide da opsuju. Te ovde brate zovu pičkice. Kako. Pa pičkice, jer nemaju kurcinu, nemaju muda, vec samo uvijaju i dvociraju.
A to ti je izraz do jaja mmog djeda. On kad slusa kad drze govore pa ga pitam sta pricaju djede.
Ma dvociraju. To mu dodje kenjaju da im nema ravnih, da je palo zesce foliranje, neka satro demagogija za gomilu koja se palina takve fore a nema ni leba cestito da jede.
Jebiga seljaka postujem al mi seljober ide mnogo na zivce. Kad neki primitivac izadje pa pocne da se frlja sa padezima, gi, gu, ga, da vika, da se sminka a samo kesira dnevnice onda bi se izbljuvo na ti vi.
Znas li sine da sesvi boje da otvore arhive tajnih sluzbi ko da ce ih odma neko preklati, tamo su upisana sva nasa sranja, ko je koga sjebo, namestio mu da ga nema, ko je bio ciji spijun, ko se prodao kome.
Samo ovde jos opstaju isti, fasisti, komunisti, anarhisti, sve moj do mojega, sve oni koji su davno za odstrel, kad se otvore arhive nece biti duboke rupe gde da se sakriju, bice bežanija, kud koji mili moji.
Jebi ga ortak nekad su skole ucila djake da misle svojom glavom a sad ih uce da misle tudjom glavom.
Koja smo mi sjebana generacija. Koja dok sazna i dozna ko su ovde oni koji guraju a koji koce.
Koje treba kurce treba okruziti i izabrati da vode ovu zemlju to jos nismo nauicili.
Nepismen covek sve zna kad gleda TI Vi. Tamo on sve lepo cuje i ponavlja ko papagaj. Sta je ko mreko, koji je ministar kome jebao majku milu pa se izvinuo. To se zove blagovremena i prava informacija, da se ne luta, da ne rešavamo rebuse ko je ko.
Ortak, ima da se najedemo necijih govana i mi i nasa deca i nasi unuci kako izgleda dok se nesto ne promeni u glavama koje su za sada zaledjene i cekaju neko evropsko vreme.
Sat pomeramo i Božićkujemo po starom kalendaru, krstimo se i podizemo tri prsta u boga verujemo kad nam preti da nas nema, a jebi ga kao da nas svi mrze, kao da se svet zaverio da nas metla odavde, da nam dotera malo radiaktivnog sranja da pocisti tu gamad koja im smeta. Trpamo se svuda i gde treba i gde ne treba. Možda smo bratestvarno pogani pa zato i vole da nas karaju.
Nema vise sine u svetu one stare fore, satro neki junaci i svijetlo oruzje. Sad ti je zakon berza, muntanje, prejebavanje, drzave sine uce pretrcavanje iz tima koji gubi u tim koji dobija.
A sta si nekad bio, sta ti je bio otac i deda, ma boli nekog kita, a kako pricas, ma neces da pises knjige pa da se izrazavas knjizevnim jezikom. To brate nije kul, nije u trendu, treba da pricamo da nas niko ne razume, jer dok su nas razumeli ujebali su nas do koske. Pa sad ti vidi oces li da pricas posle po Vuku. Da izvine taj dekica jebali su nam kevu, jer smo pricali istinu. Bolje da smo kenjali i folirali se ko i ostali vise bi nas bilo zivih. Ovako imamo vise grobova a Živoradi nam vode politiku i kroje zakone. kad uopalim ti vi, kao da sam usao u wc gde je neko srao a nije pustio vodu. Uvek neka ista sranja, ista foliranja neko je nekog ocinkario, neko je nekog zajebo, nekog su skenjali sa prangijama pa naravno dok psi laju karavan prolazi, lova se stekuje i sve su radnje otvorene dvadeset i cetiri sata....
Jbg ortak da znas da mi se skurcilo kad trazim vizu za Evropu ko da trazim kartu da putujem na mars jebote...a i koji tamo kurac, kad uzmu pasos i pogledaju ko da vide il majmuna il vanzemaljca. Gledaju me ko da vide govno, i ja sam im sumnjiv, mozda sam im nekako genocidan jebo im ja kevu suicidnu.
Potajni san svake cave je da postane manekenka.
Šta sve luda cava neće učiniti da se bar jednom prošeta po pisti.
Od njene sanjane lepote do skrndelja i groblja je kratak put koji one lako predju.
Gladuju, piju svoju mokracu, zive od svakojakih govana i tableta, sve su u stanju da ucine samo da dodju na ti vi na stranice nekog jeftinog tabloida gde ce raskrecene i naguzene da se slikaju i sluze nekom za jeftino izdrkavanje.
Neke cave preko kreveta i kurca dodju na svoju pistu a neke na šatro navlakušu završe ko jeftine rave, budu prodate u belo roblje.
Samo luda cava zna biti tako glupa da to nije normalno.
Ako se ikad kući vrati ziva, ako prezivi taj pakao u koji je naivno srećna ušla i zavrsila kao rob, kojoj zivotpostaje pakao a kraj je izvestan, pod tudjim imenom, ceka je ponizenje i plitak, cesto i neobelezen grob.
U školi sve oskari se množe ko pingvini jebote, lazemo sve
Jbte kad mi je ćiku dosadno, visim u kenjari, tu se stalno skuplja ološ, dripci iz kraja, džeparoši, šibicari, neke nove rave, lokalni alkosi i šaneri, zalutali i propali intelektualci, glumci, domaćice i sanjive propale studentkinje koje su se navukle na alkohol, poštari, drotovi u civilu da obidju drukare i rednjare.
U školi je javna tajna da postoje medju profanima bar nekoliko notornih alkosa, nekoliko tabletomana koji se povremeno i leče u odredjenim ustanovama, idu na povremena bolovanja, a takodje postoje oni koji to vešto skrivaju i čine to kod svoji kuća da time ne izgube ni oni na ugledu ni škola.
Dva ekstrema, tri alkosa koji su prošli sve faze cirkanja, su svakako naša Marta, jezičarka Lela i daljinac matematičar Ribić.
Marta se lečila kao tabletoman, pa se opet vraćala, užas obuče haljinu naopako i dodje tako na čas, neocesljana, nenašminkana, ružno je gledati. U kraju je apoteka koja je obijana vise puta, u njoj su najvise trazena sredstva za smirenje, opijati i druge tablete koje cak i komani pomesaju praveći koktel sa alkoholom.
Depresivne zene, zene u koje su u krizi braka, zene u klimaksu, zene alkosi, posrnule i izgubljene duse, zene udovice koje se lece od posledica loseg zivota i postupaka umrlih muzeva.
Stare raspustenice i seksualno nezajazljive, opicene domacice, sve seksulano nezasite se podaju po kraju, seksaju se sa svima od, molera, postara, komsije vulkanizera, pekari iz trece smene upucuju se pravo u zagrejanu postelju, jer deca su u skoli, a muz je već na poslu. Komsije ćute, prevareni muz obicno o neobicnim seksulanim aktivnostima svoje bolje polovine obicno saznaje poslednji.
Lela je naša razredna, gotivna žena, neudata, već pred penzijom sve teže podnosi lude mentole i povremeno joj dopizdi pa ide u dodatni deo kabineta u kancelariju sa staklenim vratima.
Pije kao vodu iz jedne flaše koja stoji na polici. Dovoljno je diskretna da se to ne primeti, cirka samo votku.Ne oseca se u alkohol u njenoj blizini jer koristi radi preventive ljute bombone ili orbit zvake.
Verovatno se odavno navukla i do odlaska u stan ne uspeva da sakrije u suzbije svoju stalnu žedj pa je svoju vodu stalno dopunjavala.
Po njenom ponašanju, gestovima i na delu po načinu kako pije iz flase tu njenu vodu, snimio sam da je alkos, samo alkos tako stavlja flasu i gotovo požudno da ne prospe ni kap ispija svaku kap.
Njena mana bi gotovo prošla neprimećena za sve mentole koji ne vide ništa dalje od svog nosa, da nije povremeni nestanak vode u kraju bio uzrok da tog dana su uzeli njenu vodu, da okvase sundjer i uocili da nesto nije u redu sa tom vodom. Klempa je osetio miris, nakrenuo i hteo da se našali sa profankom Lelom. Otišo je u obližnju prodavnicu i kupio flašu vode i zamenio flaše. U toku časa Lela je ožednela i otišla u deo gde je bila njena kancelarija i nakrenula svoju flašu i osetila da je neko napravio zamenu jer ocekivani alkohol koji bi se razlio njenim telom i doneo olakšanje i uklonio drhtanje ruku nije bio u flaši. I sada mi je pred očima njen pogled kada se okrenula i pogledala kroz staklo prema nama. U tom pogledu je bilo ispisano iznenadjenje, njen očaj, bes zbog diranja u njenu tajnu i zločesto poigravanje koje donosilo poniženje u očima njenog odeljenja.
Došla je i sela za katedru, pokusala je da se smiri, vrtila penkalo, ispod naocara posmatrala celo odeljenje dok smo mi prevodili zadati tekst. Svoj tekst sam preveo brzo, i sve vreme sam neprimetno posmatrao Lelinu reakciju. Znao sam da to što je učinjeno neće na dobro da izadje. Čim je zvonilo, i ona otišla, u zbornicu, za gušu sam ćapio klempu i reko mu. Moronu jedan, ti si retardirano kopile, koji je tebi kurac, sto praviš takva sranja.
Klempa je uvek bio ludo kopile, al je skontao sto ga jebem, kaže, terba, ma ko je jebe, tu pijanduru sam zajebo, pa napravi onaj kez sa njegovim velikim i kvarnim zubima, koje sam imao žellju da počešljam.
Zajebo si ti mater svoju sto te zakevila, ona će sutra da ode u bolnicu na lečenje, a ti retardu jedan ćeš da izletiš iz škole, kao i ja i puno nas koje ta pujandura za sve izostanke pokriva. Da nisi pisnuo inace cu ti jezik oseći jebote Bog ludi. Picka ti materina, ti očito ne znaš šta je alkos, šta je njihova stalna žedj...
Kenjara je mesto gde posle sljake navrate portiri, ljakse sa pijace, a nije neobicno da se tu pojavi gotovo svakodnevno i nas profac daljinac Brkić, cevči vopi, ali ne izbegava ni vinjak, lozu ili neku drugu dozu. Za njegovim stolom se smenjuju lokalni alkosi koji imaju love i mogu da ga prate dok se ne ubiju.
Daljinac je zadržao jezik ljakse sa katuna, galami ko da mu je to vrs, pije ali se ne ubija, tek se po ukocenom hodu primeti da se ucirkao. Kada je došao u šolu, prvih nekoliko godina je delio oskare na kraju i bacio u komu i roknuli su godinu, onda su ga u parku ucirkanog šutirali da je skroz smanjio oskare i prihvaćen je u kenjari da pije i kenja o sexu i politici sa ludacima iz kraja. Svi ga zovu profesor Ribić. Specijalista je za udate i skrndelje, ne oprašta Ribić ni mrtvom četniku. Od svojih djaka ne prihvata piće niti ih se kači, kao da ih u kenjari ne poznaje jer kenjara je naš medjugranični prostor, gde niko nema potpunu vlast.
U kenjari svako sere za svojim stolom, za sankom je olos, a u cosku kod vrata su za stolom sede pijani alkosi koje izbacuju ko vreću ako se proseru i postanu smorovi.
Tu su svi stadijumi alkosa, i poslednja trula faza, spava po rupama, krivih pocepanih gilja, pokupljenih iz kontejnera, duga kosa i brada, vonja ko najgori tvor, cirka ako mu ko da, dobije po pički jer kenja bez mere, face su sjebane, um pomračen, sroksovanog polomljenog nosa. oderane i pocepane pičke.
Sa njima se ne razgovara jer su lesevi koji hodaju. U njihovoj blizini se niko ne zadrzava duze od sekunde jer bazde ko najgore govno.
Kenjara je najveća galerija likova, reality izdrkanih faca, gomila sjebanih ludaka i bolesnih kurvi, tu se skupljaju ruzni kurtoni, poslednji sljam. U kenjari se čuju najgore psovke, tu se kenja do besvesti i ludila. To su priče koje samo bolesni i sjebani um moze da iskenja. Tu svako može da kenja ako se ne usere, i nadje se neko ko ce mu zbog toga dati po pički. U kenjaru dolaze kurve u društvu,.
Jedino bednim klošarima i pederima je ulaz zabranjen. U kenjari se ne žica, za cugu, ne trazi se pljuga jer se već prelazi crta. Ako hoces da zicas tutanj u park, na cose, na bas stanicu gde staje treska.
Tamo će da cekaju, pokazuju neke slike i nazvrljane kartone satro su bolesni, a prolaznike boli kura za njih je su to sve smrdoši i klošari sjebani.
U kenjaru dolaze i kurve u društvu budža kao poslovna pratnja, onda svi alkosi tutanj, kerovi se naguze na vrata sa utokama, ni muva ne sme da udje.
Tu su često racije, tu uvek gistro zavale nekoga u labrnju. kad neko stane silosu žulj ili na crtu, al jbg utoka svakog sine posere, tu i ortaci do koske padnu i rija posle metla.
U kenjari kad utoka gruva, kad nastane prangijanje sine jbt, sve je puno dima, svuda krv, i najbolji ti ortaci zaglave u mardelju. Kad upadnu vucibatine, sa utokama pocne prangijanje tada i neki silosi padnu. Sine i u kraju mora da se zna ko je zakon jebte. Nema tu soliranja, ako u kraju nemaš za ortake silose puko si.
Ma znaš već, koji mi je qurac sta sam odvalio žvaku, smorih se jbga al sam nešto danas u dobrom tripu, ko da sam strvina, ko da sam kupio kočiju, ko da je danas palo dobro bambusanje u kenjari.
Došao mi stari ortak iz Londona, kaže jebi ga oladi malo, furaš tebra 200 na sat, prsnućeš, pa ćeš da baciš kašiku. Otkači sve smorove s vrata i kuliraj, zajebi čmarove i kurčenje, ostavi boraniji što samo kenja, ostavi njima valu i šaniranje.
Ti imaš čuku, kompa ti je sada vrs, web sajtovi, programiranje, znaš da firme prelaze na elektronski biznis, tu je kova. Jbga tebra, ovde jeste trulo, sve stoji, poslovi su prsli, strendžeri nas obilaze, lova se odliva na tajne račune, korupcija do jaja, budže i silosi su zakon.
Na kvarno se radi uvoz, na fore se carini roba, skida porez, otima šljaka i teritorija. Ko se zaduži, pa se ne raskanta, on se usere, pa ga silosi i lude budže isprangijaju.
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
www.limundo.com/ref/radeumetnik
Ufurala i jesen u Beograd. A sunce još bi da prži .........nema blejačine. Odoh da glvarim.
Zipo još.. džidže, gandže, droplje i konoplje na sve strane...špriceri po klupama a fukse šatro furaju džukce po Kalešu. Dopinkovani se balave i kupuju postere po Knezu.
Okrećem cavu na plastiku:
Ćao !
Sedeo sam ćiku, slušao bvz mjuz sa kompa. Opet sam cirnuo neki vopi. Ti dobro znaš, da kako te ja gotivim do jaja, Zipo samnom si u tandemu do jaja. Nisam ja neka dileja. E srećan sam, usraću se ko grlica. E, opasno je kada si mi u dometu, koje si timeso i kad krenem iz ćiku, kad udjem u tresku sve cave su prema tebi grobovi. Keve mi čuka za tobom, koje, luduje, jeote, pluća mi ko parnjuša. Ruke mi se tresu ne mogu da upalim pljugu jeote. Ma znam. Laganica, da te cimam na plastiku samo pre podne jer ti leševi posle podne dolaze sa šljake. Ma opušten sam. Laganica. Ne kuntam uopšte, riknuću, jebote, imam podočnjake ko keše. Laganica, opušteno. Djule mi je pričao o tebi dok smo furali po gradu da kupim nove gilje, jel su moje trule. I ja sam žešče smoren, jer sam blejao na blogu, gde su me gušile neke likuše... Sad krećeš. Ideš u grad devetkom, budi u deset kod autokomande. Kez. Aauuuu. Zov divljine.
Ufuro se u tresku a ona vonja na ljakse, javi se ortak sa koma kaže daj bre care mojne da nas lozis, mis'im mora da si neciji 2nd account,*** pa nemoguce je da zaista postoji još takav oldtajmer motor.
Terba se žešće pali na ćaletov motor. Kažem dodji pa vidi sine...Ne seri dok ne vidiš, ponesi punu barku kinte, al kad si kod mene u kraju, zajebi shtekuj i kajlu pod maju.
A u treski koji smor neki klošar kenja mi, ajde pali prdežu vrati se u senkrup, pa tamo smrdi, mojne mi ovdi menjaš mikroklimu, a onsine me gleda belo, zid, ma ja opušteno, svi se ukenjali sad će da padne furka, qurac, on mi zaglavi na srednja vrata treske.
Izadjem za njim nema ga nigde, palim terbe u prolaz, ono neki lod koman kao.."brateee,jel imas upaljach?"ja - "imam" on - " ali brate da mi daš da ponesem" *** koja krpa, ladno zitra upaljach da ide da skuva..dobro me nije smorio za chep od vinjoze i limontus... koji mu je kursum jebte.
Zove me na plastiku, ortak Djule lujka.
E, desi, bate, jbte, ne mogu da te navatam, našao sam ti kom, ma ko oko , sigurica, ne keš, zamena, da, za lampaš pojačalo, može. Ma opusteno dj, ma laganica, taj čova nema pojma, teški ljaksa sine, nevidjeni papan, Veceras zovem ga na kom, kaćim se čim se opet malo naspavam. Mora i da se kunta terbe. Pa da se od vopi posle žuraje ubijemo.
Grebem po suvom prema Vuku a u trandži jbt ona moja nova cava, sa obe ruke, šima, šima, i kontam oće, neče, sidje.
O, sine, kazem, veceras nećeš da repetiraš viršlu. Ima da padne jedna wau snoška. A ona jbt. Ma likuša je luda, al te otkida do jaja. Pita gde idem tako rano u dgra...ma idem, u qurac, serem jebote uh koja je ona cava, sad bi je u prvi haust i guzu na zid.
A ona, sitni, danas sam, e, snimila jednu cavu u dzastim lonama, i gipsevima u koledzicama. strava! Sad mi još sunce piči u vugla, a posle će kiša da roka. Mram i ja danas po neke lone.
A gde su svi se negde uštekovali jbte, ko da je racija. Ma kuntaju, pazi...šatro njoj nije jasno. Ma sinoć do kasna ubili se jbt.
Pojavio se neki novi klošar na komu, i rastura mi blog, trso načisto, ko da je silos, kapish, a ja mu kazem stani, nije ti ovo tvoja ložiona, da nam udaraš zvaku i ideš na živana, ko master ima da te nabodem u vuglu, ne trpim ja ovde svakakve rikošete, sevaj odavde što pre jer si mulj.
On je jedan od NN lica, od onih sto su pobegli ispred dobošara kojima je tesno u kić ko u bulji, on je svaku cavu samo video na fotkama i nezna šta je pratnja pa udara u chunak ma stalno i danju i noću tetovira wc šolju.
Ma sigurica ovde dodje sa treske i pravi se plavuša, on sovi do zornjaka pa se svaki dan kači na šipku, šatro, pa nas munta ko ovo, ono, sine šljaka je zakon, a u stvari je komunalac, stalno mu je barka prazna, on je stalno u bedaku, kažem mojne da lopaš žvaku, u kić sigurica prskaš po kopatilu stalno udaraš po viršli, koje lešo meso, ti na sliške vidiš belo meso, koja pratnja, kaze šatro posle šljake, gistro firca komšinicu...
Al' sam odvalio sovku kaže,ma a njegova je šljaka kurton, kaže da je završio šole, lik je vozio formule, jeste završio garant semenkarsku akademiju odsek za leblebije i kikiriki, a posle posle šljake u kesi mu za pola kola panje i sto grama podriguše.......ma moraju i džudže nešto da njupaju.
Kazem mu esi dileja za medalju. A on me psuje, baguje sine, kazem idi, promaja, šetaj tabane, a on bljuje ko loš krndelj, ma vidi se da je neki propali abortus, da mu je majka bila teška rava, tu se pokoskamo ovo ono, macka ti piterina. dodji mi na crtu, da se noćas prangijamo, ma bacio sam ga u rebuse, a misim da se decko sad kolje u žutaru, jebote, koja je on sisa, koji smor.
Otvorim jedno pivo lando ko veštičija sisa da me prodje bes, pa se otkacim od koma i odem kod ludog Djuleta, njega nema samo mu pijana keva kiću i kazem joj šo bre Cale, si opet pijana, sin ti je najgora skitara, nikako da ga navatam, pa odem da se ejakuliram, au qurac smorio sam se...
Išo bi i ne bi da kuntam, ne baronišem sebe, jeote kakvu sam ove nedelje navatao malu. Veceras je zuraja gde će doći šatro tetovirane cave do jaja... ima da se ubijemo od vopi jbt, biće i vutre, ja neću tu navlakušu, nemam kove, koe kurca da završim u ludari ili ko leš u nekoj napuštenoj kiću overen i ladan ko špricer.
Eeeeee...ne kontam...koji im je queac, danashnje cave su ti vrlo, vrlo predvidive.
Prvo se zale kako ih tipovi nestartuju a kad ih startuju one se nadrndaju....evo primera....shetam ja sa jednom onako sexy likušom, tata joj neki ćelavi lik, budža (ona mi se nabacivala ali i uzashno me smarala)....e i prichala mi dva sata kako su tipovi kukavice, kako se boje da startuju devojku i balbla....smorila me sa prichom starshno...e i najednom dolazi jedna cava....super onako...ja je znam iz vidjenja sa nekih zurki i tako.....i tu me ona startuje jer se znamo i tu se mi pokontamo.
Ja tu njoj krenem da je startujem neshto da fino serem tipa jaoj sto si ti dobro belo meso, ložim se tebe jbte i slichno...ono sve opushteno i a ona složi neku fensi facu i kao hahhaha ajd cao...a prethodno me sat vremena i ona isto davila kako joj niko ne prilazi...katastrofa....ja se ispričao ko moron sa tom cavom, sve opushteno a ona posle nja nja i pobegla ko uplasena rava...
Svakakve misli me spopadaju, al sam se isro', znam kada jesam ... ali nekad ima smisla, bolje nego da sedim na sedim na žuraji i celu noć da se ko šmekam sa nekom cavom, ludilo terba, ma nisam snasa da smrdim i bacam farove.
Moje je misljenju da cave bas vole muskarce koji imaju u sebi vatre, seks bato, hemija na delu, ali i odredjenu dozu netolerancije. Cava voli gopodara. Ne dileju i snashu.
Feminizirane pičkice, našminkani fensi pederčići prolaze samo kao frizeri. Takvima će cava da kenja na ramenu, da laje ko keruša o tebi i sereka kada je otkaciš. Da slini i piše dnevnike, pisaće ti pesmice i porukice dok ti se ne kurci, jer joj je cilj da te odvoji od nove cave, jer je ljubomorna ko pas, postaje luda likuša koja traži sažaljenje i objavljuje svima da si nju sutnuo. Ako to ne cini, onda ona nije pozeljna, niko se za nju ne cepa, ne nasrće.
Cava je ženka bato. I tacka. Prvo sex pa filovanje, i posle mudroseravanje,
Mism baš da mi se uvek nude one gotivne, da ih bodem. Imama ja i nekog dostojanstva, kažem iš jebt. Nisam ja crveni krst. Socijala. Neke se pale na tila ala ratni zlocinac. Osete one onaj miris i šaniraju, komiraju se, ležu u perje jbt ko tudje.
Moj problem je što sam previše drcan i bezobrazan, pish ko fol pale se kad si dzentlmen, sto cave kurac cene.
Ma znam da me osudjuju, pripadnice lepseg pola, ali erekcija mi je na prvom mestu, a posle se foliramo tipa kurac palac, osh poklon, ali ne ruza jer ni cave nisu jevtine rave da ih kupimo sa jednom cveckom, sranje kao i to je baš gotivno na početku a posle kur je više nego dovoljan, nema se kove ili da okinem u parku,da se guzim satro volim miris cveća.
Au koje ce cave odmah da se useru jer si prema njima pažljiv.
Mačo nastup, bicepsi i tricepsi, puna barka, ljuta makina, parfem do jaja, mjuza, decibal ipo, koža, enterijer, dobra gajba, neke se pale na gvoždje, utoka, nožina, da nekog pocepaš, da osete krv jebote. ma lode su ko struja su. Nisu sve istio kalupirane, nekad su i ostecene. E od tih furka. Lude na pocetku, lude na kraju.
Drzak sam, do bola, ma boli me kita, bolje nego da mi naj cave odvajaju i karaju seljoberi a ja da kuntam i serekam tipa necu da je karam neka riba šatro poshizi.
Ma svaka cava je u sustini po malo sponzoruša, svaka ocekuje i ceka da se ispelcuje gotovo na iste fore.
U pitanju su samo nijanse jebote al su keruše zajebane, mozak nam pomeraju, pa i cava ima fore. Ispali te dok kazes piksla.
Pa se jebi i stoj ko konjina dok ona mrda guzom i vugla ti balavi za sisom jer je nisi okinuo.
Ljubav, e tu sam šaner, ljubav se malo zavali. Jbga. Stara škola. Šana je uvek bila zakon, vrs...
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
www.limundo.com/ref/radeumetnik
Vama kojima smeta psovanje, taze napisane i vulgarne srpske reči, prljava tematika, vama koji ste politički zaneseni ili verski zatucani koji ste uvek u pravu ili lose volje koji ste lose opredeljeni da ne kazem i nesto gore, molim lepo, da ne čitate ovde ništa, da ne gubite vreme, da ne kvarite ovde oči, da me zaobidjete u sirokom luku, da se posle ne vredjamo da ne bude ja reko ovo, vi ono, jer ovo je prvi, pravi na ovim prostorima, vrs...
PRLJAVI BLOG
Sede njih dvojica kod katedre ko carevi na prestolu, svaki drži po golišavi časopis, pa jedan drugom pokazuju koja je bolja, koja se bolje naguzila, koja ima bolje i veće sise ili vise naglašeno dupe.
Deca su navikla na njih dvojicu, da jedu kikiriki ili semenke na casu i uvek im spreme kikiriki i semenki za čas i po neki nov časopis jer znaju da će moći da posle prave rusvaj i zajebavaju se, da ne crtaju tehničke crteže, da pišu porukice ili igraju igrice na mobilnom ili da popunjavaju leksikone.
Pravi urbnebes nastaje kad ulicom prodje neka mnogo dobra riba, onda se kao po komandi nacrtaju obojica, svaki stane na po jedan prozor i dok ona ne prodje, dok je ne osmotre i ne izmere dobro i dok ne prokomentarišu, ne pozdrave je, ne vraćaju se za katedru makar proslo vise od pola casa.
Njima se cesto pridruže i slobodniji dečaci kojima malo treba pa bi da i oni komentarišu i zvižde na onu nesretnicu koja prodje ispod prozora njihove učionice. Neka se naljuti nekoj godi, a neka se samo nasmeje i mahne im na radost tih bubuljicavih decaka u kojim se tek budi prva seksualnost.
Tako je taj život školski tekao, ustaljeno, uglavnom isto i dosadno, ali tako je brzo došlo to neko novo demokratsko vreme, skoro neosetno kad su deca stekla svoja prava, kada su roditelji postali veliki zastitinici i zavisnici svoje dece u svakom pogledu.
Na svaku kritiku deteta su uglavnom pretili skoli odlaskom u nadležno Ministarstvo prosvete, a nastavnicima i učiteljima da paze šta rade jel će brzo dobiti otkaz ili od ujaka, brata ili strica batine ako primene silu, ako nekoga povuku slučajno za uvo, zlo i naopako, povuku dete za kosu, ili nedaj bože da mu se strogo obrate, da se dete rasplace ili preseče, da mu ne nabijaju komplekse.
Ako nekom učitelju ili profesoru se omakne ruka pa mu zvekne samarcinu jer je malo nevaspitano stvorenje prevrsilo meru, razmaženo i raspušteno do zla boga, drsko i nasilno, da je bolje da bude u nekom domu ili da ga prebace u drugu skolu da neki drugi kolektiv trlja glavu dok ne izadje iz skole. E takav je najebo i mogao je da se nada da ce kolko za nedelju dana ga jebu svi redom, od direktora, pedagoga, ako jos dodje i u novine onda je usro motku skroz, moći samo da radi posle na buvljaku jer deca su danas manje ili vise uvek u pravu.
I bi tako dodje neko vreme kad dete nije dete već postade Bog,
Jedan dan drže njih dvojica ponovo čas, a to je bilo još u vreme kad su delili odeljenje na grupe pa su zajedno mogli držati čas, u dvorište udje jedna da kažem kobila, moram, uvukla se u neke uske helanke, obukla neku kratku majcu, ma iznad pupka joj. Lose tetovirana, poveliki pirsing u nosu.
Nazad joj se dupe poprilicno istrtilo a napred poprilicno stomak prelio preko helanki ko naraslo testo.
Njih dvojica ko zapete puške su oma se nacrtali na prozore i razgovor je tekao otprilike ovako. Dobar dan. Gospodjo. Nekog tražite.
Ona ko da to jedva dočeka, jer joj je i kući dosadno, dok ne sačeka učiteljicu da bar malo popriča sa ovom dvojicom, naročito sa ovim crnim koji se kezi i osmatra je od glave do pete ko mačak slaninu.
Njoj to ne bi neprijatno, već bolje reći godilo joj je što joj zaviruju u njene povelike sise koje su skoro kipile iz dubokog dekoltea.
Njih dvojica su je odmah prepoznali, to je bila žena od jednog lokalnog moćnika, koji je napravio svoju fabriku gradjevinske stolarije i namestaja i preko noći se obogatio a i njegova zena se snasla u svojoj novoj ulozi jer je do skora bila obična nepismena seljanka, došla skoro u grad kad i muž.
Došli sa juga Srbije, onako čipavi i zajebani, brzo se podigoše i snadjoše onako bez škole, ma skoro nepismeni stekoše poprilično bogastvo.
Ona je u pocetku se kako tako snalazila dok novac nije poce da jos udara u glavu, i ona poce da se lepse nosi, da se uteže, da pokazuje svoje obline, da vadi salo, da filuje usne silikonom. Ali obline su se vraćale i bolje bi bilo da ih vise skriva i bar da ima neki kilogram manje ali ona to nije videla, jer je uvek bila ješna i pišna pa se svaki novi kilogram sala ponovo preko noci lepio za nju.
Onako lepuškasta, da kazem da je ružna, nije, al brate uvek debela, počela je da se femka, videla žaba, i ona bi da priča kako nikada nije govorila, dok je čuvala svinje ili krave po seoskim strnjikama i napuštenim livadama.
Seoska frizerka je imala pune ruke posla da njenu prilicno neuglednu kosu dovede u red. Uzimala joj je dobre pare za farbanje, feniranje a u nekoliko butika je bila vrlo vidjena i kupovala sve najskuplje sto ima, bez ukusa i mere. Sto jacih boja i sto tesnije. A stikle su joj sve vece bez obzira sto kad ide samo nabada da te muka videti.
Stajala je tako pred njima i na svaku njihovu šalu su njoj odskakale njene povelike bele sise, a deca su zapanjena zijala odozgo u te dve bele lopte koje su taman sa povelikim bradavicama virile ispod uske majce i dubokog dekoltea.
Sakrivala su deca glave ispod klupa i cepali se ko nenormalni. Vide deca da je to neka zesca zajebancija, da su jebivetri danas posebno raspoloženi da umesto casopisa imaju jedan ziv zenski primerak koji ima sve ono sto obicno i njima i deci najpre privlaci paznju po onim golisavim casopisima.
Razgovor je poceo da je raskosna crnka sa naduvenim usnama, od silikona jer je skup doktor odradio svoje, pokazala svoju gornju i donju porcelansku vilicu previse belih zuba za moj ukus, pokazala svoje zlatno prstenje na obe ruke i na desnom kuku jednog malog i velikog istetoviranog leptira. Oko desne noge i zgloba je bila jedna kajla a ona oko vrata su visila ne jedan nego tri lanca sa tri poveca priveska. Na obe ruke je imala posiroke zlatne narukvice onako upletene i sljastece su bole oci svakome koji je posmatrao. I njene crvene namazane nokti i karmin koji se sjajio od labela i jos vise naglasavao njene prenapumpane usne.
Njoj nije prvi put da sa jebivetrima prica a mozda je sa nekim od njih imala i nesto više al to sad nije nas predmet price, nego je ona pocela da prica da je uciteljica zvala da Hitno dodje u skolu.
To hitno je onako bas naglasila. kaze da je uciteljica bas iznenadila, da je o njoj imala bas drugacije misljenje, da je ocekivala vise od nje, ma sve u tom tonu samo sto ne kaze da je pre bila dobra a sad se nesto zamerila pa ne valja uopste.
Kao dobre kolege, oni su se inace tako i zvali i privatno, kolega jhe bilo nesto ko ime, kad se kaze kolega to ti dodje ko da ti je neko iz familije. Dakle kolega je rekao da koleginica je jelete mlada, da ona jos nema iskustva da su joj mozda zahtevi previsoki i tako to da vas ne gnjavim više. Ona reče, njima onako bez pardona, ma ona je izgleda zena koja tesko zivi, koja sa svojom platom jedva sastavlja kraj sa krajem, da nema sta da obuce i tako to, al sve to nije tako strasno dok ne rece da je zelela da joj uciteljica bude kućna prijateljica al se nesto uciteljica prozlila i promenila a ona zaista ne razume zasto i kako.
Ma isprica ona u kratkom vremenu sve tako se uvijajuci i palacajuci svojim crvenim jezikom i podizuci obrve o svemu al njih je kopkalo sta je to sto nju dovodi u skolu, sta je to po sredi da je gospodja in tako se iznervirala i dosla u skolu doterana ovako rano. A ona je ipak htela da ih drzi u neizvesnosti da poslasticu ostavi za kraj da im ono zasta je dosla kaze na kraju a uvod je samo bio priprema da se bolje stvori ta atmosfera i prava slika o uciteljici.
Zamislite zove ona mene i kaze mi da moje dete. To dete je naglasila skoro neprijatno. Moje detetu stalno ispadaju gumice, olovke, rezaci na pod i ono zeva uciteljici pod suknju. Moje dete. Ja to ne verujem dete mi se kune da nije, al uciteljica jos tvrdi zamislite da moje dete drzi ruku u gaćama.
Kad to ona reče oni se ukočiše, ostadoše bez teksta i pogledaše se, da se smeju kud bruke, a ima vremena to ce ostaviti za kasnije. Pa kolega prvi progovori.
Ma zar je moguće. vaše dete. kazete stalno drzi ruku u gaćama.
Ma nije samo u gaćama. Kako to nije samo u gaćama. Pa tako ona odgovorno tvrdi da moje dete opet ono dete je bilo naglaseno, izvadi znate Miška, ili kako kaze uciteljica Djoleta i sa njim radi ono.
Sta radi. Pa ono. Igra se sa njim na času. Da je pala natovska bomba da se zemlja otvorila njih to nebi iznenadilo al kad je rekla onako javno sve to o uciteljici svog deteta i imanovala doticnog sa Misko i Djole oni su bili zateceni ali ne i iznenadjeni.
Ma nije moguce. Au. A dete kaze doslovno da to nije tacno da uciteljica izmislja, da je njihovo dete malo razmazeno ali jedno lepo vaspitano i kulturno dete kome su oni sve pružili. Tu je opet naglasila da ona i muž su već nekoliko puta bili domaćini slave, da su bili uvek prvi donatori i da to neće tako moći da prodje.
Da su oni vrlo ljuti na uciteljicu da to svi treba da znaju sa kim rade.
I sve tako.
Pa jos da doda da se malo nadoveže i na tek zavrsenu rekreativnu nastavu gde je opet njeno dete bilo nepodnošljivo, da je maltretiralo svu decu, gadjalo ih, udaralo u ledja ili u stomak, da je na kraju uciteljica dete zatvorila u sobu a drugu decu odvela napolje. Zamislite. Ma nemojte da pricate prihvatise oni. I ja sam nju opomenula kada mi je moje dete javilo da ga uciteljica maltretira. Da ce tata i ja brzo da dodjemo da ga vodimo kuci. Plakalo je i reklo da uciteljica laze, da sve sto kaze nije istina da ga ona mrzi i da ga druga deca i uciteljica ne vole i izbegavajuga jer su ljubomorni jer tata i mama imaju puno para.
Tako kaze dete.
Tako. I ja ti njoj napisem poruku. Napisem.
Slusajte vi uciteljice, zasto vi maltretirate moje dete, nemojte da mi pravite probleme, da ne bih bila prinudjena da dodjem i vodim ga kuci. I ja i suprug smo o vama imali drugacije misljenje i suprug vam kaze da mu vi nabijate komlekse jer ce on biti prinudjen da preduzme protiv vas u upravi skole odredjene mere.
I . Sta je uciteljica odgovorila. Pa nista posebno.
Dodjite i vodi te ga odmah ako to zelite.
I to je sve. Da to je samo napisala. Oni ni jednom recju nisu komentarisali niti im je padalo na pamet da rizikuju posao zbog jedne novokomponovane nazovi gospodje.
Da jos se zamere ili da ne daj boze pogresno komentarisu i navuku na sebe bes i nevolju koju bi posle platili otkazom, jer sve to kumuje neciji novac koji je i vlast u malogradjanskim sredinama.
Epilog.
Gospodja iks ipsilon je otisla kod uciteljice. Uciteljica nije ni za slovo promenila svoju prvobitnu pricu, rekla je da se ne boji njihovog uticaja u ovoj sredini, da mogu da idu gde zele, U pravu, u ministarstvo ili kod skolskog pedagga sa detetom sto je i naj bolje pa da vide uzroke problema koje dete ima. I bi tako.
Porodica u kompletu se nacrta u kancelariju kod direktora, on ih kulturno saslusa, poruci po kafu ponudi i nesto zestoko i za dete sok, da slobodno zapale iako se ne sme.
Blago se nasmesio na pomen Miska i Djoleta i rekao da su u nekom dobu deca jednostavno takva, promenljiva, da ih cesto i roditelji i ucitelji vide u drugacijem svetlu nego sto su deca zaista. Da je uciteljica nesikusna, mlada i neudata ali je vredna i iz postene porodice.
Pa je izbegao vesto da se zameri lokalnom mocniku, jer bi izgubio jednog od lokalnih donatora a to nije svakako zeleo, nego je lopticu i vruc krompir prebacio svom pedagogu.
Pedagog je saslusao porodicu, saslusao i dete koje je na kraju crveneci potvrdilo pricu da zaista se povremenio igra sa svojom igrackicom na casu da su ga druga deca takodje videla. I pedagog je izbegao da se zamera sa njima ali i sa uciteljicom, pa je pedagog nasao solomonsko resenje, rekao je da je to normalno, cuj normalno, da njihovo dete to cini kada je nesigurno i onda zato stavlja ruku u gaće i igra se ili se upiski na casu .
I tako se zavrsi ta nedelja, dete ostade kod te uciteljice koja se u ocima roditelja preko noci promenila, a uticaj te porodice je bio ne okrnjen.
Jebivetri su i iduče nedelje trazili novu zrtvu koja ce naici ili će grickati semenke i kikiriki, listati golisave casopise i pokazivati jedan drugom na zapazene zenske ekstremitete dok su se deca ko deca gurkala i kikotala uzivajuci u toj neocekivanoj slobodi koju imaju samo kad cas drze oni jebivetri.
Poseti brate Limundo, ima mnogo dobrih aukcija kupices i ono sto nisi ni mislio da ces da kupis:
www.limundo.com/ref/radeumetnik
PRLJAVI BLOG
Po ko zna koji put puče mi sajla, na autu, jebem joj sunce, jebem joj sve.
Jebe me ovaj krš ko tudjeg. Koja govna ja vozim. Jebem ti život i poso da ti jebem i sve na svetu ti jebem. Jebo te Rus sto te napravio. Jebo te ko te nije otero i gurnuo u jarugu.
E sutra ću. Sutra ćeš vala otići na otpad. Nećeš da me ti jebavaš svednako.
Sad još našla i sajla da pukne. Sad kad treba da idem kući. Baš kad sam završio i postavio za taj dan i poslednji oluk, sišao sa krova, ubacio onu plinsku bocu i alat u Ladu pa da se sklonim već sa tog vetra.
Taj dan je bio ko go kurac, ma sve sranje do sranja, a ja da sam izrazan to jest bezobrazan kad me potera neka beda, jesam. Jesaam bogumi posebno kad sam mnogo ljut. A dan je bio onaj od onih, ponajgori. Ma šašavo, nenormalan. Čisto ludilo. Da pozeliš da skočiš s Brankovog mosta, da ne ustaaješ ujutru uopšte.
Kazem počeo da duva onaj ludak vetar, ma ko blesav, piči li piči, ič ne prestaje a spremala se i kiša da pada a krov je danima tomu govnaru Radenku poluotrkriven jebem mu sve. Jebo ga njegov krivi krov i sve one trule grede. Jebali ga svi ovi oluci, da mu svaki u dupe zabijem pedersko.
Pa gde sad našo da I, stavlja. Gde je bio letos. A.
Ladio muda na moru. Pretprošle godine Grčka. Prošle Turska. A ove Bugarskaaa.
Gde taj nije otišo majke mu ga steram, a ja nisam vido more dvaes godina.
I sad ja našo da mu se pentram u pola novembra, ko majmun po njegovom klizavom i usranom krovu.
Golubovi se zapatili u tavanu, u olucima i ispod greda govana kolko voliš. Jebo i on. Što i nije potrovo.
Sav sam se u mutnu vodu pretvorio dok sam mu sve vertikale i horizontale postavio, zaletovao to ljudcki.
Ja uvek radim pošteno. Kod mene nema ono, pošteno pa na sud.
Ma ne fušerim. Jok. Bog gleda. Bog sudi. A gore sam mu i bliže pa me bolje vidi.
A ovaj limarski poso traži ludaka ko što sam ja. Vakog bre majmuna da se vere po krovovima od februara, pa do jula nema, kad zapeče zvezda, dok se golišav narod pruža po Adi ili se švrćka po Kalemegdanu i žaloskom vrtu ja ko mačka na usijanom krovu letujem oluke. Oči mi izgoreše od vatru i kiselinu.
Ma ja ovako zatravljen, oboleo od rad, od moj poso i muku da uzmem neki dinar. Krvav dinar.
Nisam nikad fala bogu se omako. Nikad. Daleko bilo da strmeknem pada se obogaljim.
Kad sam gladam mrzim ceo svet i šire. Neznaju ljudi šta je to kad si gladan i ozebo ko kurac.
Počnem da se tresem i ruke da mi se tresu kolko mi bilo ladno.
I naocari pocele za kurac da mi se magle, a onaj kalaj sa buvljaka ne vata, pa onda zakačim nogom i prospem konzervu s kiselinom, pa opet slazi i ronjaj po autu i flašama dal ima još malo.
Al srećom nadjo, inace bi bilo, pali Ladu, idi ići kući a kad me nešto prekine u poslu pišam se na posao. Bolje da ga taj dan nisam ni počinjo.
Još došo i njegov komšija Steva, majke mu ga zateram, pa sere li sere, da nešto nije dobro. Kriv mi oluk.
Kriv se on rodio. Pa i treba oluk da je kriv. Horizontala mora od kuću da se postavi da ima pad. Šta on zna. Pizda mu materina.
Šta sutra da padne kiša i sva voda da se sjuri na fasadu i deci u sobu. U usta ga bednička jebem po sto puta. On zna.
E luda coveka. Ma jebo ga onaj sin drogirani, ludi, ne vidi da mu je puna kuća oni kurvetina, što se čepaju pred kamerama. Kaže to je novi biznis. Hot lajm, vruća linija.
A on se pravi blesav. Zinulo mu dupe za pare. Pa se samo kezi a sto mu sin dovodi i maloletnice i tera i da se skidaju. Ma reko mu ja. Ja bi tebe i njega uredio. Da moju ćerku nadjem tamo na kamaru ko neku komsijsku decu jebo bi ja tebi nanu naninu.
Slušaj ti kas tako pametan idi ti gore na krov pa pravo namesti. Ja cu ti platim, kolko oš, e. znam nećeš. e nemo da ješ sto se ne jede.
Ma da nije Radenko ga oterao zamalo se ne pobismo. Ma umal da ga opicim sa ona limarska klešta al se stuko.
Ma rekoh beži bre ludače. idi. Idi, nemoj da mi staješ na kurje oko, na živac jebo te Bog. Jebo te bog ludi. Jebo te bog tako zaludnog. Mene došo da cimaš i zajebavaš.
Jebo te ko ti dao prevremenu penziju, a mozes konju rep povući. E, prevremenu Penziju. E jebo te taj doktor i cela komisija. Da te jebu.
Tu se ja posle malo oladim i ko malo smirim.
Ma kažem vam ja usran dan skroz, nisam seo. Ni da se popišam ko čovek nisam bre stigo.
Jebem ti posao, nekada sam manje radeo i sve bilo bolje, više para, išao sam i sa decom na more a sad kurac.
Barabe sve podrpale, majke im ga steram. Odneli na Kipar, u Rusiju, ma ko zna sve gde pune kofere deviza odneli jebo i koji nije povešo na vreme na Terazijama.
Jebo i, Staljin i Marks i Englez, jebo i, Tita sto ih je naučio da kalamunjare i varaju sve redom.
Ma uvek tako naopako bude, radim ceo dan i posle treba da krenem, pukne mi sajla na autu, il presisa, zamaste svećice, isprazni se akumulator, izduva se neka guma. A dopunanjavam ga stalno sve mu jebem. Jebem mu fabriku gde ga napraviše, kiselinu i destilovanu vodu sto sam sipao a ona ko da je neko popije, stalno ispari.
U sto ti majki, pa gde sad da pukne sajla, jebo je ko je stavio. Šutnem ja ladu, okinem je i ulubim na drugo mesto nego prošli put, ma sa svih strana je olupana od mojeg besa. Ma nervira me ko tudjeg, il pukne guma, prokuva, propadne kvaličilo, pikne sajla, a ulje mu sipam čini mi se svaki dan.
Izvadim ja onaj uvek spreman panj iz gepek jer mi dizalica slabo drži i stavim ga ispod auta da namestim nekako tu popišanu sajlu, da nadjem nekog da me povuče il sa kablovima da upalim. Ma ako je ne upalim jebem ti sve ima da kresnem šibicu i da te zapalim. Pa nek ide život.
E nema, šanse da to namestim ovde pa ti okrećem sa mobilnog brata Abedina bar pola sata, da dodje da me odšlepa do njegovu garažu i da mi namesti tu jebenu sajlu.
Nije dostupan. I već sam izgubio volju. Javi se. Čuješ brzo dolazi Lada neće da upali, crkla mi opet sajla od gasa. Čuješ bre, nemam više kredita na ovaj mobilni. Čuješ dolazi oma. Ne zezaj koji je to put da je pukla. Pa pukla. Jebi je.
Kaže, nemože odmah, može posle.
E do kurca, kad posle. Kaže kad se vrati iz kafanu gde svira, kad se završi ta ciganjska svadba. Pa će da ga upalimo i da mi namesti sajlu.
Sta ću. kud ću, uzmem žuti taksi pa kažem, vozi. Vozi me prijatelju oma na roditeljski, ma ćerki. Kaže ona nemoj da ne odeš tata molim te ima da se naljuti na mene, mnogo je važno jer moja razredna pravi neku anketu i moraš da budeš tamo na vreme.
Reko ja njoj. De, pile moje, ćero, ma tata za tebe ima da stigne makar leteo.
I upadnemo ti mi u takvu guzvu na Brankovu mostu a taksimetar kljuca li kljuca. U jebem ti, koji krkljanac, sudar li je neki bio, pa se skupio neki narod, svi zinuli ko nenormalni, ko da je vašar, skupili se da gledaju, šta da gledaju koji moj. Da gledaju, kako je neko polomio noge, il istero oči. A ja ti ga zaustavim, stan, bre prijatelju, ja ću bre pre peške da stignem preko Brankovog mosta nego sa taksijem. I uvatim trk preko mosta pa kroz park. Ma trčo sam ko onaj Roki uoči meča. Pretrčim to i sav sam bio poplaveo, pa bez daha unidjo u učionicu. Umal me infrakt ne klepi. Ma stigoh u zadnji čas na taj roditeljski sastanak.
Prozvaše nas i pročitaše oni po običaju prvo ocene, ko je kažnjen a ko je najuren iz škole, pa ti ona razredna raspali malo i na moju vodenicu, kako su danas roditelji puno zauzeti i ne brinu uopšte o deci.
Da im samo daju novac i ne druze se, ne pričaju i ne rešavaju probleme sa njima zajedno.
Ma što bi ona rekla boli ih kurac, gde su im deca, jel piju, el se drogiraju, dal kradu, sam da njima bude lepo.
Komšija bre istero sina i ćerku iz stana da žive ko postanari a on izdaje trosoban stan i živi u garsonjeri na spratu. Ma zadnje vreme došlo.
Priča ona razredna, palamudi, uf, ja poplaveo, već, pena samo što mi nije udarila na usta, al stisko zube i ćutim ne progovaram ni crne ni bele.
Rekla mi lepo ćerka Daca, ti tata nemoj slučajnooo da si nešto komentarisao, da se tamo javljas po običaju za rec, znas da ti uvek kazes nešto bezveze pa posle ja moram da crvenim pred razrednom.
Ma Daco pile moje, ima da ćutim ko zaliven, ko da sam nem, ma ima da omutavim sto posto.
A ona razredna bog te ne ne video odvezala se skroz, brblja li brblja, kako su deca postala nevaspitana, donose noževe i pištolje u školu, tuku se palicama i lancima, kako se samo cmaču po hodnicima i učionicama čak to čine i pred profesorima.
Kako po wc-u rade svašta, piju, puše, pa se posle osećaju se na duvan.
Kaže da se po neko uvati i lošega društva, kradu auta, prave provale po stanovima, pa ih juri policija.
Uh ova žena ko da se uključila na kasetu ne misli skoro da se ugasi. Ima da drobi do pola noci, a moj pokvareni auto stoji pa stoji tamo a sutra me čeka, trista metara oluka postavim kod onog Radenka govnara.
E sad da predjemo na anketu. Uh. Gde me nadje. Al ajd uzmem i ja onih papira. Sto pitanja. Uh jebem ti sisu. Kad sam zadnji put piso.
Sve do tankih creva me pituje, školska sprema, bračno stanje, kolko dece, imas kuću, nemaš stan, jel ste tukli možda decu kad su bila mala. imaju li neke fobije. Uf, Uf, sve gore od goreg. A na kraju šljag na tu ispečenu tortu koja vam je školska sprema i govorite li neke svetske jezike. Sto kuraca nekih piše nemogu da povatam šta je sve to koji moj. Pituju koje programe znate na kompjuteru da koristite. Ma samo što ne pitaju znate li da pilotirate na onaj Spej šatl. Jes kako da ne. Znamo.
Sta cu kud cu. Pišem ja, zaokružujem, žvrljakam ja, ma ovo ko da ću sad doktoriram, brišem čelo sa maramicom al svako pitanje čini mi se sve gore i jebenije.
Odgovaram ja pa se ko okrećem a nemam ni od koga da prepišem pa počo da zevam okolo, uvati me neki stra, ma zort, pa mi se ide i u vc al me bi sramota, pa stisko, neki znoj me probi ko da ce sad da me uhvati kako prepisujem pa da mi da jedinicu i izbaci me napolje.
Uh zunce ti kalajisano, sve po redu nekako ja i odgovorim al na kraju dodjem ono do jezika. Koje jezike vi govorite.
E pa sad. Govorim. Srpski, ciganjski, jel sam odrasto u ulici sa moji cigani i jeo is iste serpe sa njima przena jaja.
Govorim, pa sad maternji mi je vranjanski a po malo koristim i onaj novogovor crnogorski.
A programi. Pa radimo mi razni programi, okrugli oluci, oni četvrtasti, široke vetar lajsne il one uske, pa onda po narudžbi pravimo vrata za dimnjaci a mogu da vi napravim i pevca što se na vetru okreće.
Reče da se ne potpisujemo, i tu mi pade preveliki kamen sa srca, jer bi me ćerka nagrdila šta sam se tu sve lupetao da na oci ne mogu da joj izadjem večeras.
Kaze nam ona razredna najzad, hvala vam što ste došli, jel ima neko nešto da pita. Nema. Jelte dodjite nam opet i na otvorena vrta. Ja se zgledam, pa kud ću ako ne na otvorena vrata. Ko je vidio da neko ulazi na zatvorena vrata, prozor ili preko krova. Samo lopovi i limari ko ja. Ma idem ja još ko mačka. Sam da nije klizav crep, da ga ne popiša neka kišica onda se ne pentram gore.
Izadjem ja u hodnik i zovem Abedina. Al njegov krš od mobilnog nije u dometu. Uh sunce mu jebem ciganjsko, kalajisano. Uzmem opet onaj kurčevi taksi pa aj brzo kući.
Tamo mi sede žena, sedi Daca, a preko puta i druga ćerka Taša, upiljile one okice u men, pa ne trepću.
Pričaj sta je bilo. Pa šta je bilo. Ko na svakom roditeljskom, prvo davaju na papire svakom ocene, nekog kude nekog hvale, roditelje zakače nije da ne zakače, da ne vode racuna o deci, da misle samo na pare.
I sta jos. Pa da se kurvaju po školi, da devojke i momci se jelte vataju gde god stignu u školu. Pišu po zidovi, oni grafiti, lome nameštaj, čak i pločice po wc-u.
Ma tata pa zar mislis da sam ja takva. Da i ja to radim.
Daco. Ćero ja znam da si ti uvek bila dobro dete, da imaš dobre ocene al šta ti ga ja znam možda si i ti ko i oni, jer vidim da si i ti stavila neku mindjušu u nos.
Daca utanjila glasićem i kaže to je tata piiirsing.
Vidim ja vas sve kraće majčice i suknjice oblačite ko da nemate sta više da obučete. Jebo vas bog sve gole idu na ulicu i noću na te splavove. Kad pošten svet, umoran jedva čeka da legne da odmori dušu, vi tek idete na te splavove.
Uh tata pa znaš da se ti ne razumeš i modu. Voziš oldtajmera, još da kupimo koju kokošku pa da ispod zgrade imamo sveža jaja svako jutro u njemu.
Taj oldtajmer vas odavno lebom rani i oblači, plaća vaše eskurzuje po španijama, učenje jezika u Londonu, skijanje na Kopaoniku, vaše tretmane i sve vaše frizere, pedere.
Splavovi su sada in, a i ova produžena kosa, zalepljene trepavice i oslikani nokti.
O zemljo otvori se, tužan ti, sam, kosa, zalepljena sa lepkom, ofarbana po sto puta, izvučeni zeleni i neki žuti pramenovi. Ma jebo i roditelj što ji pušta na ulicu takve.
Ma da vas samo vidim takve ima da vam zapalim kosu ne bio ja...
Ma dobro tata nemoj da se nerviraš, nemoj da si konzerva, reci ti nama šta je bilo posle na roditeljskom.
Pa sta je bilo, anketa li je, test li je. Ima pitanja da obeliš. I šta sam ja radio. Pa pisao sam sve kako i jeste. Oženjen. Jesam. Deca. Ženska. Žena. Domacica, dobra domaćica. Decu nisam tukao, jok, malo sam ih za uši vukao, a za žensku decu je bila viže zadužena žena dok sam ja visio po svi ti krovovi.
Uh tataaa. Sta si ti sve pisao. Odma će da zna da si ti pisao.
A posle neka pitanja koja nisam baš skroz razumeo. Kolko možete da donirate školi, dal misle na neke organe, da dam bubreg, ja sam napisao da.
Dao bih bubreg ako nekom treba, pitao je ja al tvoja razredna kaze da ne treba.
Jao tataaa. Šta jao. Što jesam nešto loše reko, negde pogrešio.
A na kraju pitali su me za jezike. Koje znam jezike. I šta sam odgovorio pa govorim odlično ciganjski i malo novo crnogorski a natucam i po vranjanski.
U bre tata nisi valjda napisao baš ciganjski. Mama ja nesmem od stida da odem razrednoj na oči. Jaoj tata šta si ti sve tu napisao, Jao tataaa.
Ode Daca u njeni sobu sva uplakana a žena me gleda popreko što sam opet nervirao decu.
Pa šta jao pa ja sam odrastao sa moji cigani. Sa njima jeo leba i mast. Dok sam radeo u fabrici su se menjali stalno šefovi ko neka vlast.
Prvo su bili svuda crnogorci samo još na taksene marke ih nije bilo, jer su mnogo voleli fotelju i da budu vlast, a posle ko poplava dodjoše i moji vranjanci. Ma ista govna kažem vam ja, djubre je djubre makar da je i reciklirano.
I tako sam ti ja uz nji naučio svetske jezike. Tako ti ja izreferišem sve i onda stanem opet na mobilni da okrećem Abedina.
Dobi ga. Fala kurcu da te is prve dobijem. Dal je gotova ta ciganjska svadba jebem ti belu rodu.
Dal su odveli tu vašu mladu il je možda pobegla, il da dodjem ja da je otmem.
Abedin se smeje, kaže. Evo sad. Gotova je, ne treba da je otimaš, palim brate motor i dolazim odma.
Pa idemo sa moj motor da namestimo to tvoje trulo govno od auto. Takav brate više auto niko nema, ni mi cigani kad skupljamo papir i staro gvoždje takav ne vozimo.
Ne zajebaj me brate, već dolazi oma. Već sam ko pas nervozan. Čekam te.
Na brzinu uvatim da jem pa se nakljukam ko luda guska, jer ništa u usta nisam stavio ceo dan.
Dođe da vidiš Abedin brzo, čuje se njegov motor na kilometar, auspuha kao i da nema, puši ko da je sipo crno govno od preradjenog motornog ulja a ne benzin.
Počeo neki vetar pomalo a promiče i kiša. Ja sa mojim bratom ciganinom na motoru, gledaju nas, kako se vozimo ko dva ludaka po onom vetru, idemo skroz bez zadnjeg svetla, al srećom nekako ti čitavi dodjemo do auta i skrpimo ga, namesti je kolko da upalimo i da ga oteramo u garažu kod Abedina.
Ubacimo njegov motor u zadnji već prazan gepek, gde su mi uvek oborena oba sedišta zbog oni oluka a Lada ima dosta veliki gepek i moze da povuče tereta i švercovane robe ko mazga.
Dodjemo mi i treba da dignemo auto na dizalicu da namestimo tu novu sajlu jer Abedin nema kanal. A moja dizalica niš nevalja a on nema dizalicu a majstor je dobar, to stoji, al ciganjska posla još treba da ima i alat, da ga ima davno bi ga prodao na buvljaku.
Zato kad ideš kod Abedina ima nosiš i svoj alat sa sobom ako oćes da ti on popravi auto.
Štaćemo da uzmemo onda neke panjeve ako ih nije već pocepao, i pogoreo. Nije. I ja proberem jedan jak skoro odsecen bagrem u obližnjoj državnoj šumi, pa da državnoj, čija je država, pa naša, pa i šuma je naša. A zar samo šumar da se bogati i vozi mečku, pravi veliku, kuću, jebem mu šumu i metar skojim je umetrio drva. Uzmem pa poturim onaj bagrem negde oko dva i po metra dužine pa na prekret podignemo nekako moju crnu ladu na one panjeve i on se nekako zavuce i pocne da lupa pa da mrndža po ciganjski, ma razumem ja njega al se pravim lud jer nije ni njemu lako kad je dole sve zarđalo i zapeklo od blata koje sam po sokacima gazio.
Znam da nešto mnogo ne valja, il ne moze da skine mora da je puno zapeklo, pa ja zardjalo je skroz pa ce da bude daj koka kolu da sipam na šrafovi jer on za neki sprej odvijač i nezna. Samo nafta i koka kola kod Abedina su u upotrebi.
A ja u gepek imam i to zlu ne trebalo.
A bre brate, e jeblo te ovo auto, sad sam ti ga uzeo i više me nemoj zvati. Uvek potreviš kad imam neki poso il sam na svadbu.
To on uvek tako. Moj brat Abedin je sila. Ma to je duša od čoveka. Zajedno smo odrasli, i devojcice štipali, ja ljubio njegove cigančice on moje bele cica mace. I krali smo zajedno bostan, i banane na pijaci. Zajedno smo otišli u vojsku. Kad dodje propast i losa vremena zajedno svercovali i prodavali benzin na magistrali, posle smo na autopijaci preprodavali verovatne i ukradene auto delove i švercovanu robu,
iz Tursku il Bugarsku.
Petljao je on mučenik ispod auta, lupao te malim pa velikim čekićem, psovao jednako i srpski i ciganjski, sve redjao, mesec i zvezde skidao al neće da se odvije pa to ti je.
A vec uveliko vata noć, počinje da bude baš ladno.
Biće da je već ispod nule. Mraz je opleo. Kroz one rupe, na garaži duva vetar il promaja, a to i nije neka garaza već jedna obična šupetina od starog lima, pokrivena ter papirom i nekim starim biber crepom kroz koji uvek curi voda kad pada kisa jer krov nema dobar pad il nije bilo dovoljno starog crepa da se to bolje slozi u dva reda pa da ne curi.
U neko doba izadjoše iz njegove kuće cigančići, neko i u sakou njegovom, neko obuklo njegov stari džemper, neko boso, neko obulo one njegove radničke cipele sa gumenim djonom.
Dodjose i viču ga. Tato, tato.
On ćuti i broji sve zvede pod autom. Opet cigančići se nagli pod auto i viču. Tato Tato.
On se ostavi čekića i izvuče se ispod auta. Razumem ja njih deca izašla onako gola i viču ga jer im je ladno a nemaju više drva ni uglja pa da se požale i viču. Tato bre nama u kuću ladno. I cvokocu decica onako gola i bosa.
A on ih pogleda onako ljutito mislio bi čovek sad će ih sve pobiti. A on skoči pa uhvati jedno dete pa drugo za ruku pa na ciganjskom.
Nema da vam bude zima. Ajde svi zamnom. Gimnastika. Jedan, ruke gore, dva ruke dole, tri čucanj.
I tako ti ja gledam tu scenu kako moj brat ciganin radi gimanastiku sa svojom decom jer nema para da im kupi ogreva pa šta će kud će da im nekako pomogne može jedino sa gimnastikom.
Poljubi nežno svako dete i reče im ajd sad idite u kuću da ne ozebete sad će doći tato i doneće vam drva, evo kad icepamo ovaj bagrem.
E brate viš kakav ti je naš život ciganjski. Smrzavamo ovako svake zime, deca šmrču i kijaju. Neće niko da mi da poso a znaš da sam dobar meaničar, kažu ću da kradem delovi, jebali i delovi, jede se lebac a ne delovi. Probo sam i u gradsku cistocu, kazu nemam osnovnu skolu, jebala i skola. Sta ce mi skola.
E moj brate. Nepravde kolko voliš. Vidim te brate Abedine kako se mučiš, malo sviraš po neku svadbu, malo radiš na ulicu, ma sve znam i ja se isto se ko Ristos mučim više dam na porez nego što imam neku vajdu.
Sve im jebem na kamaru, sve te lendove i ladiguze na svetu. Vidim ja da na ovom svetu samo lopovi dobro prolaze i ljucki žive. Kažem ja to sve njemu na Romskom, jer i ja govorim svetske jezike.
Pa nekako se namoli i popusti, odvi se onaj kurčevi šraf dal od koka kole dal od naše muke jebem li ga pa zamenismo onu smrdljivu sajlu, pa icepasmo i onaj bagrem sa kojim smo podigli auto. Plati ja Abedinu, nece pa neće da uzme, kaze ti si moj brat. necu tvoje pare. Al kad reko uzimaj il ću ga zapalim ako me tako jebeš. Uzimaj i ne seri, jer ko mi je pomogao ako ne ti kad niko nije hteo.
Abedin ode da deci naloži vatru a ja ode opet da tovarim one oluke jer ću sutra ako ne pada kiša i ako popusti ovaj mraz na krov da postavljam do svetog Arandjela te oluke a tako bih voleo da padne sneg pa nek pada mesec dana jebo ga mesec, ni kiša ni sneg ne pada više kad treba, ma voleo bi do marta da pada, da ne prestaje uopšte...
9.10.2008 - Smatrate li da je homoseksualnost normalana pojava danasnjice, pojava koju ljudi bez zgrazavanja prihvataju i koju treba legalizovati?
Homoseksualnost ili istopolnost je emocionalna, seksualna, fizička, duhovna sklonost i privlačnost prema osobama istog pola[1][2]. Homoseksualnost se smatra jednom od seksualnih orijentacija (pored heteroseksualnosti i biseksaulnosti)[3][4]. Kao vid seksualne orijentacije homoseksualnost je osnova za izgradnju psiho-socijalnog identeta. Muškarci homoseksualne orijentacije se nazivaju gejevi, a žene homoseksualne orijentacije lezbejke.
Homoseksualnost je postala posebna tema krajem 19. veka, u vreme kada psihologija počinje da se razvija i interesuje za ljudsku seksualnost. U isto vreme (s kraja 19. veka) javljaju se zagovornici teze da je homoseksualnost poremećaj, kao i oni koji zagovaraju društvenu toleranciju i prihvatanje homoseksualnih osoba. Danas je homoseksualnost tema širih naučnih rasprava iz oblasti biologije, psihologije, politike, genetike i istorije, koje nastoje da razumeju ukupnu ljudsku seksualnost i različite seksualne prakse. Zakonski i društveni položaj homoseksualnih osoba u svetu se uveliko razlikuje od države do države.
Nase lice i naličje / priče u četiri oka
Rece neko ko poznaje zivuljke dobro, i životinje su homoseksulaci !
Posto u ovoj reci ne postoji nista skaredno,nadam se da nikom nece smetati da kao civilizovani ljudi, 21. veka, koju prozborimo i na ovu temu.
Smatrate li da je homoseksualnost normalana pojava danasnjice, pojava koju ljudi bez zgrazavanja prihvataju i koju treba legalizovati?
Ne smes biti sa osobom istog pola!; ali se ipak zgrazavaju kada vide dva muskarca kako se ljube.
Takodje, kako da objasnimo pojavu da je sto posto muskaraca protiv pedera, dok su im lezbo parovi ok. cak sta vise slatki?
Pa zar i one nisu homoseksualke...
Sto se mene tice,ako je zbog razmnozavanja,pa boze moj bice nas jos strejt...
Nek se svako u ljubavi ostvaruje kako mu i s'kim najvise prija...Dokle cemo da skrecemo pogled kada naidje neko nestereotipan?
Iako se sve to može posmatrati i sa sociološkog i sa psihološkog aspekta... No, u suštini je interdisciplinarna.
Fora sa religijom, Bog je rekao da smo savršeni takvi kakvi smo... ali onda crkva dodaje - "ali homoseksualci nisu".
Iskreno, nemam ništa protiv homoseksualnosti, inače hejtam konzervativce... i biseks sam. :oops:
Citat:
biseks sam
Cak i da jesi to nije nista strasno.Recimo ja bih "ubila"za jednu noc sa Angelinom Jolie...
Sto se mene tice, dok je moje d..e bezbedno nek ti homosexualci rade sta hoce. Meni samo nije jasno kako neki muskarac moze da voli muskarce pored toliko prelepih devojaka.
Sto se lezbejki tice(ufff......) jos manje bi mi smetale kad bi i mene primile.......:cool:
Inace homosexualnost nije tekovina 20.-21. veka, vec mnogo starija pojava. Pogledaj samo stare grke. Matorom filozofu niceg lepseg nije bilo nego kad navata mladog decaka...... (verovatno ima ljudi na ovom blogu koji se bolje razumeju u istoriju od mene pa prepustam njima detaljnije obrazlozenje)
Sto se mene tice, dok je moje d..e bezbedno nek ti homosexualci rade sta hoce.
Skroz pogresan stav.Sta ako tvoj sin.npr.odluci da dovede decka kuci?
Biseks sam
Cak i da jesi to nije nista strasno.Recimo ja bih "ubila"za jednu noc sa Angelinom Jolie...
Izvini, ali pola sveta bi ubilo za noć sa njom :lol: A ja nisam ni rekao da je strašno, ja se baš volim takav kakav sam (u jbt, ja sam i autoseksualan :lol:)
Citat:
pola sveta
Ja nju obozavam celu ne samo telo volim i njen um...Ne znam,ja se jesam ljubila sa najboljom drugaricom u srednjoj skoli(posle sam se vise posvetila"jacem"polu) al nikad nisam spavala.Pitam se dal stvarno nose one penisgace?
Pitam se dal stvarno nose one penisgace?
E, svaka ti čast! Prvo me oduševiš jednom aktuelnom, ozbiljnom i open-mindedastom temom, a onda mi baciš u lice nešto ovakvo...
U seksu je sve dozvoljeno - mislim, dozvoljeno sve što partneru/ki prija... Dakle, odgovor na tvoje pitanje je - ne nužno.
ovo je skroz NE-tabu tema, vec odavno...
hajdemo o nechemu tabu?? :)
ali dobro... naj drug gay, drugarica gay, bla bla bla... i skroz nam je ok.
trebalo bi biti:
"zdravo, hej, btw, ja sam lezbejka""pa shta?"
"zdravo, hej, btw, ja sam peder""pa shta?"
"zdravo, hej, btw, ja volim fudbal""pa shta?"
"zdravo, hej, btw, ja volim pizza-u" "pa shta?"
...
ali me nervira, kao NEKI 3:> ) : "zdravo, ja sam gej, ja sam gej... `ej, jesam li ti zaboravio reci da sam gej...ja sam..." i permanentno potenciranje toga, kao da je ne znam shta, a ne samo pripadnik jedne od sexualnih orjentacija. grrrrr:roll: ko razumije, shvatice.
NEDAJ BOZE A i njemu nedao bog...... Odvalio bi od batina i njega i njegovog....... nemoguce izgovoriti tu rec. Ne bi mu palo napamet da pokusa jos jednom sa muskarcem........ Pa to bi bila potpuna sramota za moju porodicu. (izdao bi cak i mog deda micheta, bog da mu dusu prosti mnogo ga zene volele.... kamo srece da sam nasledio shtogod od njega....)
Moj stav nije pogresan vec je MOJ! U mojoj porodici p..ra nije bilo i nece ih ni biti dokle god ja,Ivan Milovanovic, postojim! A to da li su pera i zika homici, to me u opste ne zanima, nek rade sa svoljim d...ima sta god hoce. Da objasnim jos malo, nisam konzervativan, ali samo ne dozvoljavam u svojoj kuci.... Verovatno se ovo nekome ne svidja ali sta da radim.
Citat:
Recimo ja bih "ubila"za jednu noc sa Angelinom Jolie...
Kad bi ti ubila zamisli sta bi tek neki muskarci uradili....
faco, ne bih da se uvrijedis, ali takve burne reakcije se obicno daju chuti od latentnih gejeva, koji su kao neke face, muskarcine i fudbaleri, gnushaju se pomenutog, a sa strane se razvaljuju od ***c*.:roll:
buah.
Lik - Brate, ne potenciraj dupe toliko :lol: Iznenadio bi se koliki procenat homoseksualaca mrzi analni seks...
Dobro, dobro, nisi konzerva ali si patrijarhalac :lol: Kapiram...
A je l' bi imao nešto protiv da imaš ćerku koja je lezbijka?
Napomena: Pošto onaj link malo nekako zeza or whatever, a uz to je i na hostingu koji ističe za mesec dana, ponavljam pdf u vidu attacha.
Citat
Lik, ne bih da se uvrijedis, ali takve burne reakcije se obicno daju chuti od latentnih gejeva, koji su kao neke face, muskarcine i fudbaleri, gnushaju se pomenutog, a sa strane se razvaljuju od ***c
Ako ti tako kazes......
Ja se samo zalazem za normalan prirodni tok stvari......
Ja se samo zalazem za normalan prirodni tok stvari......
Kako ono beše - ako polazimo od razmnožavanja (produžavanja vrste) kao svrhe našeg postojanja, onda bi svaka upotreba organa nam rasplodnih u neku drugu svrhu bila neprirodna. Dakle, i masturbacija je neprirodna, i to je razlog da ceo muški rod spalimo...
ovo je skroz NE-tabu tema, vec odavno...
hajdemo o nechemu tabu?? :)
ali dobro... naj drug gay, drugarica gay, bla bla bla... i skroz nam je ok.
trebalo bi biti:
"zdravo, hej, btw, ja sam lezbejka""pa shta?"
"zdravo, hej, btw, ja sam peder""pa shta?"
"zdravo, hej, btw, ja volim fudbal""pa shta?"
"zdravo, hej, btw, ja volim pizza-u" "pa shta?"
...
ali me nervira, kao NEKI 3:> ) : "zdravo, ja sam gej, ja sam gej... `ej, jesam li ti zaboravio reci da sam gej...ja sam..." i permanentno potenciranje toga, kao da je ne znam shta, a ne samo pripadnik jedne od sexualnih orjentacija. grrrrr:roll:
ko razumije, shvatice.
slazem se u potpunosti... i mene uzasno nerviraju gej parade i sl. manifestacije. pa ja ne idem ulicom i vichem "ovo je moj dechko lalala znate li vi shta ja radim u krevetu?!"
stvarno, skroz sam otvorenog uma, nemam nishta protiv homoseksualnosti, apsolutno me ne zanima shta ko radi u spavacoj sobi ili gde god!
That's the spirit!
Mada, sa druge strane, sumnjam da bi i gej parada blo da je homoseksualnost malo prihvaćenija
a da, shta ti podrazumevash pod "normalnim tokom stvari"?
hoces li mi reci da su Aleksandar Veliki, Cezar, Andersen, Bajron manje veliki ljudi zbog toga shto su bili gay/ bi?
neam pojma. znam jednog gej dechka i njegovog dechka (lika od 40
godina, tjelavog ali punog kesha, lol) i sasvim su ok. ovog prvog
bi svaka devojka pozelela ali jbg on je gej.
ne volim one shto na sav glas izjavljuju da su gejevi i da je to ok
a protiv venchavanja i usvajanja dece imam svashta protiv
te bih muchila
Ajde protiv usvajanja i da skontam, ali šta imaš protiv venčavanja... Lupam, što oni da se ne venčavaju a da ti možeš da sklopiš brak... wtf...
Lik - ne bi dozvolila homoseksualcima da usvajaju i da se venchavaju...? Zashto?
Citat:
Dobro, dobro, nisi konzerva ali si patrijarhalac LOL Kapiram...
Ne kapiram sta bi trebalo da znaci ovo umiranje od smeha!
Ako mi je cerka lezbejka, vazi isto, stim sto bi morao da je prepustim majci.... ja zensko ne bi mogao da bijem.
Citat:
Kako ono beše - ako polazimo od razmnožavanja (produžavanja vrste) kao svrhe našeg postojanja, onda bi svaka upotreba organa nam rasplodnih u neku drugu svrhu bila neprirodna. Dakle, i masturbacija je neprirodna, i to je razlog da ceo muški rod spalimo...
Znas dobro o cemu govorim.... Prirodno je da u paru idu musko i zensko. Svaki drugaciji oblik zajednice je po meni neprirodan. i kao sto rekoh nemam nista protiv homsexualaca ali samo ne zelim to u svojoj kuci. Cak bi im i brakove dozvolio, jedino sto se dece tice... ne bi voleo da deca rastu u homsexualnom braku.
Ovo ce mozda biti off topic, ali zelim da dodam jos jedno mishljenje u vezi dece u homo brakovima.
Naime, moj drug je letos bio u shveckoj i razgovarao sa nekim ljudima koji su u vladajucoj stranci tamo. oni kazu da su sproveli istrazivanje koje je pokazalo da deca u homo braku nemaju povecanu sansu da postanu homo. i postavljaju pitanje: da li je bolje da dete ima 2 majke odnosno 2 oca ili da u opste nema decu. Baci te u razmisljanje zar ne?
nisam ni patrijarhalno vaspitan. nije za mene zensko nize bice koje je samo za kuhinju.... ja samo ne volim da ono sto je neprirodno bude u mojoj porodici.
Zasto je neprirodno=lose? Pored toga sto homoseksualizma ima i medju zivotinjama (znam nekoliko gej pasa) covek je napredovao zato sto se odvojio od prirode, a ne zato sto se drzao iskljucivo onoga sto mu je priroda "dala"...
A i ne stoji to da je to "samo" tvoj stav ako planiras da ga nameces svom sinu...
i ponavljam Roganovo pitanje Leki: Zasto?
znachi ti bi SAMO u okviru svoje porodice uskracivao ljudska prava?! krasno...
znachi ti bi SAMO u okviru svoje porodice uskracivao ljudska prava?! krasno...
Pa, mozhda se ne izjashnjava kao ljudsko biche - ja, npr. ne mogu da se mirne dushe izjasnim kao Srbin, iako verovatno ispunjavam dovoljno preduslova... ;)
neprirodno
??????
pa i zivotinje mogu biti homoseksualci, lepo rece neko
pa ovako protiv venchavanja sam zbog: jbg to su neki lichni razlozi
ne ochekujem da i ostalo tako razmishljaju
poshto verujem u Boga i smatram da je to nastrano
znachi chovek je stvorio mushko i zensko jedno za drugo
mada verovatno homosexualci ne misle tako
a protiv usvajanja ... prvo pomislim na dete koje bi odraslo
pored takvih "roditelja"
zamisli da kaze u shkoli ja imam 2 tate ili 2 mame
a i sasvim je mogutje da to dete ima iste ili slichne sklonosti
kad odraste
u svakom sluchaju neke traume, poremetjaji bi se javili
to za uzvajanje mi se nikako ne svidja :
totalno se slazem da to vise nije taboo (u smislu da uopste nije frka razgovarati o tome)... a i inace me opsednutnost sexom (bilo hetero bilo homoseksualaca) smara...
a sta bi radio da ti cerka kuci dovede svoju devojku? :P
e sad cu da odem tezak off: uopste mi se ne svidja stav matorih da su deca njihova svojina s kojom mogu da rade sta hoce i koja imaju da rade sta im se kaze... smatram da dete treba da ima sloboduda upise srednju & fax koji hoce, da slusa muziku koju hoce, da se jebe s kim hoce... porodica u licne stvari ne bi trbala da se mesa...
znachi chovek je stvorio mushko i zensko jedno za drugo
Kako sladak lapsus :P
mada verovatno homosexualci ne misle tako
Samim tim, hoćeš da kažeš da su i ne-homoseksualci koji podržavaju ovakav stav, zapravo, pederi i niža rasa?
a protiv usvajanja ... prvo pomislim na dete koje bi odraslo
pored takvih "roditelja"
zamisli da kaze u shkoli ja imam 2 tate ili 2 mame
a i sasvim je mogutje da to dete ima iste ili slichne sklonosti
kad odraste
Pa, zapravo, nije...
A reakcije na "Ja imam dva oca" zavise od sredine... U nekim zemljama od malih nogu decu uče da je to normalno...
Jedino što smo mi Srbende, ali i to će se promeniti... :lol:
porodica u licne stvari ne bi trbala da se mesa...
Osim ako se dete ne drogira i drugo
Vencanje nije samo u crkvi, na prvom mestu je u opshtini...
Citat:
sasvim je mogutje da to dete ima iste ili slichne sklonosti
kad odraste
Pa sta i ako ima? To je loshe? A pritom su svi homoseksualci na svetu odrasli u hetero porodicama...
Kakve traume? Zato sto ima dve tate ili mame? Pored toga sto je to rezultat pre takvog stava (da mora par da bude musko+zensko) a ne toliko samog usvajanja, traume nisu obavezna pojava... cisto nagadjanje na osnovu predrasuda i ksenofobije.
pardon. Bog ;)
nope
ne smatram ni za koga da je niza rasa
smatram da su svi ljudi jednaki, samo imaju drugachije sklonosti :)
LeKa:
Mavro Kazafranka ::
traume nisu obavezna pojava... .
niko nije ni rekao da su obavezne ;p
u svakom sluchaju ne bih volela da mi sin dovede dechka
a tjerka devojku
pa da, drugacije sklonosti... neko ima sklonosti ka istom polu a neko ima sklonosti da muci ljude koji imaju sklonosti ka istom polu... ;)
Pa da, zaista je bolje da dete odrast u sirotishtu, i da ima mnooogo veche shanse da postane kriminalac/narkoman/samoubica/potpuno disfunkcionalna lichnost, nego da postane "peder", zar ne? :roll:
Mada, moram priznati da mene blago iritiraju svi ti stavovi "svi smo mi pomalo gej" - da, ljudi su sve slobodniji i otvoreniji, ali smatram da, kao shto ima potpuno homoseksualnih osoba, tako ima i potpuno heteroseksualnih osoba, nema potrebe za tim "trpanjem" u isti kosh da bi jednom opredeljenjenju bio pruzhen nekakav vechi legitimitet.
A PROPO USVAJANJA I VENCAVANJA (jbg, caps, sad me mrz da sve pisem ponovo...)
inace ne vidim smisao vencavanja, a ne kapiram ni ljude koji hoce decu...
Da, bilo homo ili hetero, brak sux!
Ali jbg, neki ljudi to vole...
u svakom sluchaju neke traume, poremetjaji bi se javili
niko nije ni rekao da su obavezne ;p
niko nije rekao - neko je napisao! :P
pa da, drugacije sklonosti... neko ima sklonosti ka istom polu a neko ima sklonosti da muci ljude koji imaju sklonosti ka istom polu... ;)
a neko ka sadizmu, a?:PO:)
Zasto je neprirodno=lose?
Smatram da je lose za moju porodicu! sto se ostalih tice ne smeta mi!
Citat:
znachi ti bi SAMO u okviru svoje porodice uskracivao ljudska prava?! krasno...
Ja samo zelim da imam normalnu porodicu, unuchice jednog dana.... Pa zar tu ima nesto lose??? kako gay sin i lezbo cerka da mi rode unuke??? kako???:(
Apsolutno se slazem sa tobom. I ja sam vernik, zaista postojanje boga nikad nisam doveo u pitanje, slavim krsnu slavu svetog jovana,i krstim se sa tri prsta.... ali sto se tice hopmosexualaca, postoji i neka tolerancija i razumevanje....
Citat:
a sta bi radio da ti cerka kuci dovede svoju devojku?
Odgovorio sam u nekom od prethodnih postova, pogledaj molim te da ne kucam ponovo.
Brak nosi sa sobom i odredjene pravne-poreske-raznedrugegluposti olaksice... ali to je sada potpuno druga tema...
video sam, odgovorio si dok sam kucao post :D
Zasto je neprirodno=lose?
kako gay sin i lezbo cerka da mi rode unuke??? kako???:(
.
zamisli tragediju
imash sina jedinca i dovede ti dechka kutji
i ko tje da ti nastavi lozu :lol:
Citat:
unuchice jednog dana.... Pa zar tu ima nesto lose??? kako gay sin i lezbo cerka da mi rode unuke??? kako???
mogu da usvoje :D
A propo "predrasuda" :
A shto sebraka tiche - ne samo da donosi poreske olakshice, vech dozvoljava homoseksualnim parovima da poseduju zajednichku imovinu - da posle smrti dugogodishnjeg partnera zajednichki stan ne nasledi njegov pashenog, koji mu je najblizhi rod, vech osoba sa kojom je bio, zakonski i pravno gledano, u brachnoj zajednici. Istose dnosi i na razvode.
Takodje - bankovna jemstva i sl. (a u nashoj zemlji i vize) u mnogome zavise od brachnog stanja osobe.
Brak nosi sa sobom i odredjene pravne-poreske-raznedrugegluposti olaksice... ali to je sada potpuno druga tema...
vecina homosexualaca i hoce bark zbog toga.
Pravo na nasledstvo na primer...
O, qq, zar smo i dalje u "produžetak loze" - fazonu? To je tako... devedesete! :lol:
Brak nosi sa sobom i odredjene pravne-poreske-raznedrugegluposti olaksice...
off: razvod kod nas je toliko skup da sve te olaksice padnu u vodu... kad su moji matori culi koliko to kosta (ne mogu tacno da se setim ali mislim da je to tad bilo oko 2000 DM) rekli su da mogu da zive odvojeno i bez toga...
Brak nosi sa sobom i odredjene pravne-poreske-raznedrugegluposti olaksice... ali to je sada potpuno druga tema...
vecina homosexualaca i hoce bark zbog toga.
Pravo na nasledstvo na primer...
a što su heteroseksualci bolji od homoseksualaca, pa oni mogu da imaju pravo na blablablablabla a gejevi ne mogu?
zamisli tragediju
imash sina jedinca i dovede ti dechka kutji
i ko tje da ti nastavi lozu
Pa, napravi josh jedno dete - Srpski je da nas ima shto vishe, bela kuga, itd.
A uostalom, svi hetero tipovi bi trebalo da na to gledaju kao na eliminisanje konkurencije...
Moj matori je jednom otishao na neki miting lezbejki, i izjasnio se kao lezbejka - one vole zhene, i on voli zhene, i pitao da li mozhe da pristupi udruzhenju... :)
Citat:
a što su heteroseksualci bolji od homoseksualaca, pa oni mogu da imaju pravo na blablablablabla a gejevi ne mogu?
Pa ja rece da bi im dozvolio brakove....
Citat:
O, qq, zar smo i dalje u "produžetak loze" - fazonu? To je tako... devedesete!
Pa naravno, zar da mi prezime nestane? Zar da ono sto sam ceo zivot sticao podele kurta i murta? Zar postoji nesto lepse nego kad dobijes unuke? Ma zar da nemam potomke, bre.... E pa nece moci!!!
Citat:
Moj matori je jednom otishao na neki miting lezbejki, i izjasnio se kao lezbejka - one vole zhene, i on voli zhene, i pitao da li mozhe da pristupi udruzhenju...
Za ovo nisam znao. Svaka cast tvom caletu!
Ma kakvi potomci... ja bih pola trenutno postojece familije podavio a sad cu da se brinem za svoje potencijalne potomke...
A usvojeno dete ne produzava lozu?
Izvini, ali ja ću promeniti prezime uskoro, pošto mrzim ćaleta i njegovu lozu :D Tako da... ovaj, ne znači mi ništa...
A koji je trip - ne želiš da neko u budućnosti gleda vaše porodično stablo i kaže eh, ovaj Ivan, nema potomaka od njega... Kakav kreten, a vidi njegovi preci, po dvanaestoro sinova :lol: karikiram naravno
LeKa:
ja ne znam shta bih da postoji josh jedna ja :lol:
ali potomke hotju bre ;p
jednom
Pa ti ih pravi... slobodno... ali nemas pravo da nameces drugima, pa ni svojoj deci da ih prave.
Citat:
A usvojeno dete ne produzava lozu?
Nije moja krv....... Nije Milovanovic..... Dzaba!
Citat:
A koji je trip - ne želiš da neko u budućnosti gleda vaše porodično stablo i kaže eh, ovaj Ivan, nema potomaka od njega... Kakav kreten, a vidi njegovi preci, po dvanaestoro sinova
Ne zanima me ko bi sta rekao, samo ne zelim da docekam starost bez unucica.....
To sto je vecina vas (cast izuzecima) kvazimodernih shvatanja, to ja nisam ni malo kriv!!! Za mene porodica nikad nece ispasti iz mode.....
Citat:
Pa ti ih pravi... slobodno... ali nemas pravo da nameces drugima, pa ni svojoj deci da ih prave.
Drugima niko ne namece, ali svoju decu cu da vaspitavam onako kako ja smatram da treba! I naravno da cu dati sve od sebe da im pokazem da treba da produze lozu Milovanovica, kao sto su to cinili moji preci vekovima unazad.....
Mavro Kazafranka ::
Pa ti ih pravi... slobodno... ali nemas pravo da nameces drugima, pa ni svojoj deci da ih prave.
moja deca tje da ih prave :cool:
sadizam rulz3:>
shalim se, nemoj me na lomachu odmah ;p
Pa kada bi ti sin doneo dete koje je usvojeno i rekao ti da ga je rodila njegova zena kada su ziveli u Nemackoj ne bi ni izvalio da nije njegovo (najverovatnije)
Koliko ljudi podize decu poshtara i mlekadzija a da su ubedjeni da je njihovo...
A i bice Milovanovic (mozda)!Pritom, sta ako imas cerku? Oces je manje ceniti jer ne nastavlja Milovanovice (najverovatnije)?
Ja nisam rekao da porodica nije moderna, ali je ono "moram da produžim lozu" malo istripovano :lol: uostalom, ovo ide u offtopic, ajmo natrag na homoseksualnost
Citat:
Koliko ljudi podize decu poshtara i mlekadzija a da su ubedjeni da je njihovo...
To se desava, nazalost..... Nedaj boze nikome ali.....
Citat:
Pritom, sta ako imas cerku? Oces je manje ceniti jer ne nastavlja Milovanovice (najverovatnije)?
Budi ubedjen da ne! Dete je dete. A i vec sam rekao da nisam u fazonu da su zene niza bica.... A rekoh i da nikad ne bi mogao da bijem zensko....
Citat:
ovo ide u offtopic, ajmo natrag na homoseksualnost
Pa i nije offtopic, ove dve stvari su itekako povezane.
a sta ako budu dva sina,a jedan gay?Zar ce jedno dete da ti bude "omiljenije" zato sto je str8,a ovog drugog ces da se odreknes?
Ko zna koliko nas smo, u nekom tamo 4-5 kolenu "komshijska" loza...?
pa planeta je i onako prenaseljena, tako da realnog straha da ce ljudski rod nestati nema, a i rekao bih da je danas drustveno neodgovorno praviti decu...
Citat:
Dobro, dobro, nisi konzerva ali si patrijarhalac LOL Kapiram...
Nisi mi odgovorio sta znaci ovo umiranje od smeha!
U tom slucaju ja imam jednog sina..... (surovo ali.... Prirodna selekcija, samo najjaci opstaju)
A da li vam je na pamet palo da homoseksualnost gledate kao pripodan nacin kontrole populacije jedne vrste na Zemlji?
wau....bez komentara
Citat:
A da li vam je na pamet palo da homoseksualnost gledate kao pripodan nacin kontrole populacije jedne vrste na Zemlji?
bogami, kuzmane, mudro zboris... cinjenica je da priroda zna da reaguje na preteranu expanziju jedne vrste... (mada je homosexualnosti bilo od kad je sveta i veka)
Dete je dete.
No, iz tvog izlaganja sledi da gej dete nije dete. :lol:
A umiranje od smeha paaaa više je facijalni grč
Citat:
No, iz tvog izlaganja sledi da gej dete nije dete.
Dete nemoze da bude gay. gay moze postati tek kad odraste.....
a za ostalo konsultuj moj prethodni post. To vazi i za cerku.
ja sam za to da se onima koji se izjasnjavaju kao homoseksualci/lezbejke dozvole sva prava koja uzivaju i 'heteroseksualni' parovi. dakle od braka pa do toga da mogu da se poljube na ulici bez bojazni da ce ih neko zbog toga istuci (to vec nije stvar zakona, znam).
nemojte da se ljutite na gay aktiviste, oni su tu bas zbog toga sto i dalje postoji jaka diskriminacija, a jedna od generalnih strategija je i to da se jasno i glasno iskazuje identitet.
i da, lezbejke imaju dvostruki problem u patrijarhalnom drustvu kakvo je i nase.
Hmmm surovo kažeš? Sirovo, bolje reći - ali dobro, to su susedni tasteri :lol:
Citat:
Hmmm surovo ka%u17ee%u161? Sirovo, bolje re%u107i - ali dobro, to su susedni tasteri
Po tebi sirovo, po meni surovo...... Znam da to nije zvucalo ni malo ljucki (mislim za prirodnu selekcij), podseca na spartance ali..... Tako je kako je, i stojim iza toga. Shto kaze rogan, mozda ja i nisam ljucko bice........ ali sam zasigurno Muskarac i zelim da i moji sinovi to budu.
Citat:
http://www.youtube.com/watch?v=_qf0puHJ-KM
ae da izrazim tradicionalno - kad celjad nisu besna, kuca nije tesna
timon ::
ae da izrazim homoseksualno - kad celjad nisu besna, guza nije tesna
Evo pošto je tema skrenula, da pokušam da je vrnem gde treba... Direktno sa četa, evo citata iz Couplinga:
Howard: [trying to explain to Jane that he's gay] Jane!
[shouts]
Howard: I am gay! And I've always, always been gay! I was the sperm at the back shouting "No! Don't send me into that big scary cave!" I was the only sperm who had to be chased by the egg. Don't you get it? I'm gay.
Daklem, da li mislite da se gej osobe rađaju gej - ili su svi ljudi u osnovi biseksualni pa se u pubertetu uobličuju u gej/strejt ili ostaju nezrele (i bi), ili zagovarate neko treće tumačenje... Ae malo da o'ladimo sa decom, porodicom, balkanizmom i renesansom vs ne...
pa shta ja znam, razlichiti faktori utichu na seksualno opredeljenje, osim hormona, tu je i sredina u kojoj neko odrasta, kao i mentalni sklop pojedinca...
definitivno se radjaju ka gay.A to se tek ispolji kada detetu prorade hormoni...Bar ja tako mislim:):)A i zar nije jos 60-ih dokazano da nam je to zapisano u genima kao i sve drugo o nama,npr.boja ociju?
Kažem, tumačenja ima mnogo, a hajde da se dotaknemo i ovog aspekta...
Ono, ja volim ono - svi su u osnovi biseksualni - to mi ostavlja prostor da sebe i dalje nazivam nezrelim, tj. nedefinisanim :lol:
dijeljenje ljudi po sexualnosti je apsurdno, gluplje chak nego ono fenseri/metalci.
mrzim gay ljude, ali nista vishe nego str8, tj. u istoj mjeri mrzim i str8 ljude. :D
mizantrop:lol:
bisexualci... hm... imaju veci izbor i samim tim su izbirljiviji i sebicniji.
mada je to "bi" veoma diskutabilno, nisam siguran u njegovu postojanost... ili ne postoji, tj. niko nije bi, ili su svi bi.:)
inace, mozak gay ovce je navodno veci od mozga str8 ovce, ako sam dobro upucen.zanimljiva cinjenica. sta bi to trebalo da znaci??:)
... Da svi treba da postanemo gej, jer ćemo biti pametniji!
A šta je sa mozgom gej svinje?
Zamisli, napraviš neku živuljku koja se rađa gej ne bi li imala veći mozak... Kada dostigne vrhunac gejnosti, ubiješ je i počneš da se baviš izvozom i distribucijom mozgova joj... Mislim, u prehrambenoj industriji, naravno! :D
Citat:
onda mi baciš u lice nešto ovakvo...
Samo sam se pitala zasto lezbejke to nose kad su vec lezbejke...Vise sam se salila nego bila ozbiljna...Zasto takva (sto kaze)kni-jerk reakcija?
Citat:
normalan prirodni tok stvari......
Ja upravo i govorim o tome da to ne mora biti "prirodni"tok stvari,i da homosexualnost postoji otkad ikad, samo je bila dobro zataskavana...Alljudi vise nisu mogli da izdrze i trpe presiju pa su javno iskazali svoj odabir!
Citat:
mene uzasno nerviraju gej parade i sl. manifestacije
Pa takvih "manifestacija"(kako ih zoves)ne bi ni bilo da ti ljudi mogu slobodno da izadju sa svojim partnerom na ulicu a da ih niko ne prebije,ne skrene pogled i sl....
Citat:
ono sto je neprirodno bude u mojoj porodici
A sta ako bude?Odreci ces se svoje dece ili ces im pruziti razumevanje...Tolerancija je,po meni uzasna rec.Kao ne svidja ti se nesto ali si tolerantan.Da li bi ti bio bar "tolerantan"?
Citat:
kaze u shkoli ja imam 2 tate ili 2 mame
Pa da zivimo u normalnim vremenima ne bi bilo cudno da to kaze...
Citat:
imash sina jedinca i dovede ti dechka kutji
Da nemas ti nesto protiv usvajanja dece?Pa nek usvoje dete i eto imaces potomke.Ja recimo necu imati vremena da radjam,lepo cu usvojiti dete i ponasati se prema njemu kao da je moje.Nista lakse...
Citat:
Nije moja krv....... Nije Milovanovic..... Dzaba
Jooooj!I ti kazes da nisi patrijarhalan i tradicionalista.Ovo bolje da ne prokomentarisem izbacice me s foruma...
Citat:
imash sina jedinca i dovede ti dechka kutji
Da nemas ti nesto protiv usvajanja dece?Pa nek usvoje dete i eto imaces potomke.Ja recimo necu imati vremena da radjam,lepo cu usvojiti dete i ponasati se prema njemu kao da je moje.Nista lakse...
da si mozda pazljivije prochitala prethodne strane videla bi
da sam napisala:
protiv usvajanja dece imam svashta
protiv brakova, a tek protiv ljubljenja homosexualaca na sred ulice
i opet se vrati i prochitaj ivanove postove
usvojeno dete nije MOJA KRV.
over and out
Citat:
da si mozda pazljivije prochitala prethodne strane
Vrlo sam ih pazljivo procitala i mogu ti reci da mi se nimalo ne dopada... :<
sorry
moje mishljenje :lol:
Citat:
Jooooj!I ti kazes da nisi patrijarhalan i tradicionalista.Ovo bolje da ne prokomentarisem izbacice me s foruma...
Patrijarhat = vladavina muskaraca; martijarhat = vladvavina zena. Nisam patrijarhalan, lepo sam i napisao da zensko nikad ne bi mogao da bijem,i da za mene zene nisu niza bica (ako vec moram da opsirnije objasnim: Bog je Adamu podario Evu, sto znaci da ste vi zene, ma koliko komplikovane bile poklonu se u zube ne gleda, poklon od boga nama muskarcima. pa kako onda da vas maltretiramo i omalovazavamo)
Nisam ni spomenuo da nisam tradicionalista, neznam odakle ti to. Jakako da jesam. I smatram da tu nema niceg loseg. Sta je lose negovati tradiciju svog naroda?
Citat:
Sta je lose negovati tradiciju svog naroda?
A tradicija naseg naroda je da ne prihvatamo homoseksualce jer necemo moci da se razmnozavamo...Zanimljivo... :roll:
Citat:
A tradicija naseg naroda je da ne prihvatamo homoseksualce jer necemo moci da se razmnozavamo...Zanimljivo...
Nisam ja rekao da je TO tradicija. To nema nikakve veze sa tradicijom... Samo sam te ispravio i rekao da jesam tradicionalan. Ali nigde nisam povezao homosexualnost i tradiciju.
A si ti neki tezak covek... ;)
Ako gledas po kilazi.... bogami jesam.... 110 zive vage.:D
A kao osoba veruj mi da nisam. ako mi ne verujes pitaj rogana, on me poznaje 20 godina
Pa takvih "manifestacija"(kako ih zoves)ne bi ni bilo da ti ljudi mogu slobodno da izadju sa svojim partnerom na ulicu a da ih niko ne prebije,ne skrene pogled i sl....
[...
ok, verovatno je tako. ali ipak se ne slazem sa time. to je moje mishljenje. jednostavno sam rekla da ja ne zelim da se trpam u tudji seksualni zivot, bili oni gej ili strejt! isto tako ne volim ni love parades gde svi idu ulicom i vataju se. iz toga vidis da ja apsolutno ne razdvajam ljude po njihovom seksualnom opredeljenju. mozda ti to radis, ne znam?
a i nema nishta pogrdno u nazivu "manifestacija"= festival, parada; samo je to shiri pojam.
Aaaaaa...nemam nista protiv homoseksualnosti,da mi dete sutra bude gay pruzio bi mu podrsku i ne bih ga gledao NIKAKO drugacije...al kad vidim ljude koji menjaju svoja opredeljenja sexualna kako vetar dune od toga mi se vec gadi...ne znam dal je neko jos primetio al dosta gay ljudi to postaje iz pomodarstva...
Citat:
ne znam dal je neko jos primetio al dosta gay ljudi to postaje iz pomodarstva...
o da..ja sam to bas htela da prokomentarisem...cini mi se kao da je sada IN biti gay...
inace nemam nista protiv njih...,imam par drugova koji su gay..,sasvim su normalni i bolji su mi prijatelji od mnogih koji to nisu...
Citat:
110 zive vage
Ne cudi me Ivanko da imas toliko kila, jer znam koliko volis da ruckas... ;)
Citat:
mozda ti to radis, ne znam?
Kad procitas sta sam sve pisala bice ti jasno.
Citat:
dete sutra bude gay pruzio bi mu podrsku
Moj covek... :D
Citat:
ne znam dal je neko jos primetio al dosta gay ljudi to postaje iz pomodarstva...
Da sve je vise gejeva (kakva rec,verovatno gramaticki neispravna) po serijama (setimo se Vil i Grejs),da ne pominjem pevace,politicare,manekene,stiliste i sav taj javni svet.To definitivno privlaci mase jer je nazalost i dalje tabu.
ako mi ne verujes pitaj ga, on me poznaje 20 godina
da, pitaj mog brata lazhova...
da, pitaj mog brata lazhova...
Da...... Hvala na podrsci ......
Citat:
Bog je Adamu podario Evu, sto znaci da ste vi zene, ma koliko komplikovane bile poklonu se u zube ne gleda, poklon od boga nama muskarcima.
Ako zene posmatras prvenstveno kao 'poklon' muskarcima, onda ne samo da si patrijarhalan, nego si i sovinista.
Uuu, sa prelaskom na narednu stranu teme propustio sam taj post!
Zaista, - shta ti bi da pishesh takve stvari? Poklon?! Da mi neko kazhe da nam je ova planeta poklon od Boga, pa bih to smatrao uvredljivim, a kamoli ceo zhenski rod tako unizish jednim polu-shaljivim komentarom.
Neko je pametno rekao-ne zanima me da li je neko gay ili ne, niti shta radi u krevetu, ako je dobra osoba i gotivim je/ga to sigurno nije zbog njene/njegove sexualne opredeljenosti!! Dokle god mi ne nabijaju na nos "ja sam gay!ja sam gay" sve je u redu,nema porebe za tim! Gay si?! Tvoja stvar!! Str8 si?! Opet tvoja stvar!!! Samo napred-ko kako voli!!
zasto se nerviras?
Samo sam rekao da bash i ne vjerujem u bi. zasto se osjecas isprozivanim?!:lol:
i ne, ne mislim da svi treba da budu gej, da bi bili pametniji. tu info o mozgu ovce sam nevao jer je zanimljiva. i ponavljam, mrzim/volim gejeve koliko i sve ostale orjentacije. dakle, ne smatram da ljudi treba da budu gej...:roll:
zaboga, ja sam Vilenjak, logichno da me boli uvo za sva vasa sexualna opredjeljenja.:roll:
:lol:
Citat:
zaboga, ja sam Vilenjak
:lol::lol::lol:
:
zaboga, ja sam Vilenjak, logichno da me boli uvo za sva vasa sexualna opredjeljenja.:roll:
:lol:
A male homosexual, especially one who acts or dresses in an effeminate manner This was a common derogatory term for homosexuals during much of the twentieth century Like dyke and faggot, gay people have reclaimed it.
Citat:
zaboga, ja sam Vilenjak
:lol::lol::lol:
;)
inace, terbalo bi biti "v", ali sam stavio "V", kao nacin uzdizanja na pijadestal.:lol:
, hm... postoji vise shvatanja viljenjaka. jedno od tih jeste to sto si napisao. ali ja vilenjaka dozivljavam na drugaciji nacin, beleive me.;)
Sure you do...
Citat:
vilenjaka dozivljavam na drugaciji nacin,
Pojasni...
Da li ti je to vilenjak u dzhepu, ili si samo srechan shto nas vidish?
Sta ti mislis da je bolje: Da tvoj gej sin tebi dodje jednog dana i kaze "Cale ja sam gej" ili da to precuti znajuci tvoj stav o tome i ozeni se i ima decu i zivi bedno do kraja zivota (da ne govorim o mogucim odrazavanjem na njegovo fizicko i mentalno zdravlje i na to dete i zenu...)?
ma znash i sam da che izabrati opciju B - "bolje za njega da mi nikada ne kazhe, da ga se ne bih odrekao, ili ga ubio"...
To je ona stara - "Ja tebi zhivot dade, a vidi shta si uradio od njega!"
Ovo bi inache otishlo u "Vesti", ali mi se chini da je prikladnije ovde...
NBA star says he hates 'gay people'
MIAMI (AP) -- Retired Miami Heat guard Tim Hardaway said Wednesday that he hates gay people, but later said he regretted the remarks.
"You know, I hate gay people, so I let it be known. I don't like gay people and I don't like to be around gay people," he said while a guest on Sports Talk 790 The Ticket. "I'm homophobic. I don't like it. It shouldn't be in the world or in the United States."
The discussion was sparked by last week's announcement that retired NBA center John Amaechi is gay.
The host asked Hardaway how he would interact with a gay teammate.
"First of all, I wouldn't want him on my team. And second of all, if he was on my team, I would, you know, really distance myself from him because, uh, I don't think that is right. I don't think he should be in the locker room while we are in the locker room."
If he did find out that a teammate was gay, Hardaway said he would ask for the player to be removed from the team.
"Something has to give," Hardaway said. "If you have 12 other ballplayers in your locker room that's upset and can't concentrate and always worried about him in the locker room or on the court or whatever, it's going to be hard for your teammates to win and accept him as a teammate."
Amaechi also detailed his life, in his autobiography "Man in the Middle," which was released Wednesday. He hoped his coming out would be a catalyst for intelligent discourse.
"I'm actually tempted to laugh," Amaechi told The Miami Herald. "Finally, someone who is honest. It is ridiculous, absurd, petty, bigoted and shows a lack of empathy that is gargantuan and unfathomable. But it is honest. And it illustrates the problem better than any of the fuzzy language other people have used so far."
Hardaway later apologized for the remarks during a telephone interview with Fox affiliate WSVN in Miami.
"Yes, I regret it. I'm sorry. I shouldn't have said I hate gay people or anything like that," he said. "That was my mistake."
Hardaway has reportedly been removed from further league-related appearances.
"It is inappropriate for him to be representing us given the disparity between his views and ours," NBA commissioner David Stern said in a statement to the South Florida Sun-Sentinel.
Zeleli mi to ili ne ( sta ces takva su vremena dosla...) homoseksualci opstaju i sve su jaci i jaci...To nam upravo potvrdjuje njihov vrlo jak lobi!
Da, moram da napomenem da mi se kod pedera jako svidja sto mnogo rade na sebi,uredni su...devojke jeste li primetile kakvi su to frajeri ako ste ikad gledale gej-paradu?
ps.peder nije skaredna rec!
Blog je moj Bog za sve zajebane postove koje ne sminkam i ako me psujete i ako vam uzvratim na pravom ste mestu jer ovo je
jedini, pravi, prljavi blog, vrs...