18/8/2006 23:55

Treći nestanak struje od jutros rezultirao je crkavanjem napajanja na mom server računaru. Mreža zatajila na pola sata, ostali računari nemoćni, posao čeka dok se napajanje zameni. Zamenjeno. Radi se dalje...

Ali, čekaj malo da podvučem crtu koliko sam štete pretrpeo u ovoj godini zbog jebandusa našeg dragog nam EPS-a.

2 ext. modema
2 napajanja

1 monitor 21"
1 HD 160 GB

Cirka oko 500 evra
( uračunata samo hardwerska materijalna šteta, a gde je posao što čeka? )

Ha, nije loše, mada  može to i bolje.



Welcome to Serbia!

16/8/2006 23:07

Ginter Gras, veliki nemački pisac, nobelovac, angažovani intelektualac, godinama smatran svetionikom u posleratnim nemačkim političkim i moralnim maglama rešio je da sam sebe stavi na stub srama. Kao munja u javnost je bljesnula njegova iznenadna ispovest da je pripadao elitnoj nacističkoj vojnoj formaciji "Frundsberg". Pisac koji je u celoj svojoj karijeri zauzimao levičarski stav, koji je bio moralna ikona savremene Nemačke, skrivao je gotovo celog života ovaj svoj detalj biografije. I šta sada ? Na jednoj strani dojučerašnji prijatelji i poštovaoci njegovog dela ga se odriču, tražeći da vrati nagrade i priznanja... Na drugoj strani mu opraštaju, opravdavajući to upravo njegovim književnim delima i posleratnim političkim angažmanom.



Zašto je Gras sve ove godine ćutao o svojoj prošlosti,
ili još bolje, zašto je rešio da progovori ?


Tam..taraam...tam...taaaammm....
Da li je "Limeni doboš" prso ? 


Ne nije, Ginter Gras samo oseća da mu se približava biološki kraj. Vreme je za ispovest Bogu i narodu. Vreme je da se skine teško breme s leđa, nošeno gotovo šest decenija, veliki je to teret.

Ili...

Ili namerno podiže prašinu koja će poslužiti kao odličan marketinški potez za njegovu "Autobiografiju" koja bi u septembru trebala da se pojavi u prodaji.

Ili...

Ili je konačno postao svestan težine svoje rečenice "Ko potiskuje prošlost, ne zaslužuje sadašnjost ni budućnost"...

Ili...

13/8/2006 23:43

Evo reshenja kako da sa svojim prijateljima sa bloga bacite koju ruku yamba putem neta a da ne lutate po serverima. Naime, iskopah sledeci program "Free dice online simulator" a mozete ga preuzeti sa
sledece adrese. Kada ga instalirate jedino shto treba da uradite jeste da izaberete nik i ukucate IP adresu svog prijatelja sa kojim zelite da igrate (u igri mogu da uchestvoju do 4 igracha). Naravno pre toga razmenite IP adrese putem privatnih poruka, ICQ-a, MSN-a, na chatu ili vetj kako zelite. Ostaje samo da kliknete na start i igra pochinje.  Dok igrate mozete sa protivnicima da chatujete javno ili privatno itd... Sve u svemu dobra zabava.




Vishe o ovoj igri i ostalim igrama koje je moguce igrati na ovaj nachin
pogledajte na ovoj adresi.

Eto tako... pa neku notj stojim vam na raspolaganju
ukoliko nisam zauzet vaznijim poslovima


11/8/2006 23:19
...


4/8/2006 23:56

Samo da vam mahnem u prolazu iz ove zemlje koja mi baš i ne prija nešto posebno,
pre bih želeo da sam sada ovde, ali tamo ću po svojoj prilici razapeti šator kada odem u penziju ...
30/7/2006 23:05

Nevidljivi posmatrač je u sobi zajedno sa muškarcem i ženom koji se raspravljaju - njih dvoje su ljubavnik i voljena, ili muž i supruga. Svadjaju se oko gluposti, ponekad sa primetnom dozom nepotrebne ljubomore, mogu da se svađaju recimo i oko otplate kola, ili zato što je neko od njih dvoje zaturio današnje novine. Prepirka postaje prenapeta za tako nevažnu razliku u mišljenjima. Izgleda da i muškarac i žena igraju neki obred. Ako nevidljivi posmatrač zatvori svoje uši za značenje reči, i glasove isključivo sluša kao zvukove, na pamet mu pada sledeća misao:

On sluša dva sisara. To mogu biti dva snežna leoparda, dva bizona, dva vuka, medveda ili MAJMUNA. Ali to je razgovor dva sisara. Muškarac i žena gunđaju, sikću, cvile, guču, brane se, laskaju i prete. Lični obred i biomelodiozna struktura razgovora pojačava se i smanjuje. Varira, ponavlja se, ponovo započinje, pojačava se i smanjuje. siktanje i protiv - siktanje. Odgovor i nova provala. Igra koju muškarac i žena igraju, kao i sam ritual, stari su koliko i njihova plazma. Ona je u stanju ekstremne nervne modulacije zbog njihove neuronske složenosti ali više je nego drevna - to je urovski star obred. I dobro je dok je tako, dobro je  sve dok neko od njih dvoje ne krene u taktiku IZBEGAVANJA partnera.



Ako su muškarac i žena srećni, i ako su im inteligencije otvorene, jedno od njih dvoje ČUĆE da je to obred - da gunđaju i sikću. Zatim će se on ili ona, nasmejati njihovoj komediji i besmislenosti izgovora. Drugi partner će se, umesto da odgovori, nasmejati opažajući istu stvar. Najverovatnije je to seksualni ritual. Gladni su međusobnog kontakta. Njihovi intelektualni i emocionalni razvoji bili su zamrznuti u simuliranjima ravnodušnosti zbog pritiska okoline i raznih događaja. Ako su dovoljno srećni, jedno od njih će ispružiti ruku prema drugom, i dodirnuti ga ili pomilovati, prepoznajući svog partnera kao svemir, dopunu zvezde, galaksiju, planetu, bakteriju, virus ili MAJMUNA na grani.  Tad su odigrali i upotpunili Šivinu ili Šaktijevu tantru. Postali su sisari i bogovi i boginje.


30/7/2006 23:03



"Sve sam ti objasnio boy... Budi dobar i pravedan mladi poglavica. Čuvaj naše pleme i ako zatreba savet, šalji dimne signale."

Samo da vas pozdravim. Poglavica je uzeo za sebe narednih XX dana odmor. Red je da se malo odmorite i vi od njega,   a red je i da poglavica konačno zadobije pravu boju svoje kože. Što se administracije sistema tiče, ostavio sam je u prave ruke mladog ratnika, tako da nemate razloga za brigu, sve je pod kontrolom, a ukoliko vam zatreba bilo kakva pomoć ili savet oko bloga možete uvek poslati mail na help@blogoye.net

Budite dobri i čuvajte mi BlogOya !
24/7/2006 08:40



Čini mi se
Još se samo ljube
Naše dve
Četkice za zube


                               D.Š.

objavio: poglavica kategorija:
obavesti prijatelja | Komentara ( 8 ) | Pošalji komentar
21/7/2006 23:30

Dozvolite da vas 30. jula gricne bela zmija (malo). Neće boleti a njen otrov će vam podići adrenalin na zavidan nivo. Da vas podsetim, dame i gospodo, Beograd, destinacija "Taš", po prvi put u Srbiji, legendarni David Coverdale & "Whitesnake".



A sada da se vratimo malo u istoriju.
Priča počinje pre nešto više od 30 godina kada je najveći hard rock band na svetu,  "Deep Purple", napustio pevač Ian Gillan. Na njegovo mesto dolazi tada mlađani delija (dvadesetdvogodišnjak) po imenu David Coverdale. Heh, bila je to dobra zamena za Gillana, ne samo u vokalnom smislu, u vizuelnom pogledu prevazišao je svog prethodnika, te su milioni curica padale u nesvest na "parplovim" koncertima. David Coverdale je sa grupom "Deep Purple" snimio tri studijska albuma "Burn" (1974),  "Stormbringer" (1974) i "Come Taste the Band" (1975). Medjutim ovi albumi nisu mogli da pomute slavu starih "parplovih" radova. Nezadovoljan rezultatima koje je postigao album "Stormbringer" gitarista "parpla" Ritchie Blackmore, napušta bend i stvara još jednu jako važnu grupu koja je obeležila epohu hard rock-a, grupu "Rainbow". U to vreme Gillan uveliko nastavlja svoju solo karijeru, doduše zapakovanu pod nazivom "Gillan Band". Tada dolazi do pucanja "Deep Purple-a", koje je rezultiralo izdavačkom pauzom od čak 9 godina.

Nakon raspada grupe "Deep Purple", David Coverdale je sa ostatkom članova "parpla" (klavijaturistom Jon Lordom i bubnjarem Ian Paice-om) formirao "Whitesnake" kome su se pridružili gitariste Cozy Powell i Neil Murray. Vremenom su se članovi benda menjali, među poznatim facama svirali su i Bernie Marsden, Micky Moody, John Sykes, Adrian Vandenberg, Vivian Campbell i svakako legendarni gitarista Steve Vai. Ono što se nije menjalo, naravno a ko bi drugi, je pevač i lider benda David Coverdale. Nezahvalno je reći da je grupa Whitesnake krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih bila dobra zamena za Deep Purple, ali tako je. Iz godine u godinu ređali su se odlični albumi,

   * Snakebite (1978)
    * Trouble (1978)
    * Lovehunter (1979)
    * Ready An' Willing (1980)
    * Live...In The Heart Of The City (1980)
    * Come an' Get It (1981)
    * Saints & Sinners (1982)
    * Slide It In (1984)
    * Whitesnake (1987)
    * Slip of the Tongue (1989)
    * Restless Heart (1997)
    * Starkers In Tokyo (1997)


Ko još nije čuo legendarne hitove (makar na jedno uvce) "Fool For Your Loving", "Don't Break My Heart Again", "Here I Go Again", "Is This Love" itd.,  taj ili živi na mesecu ili je gluv. "Whitesnake" je obeležio osamdesete, ali su ga devedesete potisnule baš kao i sve ostale bendove koje su nosile etiketu hard rock, noseći sa sobom neko novo vreme i neke nove muzičke trendove. Valjda to tako ide a i tako treba, svakako, svaka prava vrednost ne gubi na cenu, pa tako i danas "Whitesnake" ima milione svojih fanova širom planete. David Coverdale
je rešio da početkom maja krene na veliku svetsku turneju kojom obeležava tridesetogodišnjicu svoga rada. Lepo je da se i Beograd (po prvi put) našao na njegovoj "Tour karti" (hvala organizatorima), pa eto prilike i za nas matore fanove kao i za neke nove klince da prisustvujemo ovom velikom rock spektaklu. Vidimo se 30. jula na "Tašu".
 
13/7/2006 23:59

Prostrujala je vest o Sidovoj smrti. Nisam odmah mogao da odreagujem, ne zato što ne bih imao šta da kažem, već naprotiv, u kojoj formi upakovati reči o čoveku koji je za života postao legenda, koji je u jako kratkoj muzičkoj karijeri postavio temelje psihodeličnog rock-a,
utemiljivača grupe Pink Floyd, od čijeg uticaja i senke ni do današnjeg dana ovi najveći rock dinosaursi nisu mogli da se oslobode. Šta napisati o čoveku čiji je život balansirao između genijalnosti  i perfekcije ludila, izabravši ovu drugu soluciju, ili možda tu i nije bilo razlike. Da li zapakovati priču u šturi biografski članak ili pokušati da metafizički obojim priču. Ni jedno ni drugo ne bi bilo pravo rešenje za oproštaj od čoveka koji je svojim muzičkim uticajem, i na mene lično, ostavio duboke tragove.  Čovek koji je svojom zapanjujućom inventivnošću sve pesme iz Pink Floyd faze napisao za manje od 6 meseci. Šta napisati o tom čoveku a da ne bude puki šablon ?



Sijaj bre ti ludi dijamantu, (Shine on you crazy diamond), Gajdašu na vratima zore (Piper at the Gates of Down), sijaj bre na onoj drugoj - tamnoj strani meseca, (The Dark side of the Moon), možda ćeš tamo sresti Hendrixa, za koga si znao da kažeš, "Hendrix je bio perfektah gitarista, a to je sve što sam želeo da radim kao klinac..." Uradio se bre i više od pukog sviranja, pitam se samo da li si ikada toga bio svestan dok si  više od 40 godina  lutao stazama koje nama običnim smrtnicima nisu dostupne. Da, da... ako sretneš Hendrixa, pronadji i Morrisona, Joplinku, neka vam se u svom kreativnom ludilu pridruži i Worholl, napucajte jedan žešći "Jam Session",  bre... i nije bitno to što nedostaješ, što su tvoji pajtaši i fanovi toliko puta poželeli da si pored njih, (Wish You Were Here) ... i onako je tvoja muzika stvarana za viša stanja svesti koja smo mi samo mogli da naslućujemo kroz oblake dima. Hey Syd sad se Free!




[ << Prethodna strana ] [ Strana 6 od 12 ] [ Sledeća strana >> ]