MESHUGGAH: STRAWS PULLED AT RANDOM
28.3.2011
[Music: Marten Hagstrom]
[Lyrics: Tomas Haake]

What solace lies in the arms of fate
-The ill embrace of uncertainty
When did I leave this in other hands
-To be pulled down at chance

Ripped away by destiny-claws
Am I another of fate's possessions
Dwelling the lie of freedom
Just another straw pulled at random

Reclaimed by deceiving time
A silent judgment I can not overrule

Drawn back into the origin-vortex
Uprooted and ground to dust
Retracted into anti-existence
A magnet repelled by life's polarity

Denied the self control of fate
we flow suspended in semi-life
Until the ever imminent day
when oblivion claims our breath

Nowhere indefinitely. Not dead, not alive
Existence-patterns ripped of symmetry. As will and
fate divide

Have I appeased the gods of fate
Am I allowed another day
Must I die to escape
the scanning eyes of death


Objavio VojaParanoja u 23:34 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
PRIZOR VIĐEN IZ KOLA HITNE POMOĆI
28.3.2011




Kao i obično sredom predveče, vraćao sam se sa dijalize razdrndanim, neudobnim kolima hitne pomoći. U jednom trenutku smo stali

Pored  „ Merkatora „ a ja sam nastavio sa posmatranjem zbivanja na ulici.

 

Video sam plavokosu, sredovečnu ženu kako gura devojku u invalidskim kolicima. Devojci nisam mogao razaznati lice, mada sam stekao utisak da sam je već viđao, možda i u dečjoj bolnici.

 

Žena je stala pred nekim izlogom i gledala ga. Koji sekund kasnije, kraj njih je prošla druga žena gurajući bebu u kolicima. Devojka u invalidskim kolicima pratila je bebu pogledom neko vreme, a onda se zagledala u izlog. U njemu su se nalazile cipele.

 

Kola hitne pomoći su krenula i prizor se izgubio.

Objavio VojaParanoja u 23:17 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar
DEČJI GROB
28.3.2011

               

 

Dečji grob je otvoren za bate i seke

Da odluta sa njima u predele daleke

I ponudi im postelje mirišljave, meke

Dok putuju niz mrtve struje začarane reke

 

Dečji grob sadrži vodoskoke boja

Čijim kombinacijama ne zna se ni broja

Prijatan i privremen, let njihovog roja

Kroz um tiho razvezuje čvor njegovog kroja

 

Dečji grob se zatvara, sad nastaje tama

Ugrađenih predrasuda, programiranog srama

Sabijajući lešinu unutar uskog rama

Dok se sasušena duša poput ljuske slama

Objavio VojaParanoja u 01:01 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar