Galeb Džonatan Livingston
Knjiga za koju sam čula odavno, a pročitala je tek pre nekih godinu dana, kada sam je dobila na poklon od učiteljice koja mi je bila mentor na stažiranju. To je priča o Galebu Džonatanu, vrlo nezavisnoj ptici koja se usudila da se suprotstavi ostalima i da poželi nešto više od običnog preživljavanja. Ričard Bah u ovom romanu govori o najkomlikovanijim stvarima u našim životima, o samom smislu našeg postojanja. Samo na prvi pogled priča je jednostavna. Galeb o kojem je reč je prognanik, osuđen da živi sam i daleko od jata, kažnjen samo zato što je brilijantan, perfektan i što je imao ambicija, što se drznuo da se razlikuje od ostalih u jatu, što je bio tvrdoglav i svoj. I dok su ostali galebovi bili potpuno srećni boreći se samo za hranu i leteći samo u tu svrhu da bi je pronašli, naš galeb je živeo obrnuto.
Citat - "Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo. Prelazili smo iz jednog sveta u drugi, koji se nije mnogo razlikovao od pređašnjeg, zaboravljajući odmah odakle smo stigli, ne razmišljajući kuda hrlimo, ne misleći na sutra. Znaš li koliko smo života proživeli dok nismo shvatili da nam se život ne sastoji samo od hrane, borbe i premoći u jatu? Hiljadu života, Džone, deset hiljada! Pa još stotinu života dok nismo naslutili da postoji nešto što se zove savršenstvo, a onda jos stotinu života dok nismo naučili da je svrha življenja u tome da otkrijemo to savršenstvo i da ga pokažemo drugima. Sada, naravno, vredi jednako pravilo za sve nas: biramo svoj idući svet prema onom što smo naučili u ovom. Ne naučiš li ništa, idući ti je život jednak sadašnjem, ista ograničenja i iste poteškoće koje treba nadvladati.
On raširi krila i krene prema vetru.''
Zašto je baš ova knjiga za mene posebna... zato što želim da budem kao Džonatan, da budem slobodna i svoja, da letim i živim, po svojim pravilima, a ne da se konformistički priklanjam pravilima i zakonima 'mase'. Moj život je vodoskok u vodopadu sveta!
On raširi krila i krene prema vetru.''
Zašto je baš ova knjiga za mene posebna... zato što želim da budem kao Džonatan, da budem slobodna i svoja, da letim i živim, po svojim pravilima, a ne da se konformistički priklanjam pravilima i zakonima 'mase'. Moj život je vodoskok u vodopadu sveta!
Utisci:
Hvala Kojak, uvek kažeš pravu stvar 
U moje vreme to je bila kultna knjiga.
Iz ne znam kog razloga su je poredili sa Malim princom,nemaju blage veze.
Razlozi zašto ti se dopada su najblaže rečeno,moćni.
Ko to ne želi,biti svoj,biti slobodan...
Iz ne znam kog razloga su je poredili sa Malim princom,nemaju blage veze.
Razlozi zašto ti se dopada su najblaže rečeno,moćni.
Ko to ne želi,biti svoj,biti slobodan...
Kazao/la
ivanka1961 u 22:44, 21.6.2008 | x | |
Ma ljudi su uglavnom konformisti... čak iako žele, nemaju hrabrosti da ostvare...
knjiga je super..neka je svi procitaju preporucujem..
))
))
Kazao/la
Anoniman u 10:38, 3.5.2010 | x | |
Fenomenalna knjiga!
Staza srca
Sve što upravo proživljavaš samo je jedna od milion mogućih staza kojima putuješ.Zbog toga moraš uvijek imati na umu, da je staza samo staza; ako ti osjećaji kažu da po njoj ne smiješ putovati, ne smiješ na toj stazi ostati ni po koju cijenu. Da bi imao pravilnu jasnost moraš živjeti disciplinovanim životom. Samo tada ćeš znati da je svaka staza samo staza i da nije uvreda ni za tebe ni za druge da je napustiš ako ti tako tvoje srce nalaže. Pritom tvoja odluka da ostaneš na stazi ili da je napustiš mora biti oslobođena od straha ili ambicije.
Upozoravam te. Provjeri svaku stazu temeljito i promišljeno. Provjeri toliko puta koliko misliš da je potrebno.
Ovakvo pitanje samo star čovjek postavlja. Da li ova staza ima srce? Sve staze su iste, ne vode nikuda. Ima staza koje vode kroz grmlje, ili u grmlje. Na mom vlastitom putu mogu reći da sam prešao duge, duge staze, a sada se nigdje ne nalazim. Ima li ova staza srce? Ako ima staza je dobra, ako nema staza je bez vrijednosti. Obe staze ne vode nikuda; ali jedna ima srce druga ga nema. Jedna čini da je putovanje veselo, dok njom putuješ, jedno si s njom. Druga će učiniti da proklinješ svoj život. Jedna te jača druga slabi.
Prije nego što stupiš na bilo koju stazu postavi pitanje: Da li ova staza ima srce? Ako je odgovor ne, to ćeš znati, i tada moraš potražiti drugu stazu.
Nevolja je u tome što niko ne postavlja takva pitanja; kad čovjek konačno utvrdi da je izabrao stazu bez srca, staza je već spremna da ga ubije. Na tom mjestu rijetki se ljudi zaustave da bi promislili i napustili stazu. Staza bez srca nije nikada prijatna. Moraš se mučno potruditi, čak, da bi uopšte njom krenuo. S druge strane, staza sa srcem je laka; nije potrebno da se trudiš da bi je volio.
Rekao sam ti da izbor staze sa srcem mora biti slobodan od straha ili ambicije. Želja da se uči nije ambicija. Sudbina nas ljudi je da želimo znati.
Staza bez srca će se okrenuti protiv čovjeka i uništiti ga. Nije potrebno mnogo da čovjek umre a tražiti smrt je traženje ničega.
Za mene postoje samo putovanje stazama koje imaju srce, bilo kojom stazom koja ima srce. Njima putujem i jedini vrijedni izazov je da ih prođem čitavom njihovom dužinom.
I tako putujem – i gledam, gledam bez zraka.
Don Juan Matus, Iz djela Carlosa Castanede
Kazao/la
Anoniman u 06:53, 27.8.2010 | x | |
Nema razloga da sa takvim duhom i mišlju i ne dostigneš nivo slobode koji ti daje te mogućnosti..