moguće?
Izgrebani dlanovi, da se ne bi vidjelo dokud ta crta života seže. Ironija, kada pomisliš da ionako život držiš u svojim rukama, trudiš se da ne propustiš prelabavim stiskom koji tračak disanja među prstima. I voliš te crno-bijele konture na starim slikama, pospremljenim makar se nekad davno klelo da vrijeme neće učiniti svoje. Bore na licu dobiju snagu kada znaš da u njima čuvaš svaki osmjeh i suzu svojih posrtanja i neposustajanja.
Pa pustiš suncu da ti pigmentom ponekad ulije crvenilo u obraze. Ima dana kada savršeno lupaš u sva vjetrobranska stakla, čak i kada krošnje miruju. A negdje skriveno u deblima tražiš tajne poruke, da ti potvrde ono što ionako predosjetiš kao promjenu vremena. Možda u umornim koljenima, ili u pokojem kralješku samo tebi oblikovanom od tereta. Gol hodati jer ti ne treba zaštita, da te možda prekrije prah iz Orijenta, ili sa tebe speru sve kapi vodopadi otapanja polova. Sante gledaš naopačke, pa ti vrhovi nisu prijetna.
Ako zamislimo noćas da je mjesec od sira, tada i zemlja postaje jabuka, tvrda i zelena, da te prođu trnci kod ugriza, a onda dođe pohvala, jer i nakon svega imaš nagona da zvijezde pretvoriš u borovnice. Kao ukras oko vrata neke voljene osobe, miris koji ne prestaje, čak i pomalo sebično, ponekad samo za tvoje potrebe. Jeseni ukradeš meke postelje, da na proljeće prvi dotakneš propupale pobude.
KOMENTARI:
) a nitko ne kaže da neposustanja ponekad nisu povezana sa neposlušnostima )Izmenio njuskica dana 15/12/2006 u 11:02
Leonardo Da Vinči
... a ti si puna osecanja, a i svi mi kad te citamo i osecamo ove tvoje predivne reci...
) valjda je namjera svakog tko piše doprijeti do ostalih, pa samim tim tvoj komentar puno znači )Izmenio njuskica dana 15/12/2006 u 20:40
kao da si mi ušla u mozak.
Zašto li onda pročitah..
naših neposlušnosti
umesto neposustajanja?