kondezancija (ili ne mogu ja dugo šutjet)
Para se u kapljicama igra sa tvojim pločicama nakon tuširanja. Klizi niz zidove. Tako sam ja znao ponekad skliznuti ti niz rame u kišnim danima. Nisi me nikad primjetila u onoj gomili koja se gurala ravno iz oblaka tebi do kože. Dovoljno mi je bilo da te gledam dok odmičeš. Sretnim slučajem ponekad sam znao vjetrom odnešen završiti na krilima pokojeg preplašenog vrapčića, začudo uvijek su imali tvoje oči. I taj isti bi mi ni ne znajući pomogao da te pratim olucima po gradskim ulicama.
Sve do tvoga haustora. Zastaneš uvijek pred njih. Znam da bi se sad tu u mraku ljubila. A na usnama ti samo tanki trag pokoje čaše ispijenog vina. Za onim šankom gdje znam ostati ti pod prstima, zbog ledene čaše koja je reagirala na tvoju toplinu. Ne bojim se tad uskočiti u unutrašnju stranu tvoga kišobrana, i penjati se s tobom po mračnom stubištu. Kad uđemo u stan znam da ću opet zaćuti: „Do I have to tell the story, Of a thousand rainy days since we first met…”. Da znaš da sam tu ne bi me tako nehajno odložila. Ako vidim da si umorna, noćas se neću igrat po tvojim cijevima. Ali ako vidim da si željna, znaš da ću biti onaj fluid kojeg tražim već godinama. Ona ljepljivost pod jagodicama. Ili ću se samo zabavljati spuštajući se niz listove tvojih sobnih biljaka. I spavat ću na mekim laticama one ciklame boje zrelih trešanja. Samo da otplatim sve korake koje sam napravio dok nisi našla nijansu koja te zadovoljila. Ako vidim da si drska prema svim pjesmama koje sam ti ostavio na koricama enciklopedija, prokapat ću dole susjedima. Nemoj da primjetim da ti je samoća pogubna, jer tad ću se morat popeti u tvoje zjenice. Nisam još dorastao skiskosti tvojih obraza. Makar bih mogao kao suza umrijeti negdje na tvojim zadihanim grudima.
No, ne mogu se igrat sa svim sušnim godinama koje bi poslije zavladale u onih mojih par atoma, tek neznatnih, kisika i vodika. A ako ipak igrom slučaja postanem para radi tvog radijatora, znam da ćeš me udahnuti kad se budeš snena okretala. I nema sile koja će me tada odvojiti od tvojeg jezika. Od tamo ću već lako naći put do tvojeg srca. Jer ću ti bit u porama. Zaškakljat ću ti u grlu kad možda osjetim da si sprema reći nešto što bi promjenilo sve one slike u albumima. Vrlo dobro znajući da se ne bi nikad predomislila. A sada napuni kadu vrelom vodom, da mogu lutat tvojim baršunom.