Sedeli ovde komshije neko jutro i piju kafu i ovu novu rakiju (od ove godine, mislim) krushkovachu..
Rasprichali se o svemu i svachemu,neradan dan beshe pa ima se vremena, a i volje za prichu..
Komsho Miko se napio poprilichno pa se raspevao, a i psuje stalno gazdaricu i to malo zeshce i sochnije ’nako i gde god koga stigne grli pa se svi izmichu..
Rade se uporno prsi i hoce da pricha i malo - malo pa ustane (a ima jako slabo grlo pa se ne chuje), al’ ona pusta kruushka mu ne da mira i taman on zausti da pricha, a Dule (koji ima jak glas kao da govori na megafon i to sa novim baterijama) pochne novu prichu ili zapeva i jadni Rade ostane u pola rechi..ni tamo ni ’amo nego stoji i ljulja se zureci u nas...
Tako jedno desetak puta..
Mi prichamo nazdravljamo, a on ustaje, pokushava da pricha i seda sve nervozniji i ispija naiskap..
Ovi mangupi znaju za jadac i nikako da ga puste makar rech da kaze,a znaju da on obozava da pametuje..
Pije on i gleda pred sebe, a ovi se onda ucute – miir..
Podigne on glavu, zausti da kaze:
-ja sam znate....
-.. i k’o shto vam ja rekoh ljudi moji“ – nastavlja Dule dalje toboz’ da pricha, josh zvonkije nego inache...
Odjednom Rade skochi - vec vidno iznerviran, a ochi mu ucrvenele - opsova i to drushtvo i tak’e ljude i izbore i kulturu i parlamenat i ne znam shta josh i opali onom flashom po stolu, te se ona rasprsnu na komadice, ali i on pade pored stola onako strovali se, ochigledno oshamucen krushkovachom, koju je svaki put ispijao na iskap, kad nije uspeo da kaze shta je hteo, a na glavu mu pade tanjir sira sa stola...
Podigoshe ga nekako uz smeh i medjusobne „optuzbe“ da i nije bash u redu toliko nekoga za*ebavati, a svi namiguju, a on pokushavajuci da sedne nastoji da poljubi one koji ga „shtite“, a Radisav mu u brzini okrenu zadnjicu, te on poljubi svosjki i prshte smeh na sve strane...
Pogleda ga Rale izgubljenim, tuznim pogledom i neshto promrmlja sebi u bradu (i onako se ne chuje shta) i ne pomache se vishe..
Nisu se ni oporavili od smejanja, kad upade Samoilo poluobrijan:
-Dobar dan, dobri ljudi! – izusti zadihan..
-Dobar dan, komshijaaa, ’ajde sedi - rekoshe neki i dalje se smejuci, ali sad josh vishe i ne skidajuci pogled sa njegove poluobrijane brade...
Nasmeja se i on, al’ nekako tuzno, pa reche:
-Ima li neko zilet, Boga ti, ne mogu da se obrijem tvrda mi brada, a zena mi nije kupila zileta rezerve, a ovaj se istupio ne moze da makne, isplak’o sam se k’o dete bre..da ne idem ’vaki u prodavnicu nema smisla?
Ovi se zgledashe pa pogledashe u Duleta, a on ce ti:
-Nemam Boga mi, ali znash gde cesh naci zileta i to dobrih i ja kupujem od njega, shalje mu njegov brat iz Shvedske..
-Ma gde more, govori? – nestrpljivo ce Samoilo
-Kod Jove Marinog, eto ti preko puta u prizemlju odma’..
-Ahaaa! Ma znam gde je i znam ja njega iz vidjenja. E, dobro, bash ti hvala – reche Samoilo, uze pruzenu chashu rakije, ispi i ode..
Samo shto je izashao i poshao ka Jovinoj zgradi - ovi navalishe na prozore, a neki istrchashe niz stepenice napolje, toboz’ neshto razgledaju na ulici i ispred zgrade..
Pozvoni Samoilo, malo sacheka, kad eto ti Jove nasemshen izlazi.
-Dobar dan, Jovo. Kako si?
-Dobar dan i tebi. Kojim dobrom komshija?- upita on ljubazno Samoila..
-Bi l’ ti meni prod’o jedno pakovanje zileta Boga ti, na mogu da se obrijem, nestalo mi zil...
-**bo ti onaj mater ko te je posl’o – zagalami Jovo i prekide Samoila u pola rechi - i ko ti je rekao da ti ja prodam zilete pi*** vam materina.. **bacu vam majku za*ebantsku svima!!!
-I m’rsh!!! M’rsh bre, kad ti kazem odatle, **bem te corava - razesti se sasvim Jovo - zar ne vidish da te za*ebavaju?.. Ja da ti prodam zilete budalo jedna, **bo te Dule i Miko i ko te poslao u d*pe..
-Ma, shta ti je Jovo brate! – jedva dodje do rechi zaprepashetni Samoilo izmichuci se sve po malo unazad.
-Pa kako shta mi je, glupane jedan onaj glupavi? Pa di si dosho da kupujesh zilete? Jesi l’ corav **bo **ter?.. Meni moj cosavi brat Boro iz Shvedske shalje zilete ’vako cosavom da se brijem, je li? - pa josh i da imam rezerve za prodaju,a? Nemoj da se ozbiljno naljutim, pa ce biti brijanja i na suvo nekome ovde..
-U **bem vam **jku – uzviknu Samoilo i okrenu se prema nashoj zgradi, pa ni da se smeje, ni da bude ozbiljan, al’ nekako procedi izmichuci se i dalje:
-izvin’ komsho molim te – i ode prema prodavnici trljajuci ono pola neobrijane brade ochigledno zbunjen, ali nasmejan.