Znaaam!
Znam ja shta vi sad mislite ali polako bre!
Polako, sve po redu, a po redu je bilo ovako:
(ne idem bash u sitnice, ali..)
Krenem ja (uobichajeno) u prodavnicu i ponesem i kesu i novchanik i dobro se obuchem, jer je hladno bogami ovde u mom gradu, a pogotovu „na zaravni iznad mog grada“ gde ima i severca i istochnjaka povremeno..Jugo ne moze, jer se naslonilo brdo bash sa juzne strane..
Samo shto sam sish’o niz stepenice i „sigurno“ stao na stazu, pobeze mi desna cipela i tako sam opalio o onaj led, da su mi se ochi pomerile u stranu pa sam ih vrac’o pet minuta..srecom tu nema nikog pa je ostala tajna shta se desilo i kako mi je, te nakon desetak minuta tugovanja nastavih pazljivo dalje.
Elem, sidjem dole, udjem u samoposlugu.
-dobro jutro komshoooo.
-dobro jutro! – odgovorim ja oshtro i odvazno i josh se malkice iskezimo jedno na drugo..:)
Pokupim shta mi treba (po spisku) u korpu i ’aj na kasu kod Jasmine i opet:
-dobro jutro – cvrkuce snajka uz profi smeshak, a josh je neispavana vidi se. Ko zna di su bili sinoc i kad je ona muchenica legla i gde.
-’brojtro – odvratim ja i mecem korpu na kasu, a trazim novchanik i po obichaju se prerachunavam ne bi l’ brze izrachun’o kol’ko me to izidje..
-juuuu!!!! Crko dabogda pa gdi gledash? – vrisnu starica do mene i odgura jednog mamlaza shto se zableno u Jacu kako kucka rachune i naginje se da vrati kusur, a ona plavushica onako znaaash..:)
Drz,drz..,tamo – amo i pravo meni na nogu i to na onaj prst shto ima ono bezobrazno oko na vr’ zgloba i nesta struje – mrak!! i sve zvezde sinushe odjednom, a ne ono jedna po jedna i po grupicama.
Mislim, meni mrak jbt!!
Odgurnem budalu i mislim se da l’ da ga shinem onako smotanog il’ da zadrzim prepozantljivi nivo (izem ti nivo ochi ispadaju, al’ aj’ sad. Izdrzacu i ovaj put nagazavanje iliti chepanje i to ne zato shto je glavu i po vishi, a tuuup, niti zato shto je skoro duplo tezi i ima shake k’o lopate, nego radi nivoa, verujete mi ako ’ocete, a osecam da necete)
Izdrzah dakle. Dodjoh na red, platih.
-je l’ ti dobro? – pita Jaca
-pa jeste, jeste – nekako procedih, a doshlo mi da zaplachem od „srece“..
Pozdravih se kao chovek – domacin, sa smeshkom i odshepah ponosno ka izlazu, a neshto mi doshlo da se okrenem i vrisnem: da ti je*** ma** u pi*** i to, onako kako ide i to sve po protokolu, a sa suzama u ochima...
Taman se ja mislim i izlazim, a ona bakica progura se i izadje pa me skoro nabi (d’izvinete).. na onu kvaku od vrata ulaznih..
Gledam da l’ da sad na nju navalim i sve ono saspem shto sam mislio (od nje sam vishi – vidim to, a chim sam vishi, onda sam i jachi.)
Preusmeravam ja gnev i dvoumim se gde da sipam i shepam polako dalje,kad:
-cibe!! Cibe bre!!! Joooj meni kukuu!!
-av! Av,av,av,av..av
Pa josh brze avavavavava...
-kukuu meni upomoc!!
Trchi baka nazad pravo meni u naruchje i sve mashe cegerom pa za moja ledja, a crni ker lutalica za njom kidiso..
-m’rsh bre!! M’rsh! Ma ku’sh na zenu dzukelo jedna! ’aj gospodjo ne bojte se – pozvah ja zashtitnichki (pred svetom), a voleo bih da je malo gricne..
-ja ne smem sama kuci dete - drhti starica i drzi se za mene k,o davljenik..
Zaboravih ja i za onaj prst i nagazavanje iliti chepanje, a ker kidishe li kidishe..
-pa nemoj ga godpodjo izazivati mahanjem molim te, vidish da je onda sve zeshci, inache je miran i nikog ne dira – moradoh joj reci.
-kak’i miran choveche, vish d’oce d’izede
A stvarno taj ker je tu kooo zna od kad i nikog ne dira, nego ga ona uznemirila vikanjem i mahanjem,a onda se uspanichila.
Svi se okolo smeju, a ja sa njom u sredini k’o u areni cirkuskoj.
Uh! Kako to ne volim.
Nekako se odbranismo i provedoh je, samo je par puta gricno njen ceger i bio zgrabio lebac shto joj isp’o pa jedan dechko nekako ot’o polomljen..i moju kesu je malko drpn’o, da mi se osveti shto ga murshkam i ometam u nakani da joj plati za uznemiravanje..
Rdje jedne (komshije) mi se keze dok ja nju strazarno sprovodim do avlije..
-eto gospodjo, odoh ja sad.
-’ocesh kafu sine da skuvam chaskom – priupita ulazeci u kucu, ochigledno formalno.
-necu fala ne pijem kafu – necu da joj kazem – pijem chaj sa rumom..
Okrenem se u ulicu i ’aj kuci. Dodjem do dvorishta na onu stazu i naravno, sad dobro pazim kud hodam i kako..nego zaobidjem „baksuzno“ mesto kroz ovaj sneg i dodjem pred stepenice..
Taman razmishljam: „dobro je da sam nekako stigao i da sam doneo namirnice da mozemo spermiti doruchak“..podignem ruku da otvorim ulazna vrata, kad! – fljas,fljus, cjap,cjap cjapcjap...ispadoshe mi jaja iz one kese shto je onaj ker par puta drpnuo dok sam branio staricu.
I sad, dok sam ja ostavio ceger i pocheo spashavanje - od deset komada ostala samo josh dva, a trebalo bi najmanje tri...
-e necu se vala vracati pa makar i samo ovaj ’lebac jeo – rondam ja, a komshinica pristize za mnom i smeshka se:
-ju!! Komsho moj to tebi ispala jaja?! – cvrkuce ustreptala..
-NE!!! Nego ****c!! – ’tedoh reci, al nekako zadrzah nivo i kiselo se nasmeshih..
-daj makar tu kesu da ti ponesem – reche i ode da se njishe predamnom uz stepenice ka galeriji, a ja odshepah za njom..