Dr. Zeresenay Alemseged

Nova otkrića iz Etiopije pomiču korištenje oruđa za skoro milijun godina; fosili nam daju dovoljno dokaza da je vrsta kojoj je pripadala Lucy koristila kameno oruđe za mesarenje.

Evolucijska povijest švicarskog vojničkog nožića i Big Maca upravo je postala još dulja. Međunarodna skupina znanstvenika predvođena dr. Zeresenayom Alemsegedom iz Kalifornijske Akademije znanosti otkrila je dokaze da su ljudski preci koristili kameno oruđe i konzumirali meso velikih sisavaca gotovo milijun godina ranije nego je prethodno zabilježeno. Dok su radili u regiji Afar u Etiopiji, Alemsegedova skupina iz „Istraživačkog projekta Dikika“ otkrila je fosilizirane kosti na kojima su vidljivi nedvosmisleni dokazi korištenja kamenog oruđa – zarezi nastali rezanjem mesa s kosti i tragovi udaranja nastali lomljenjem kosti kako bi se izvadila srž. Kosti su stare ugrubo 3.4 milijuna godina i pružaju prvi dokaz da je Lucyna vrsta, australopithecus afarensis, koristila kameno oruđe i konzumirala meso. Izvještaj o istraživanju objavljen je u izdanju časopisa Nature od 12. kolovoza.

„Ovo otkriće značajno pomiče poznati vremenski okvir ponašanja koja su donijela promjene našim precima“, kaže Alemseged, kustos odjela antropologije pri Kalifornijskoj Akademiji znanosti. „Korištenje alata iz temelja je promijenilo način na koji su naši preci i priroda uzajamno djelovali, omogućujući im prehranu novim tipovima hrane i korištenje novih teritorija. To je također dovelo do izrade alata – ključnog koraka na našem evolucijskom putu koji je kasnije omogućio napredne tehnologije kao što su avioni, MRI uređaji i iPhone-i.“ Iako izmesarene kosti ne djeluju kao naročito značajni fosili običnom laiku, Alemseged teško zadržava uzbuđenje dok ih opisuje. „Ovo će nas otkriće definitivno prisiliti da preispitamo udžbenike koji se bave evolucijom čovjeka, budući da pomiče dokaze o korištenju oruđa i jedenju mesa u našem rodu za gotovo milijun godina u prošlost“, objašnjava. „Ovakvi su razvoji imali ogroman utjecaj na povijest čovječanstva.“

Do sad, najstariji poznati dokaz mesarenja kamenim oruđem dolazio je iz Bourija u Etiopiji te je starost nekoliko kostiju obilježenih zarezima procijenjena na 2.5 milijuna godina. Najstarije poznato kameno oruđe, čija je starost procijenjena na otprilike jednako razdoblje, pronađeno je u blizini Gone u Etiopiji. Iako nisu pronađeni nikakvi fosili hominida direktno povezani s oruđem iz Gone ili kostima iz Bourija, gornja čeljust prvih homo vrsta starosti otprilike 2.4 milijuna godina pronađena je u obližnjem Hadaru i većina paleoantropologa vjeruje da su oruđe izradili i koristili samo pripadnici roda homo.

Novim fosilnim životinjskim kostima s tragovima kamenog oruđa iz Dikike starost je procijenjena na otprilike 3.4 milijuna godina i otkrivene su svega 200 metara dalje od nalazišta na kojem je Alemsegedova skupina otkrila „Selam“ 2000. godine. Selam, koju su međunarodni mediji prozvali Lucynom kćeri, bila je mlada australopithecus afarensis djevojka koja je živjela prije 3.3 milijuna godina i predstavlja najpotpuniji kostur ljudskog pretka otkrivenog do danas. „Nakon desetljeća proučavanja ostataka Selam i traženja dodatnih tragova o njezinom životu, sad njezinoj priči možemo dodati značajan detalj“, primjećuje Alemseged. „U svjetlu ovih novih otkrića, vrlo je vjerojatno da je Selam nosila kamene krhotine i pomagala članovima svoje obitelji dok su mesarili životinjske ostatke.“

Lokacija i starost izmesarenih kostiju iz Dikike jasno pokazuju da je pripadnik vrste a. afarensis napravio zareze na kostima, budući da niti jedna druga vrsta hominida nije živjela u ovom dijelu Afrike u to vrijeme. Ovi nam fosili pružaju prvi direktan dokaz da su ove vrste, uključujući i slavne jedinke kao Lucy i Selam, koristile kameno oruđe. „Danas, kad zamišljamo Lucy kako hoda krajolikom istočne Afrike u potrazi za hranom, po prvi ju put možemo zamisliti s kamenim oruđem u ruci kako traži meso“, kaže dr. Shannon McPherron, arheologinja iz istraživačkog projekta Dikika zaposlena kao znanstvenik istraživač na Max Planck institutu za evolucijsku antropologiju u Leipzigu. „S kamenim oruđem u ruci kako bi se brzo skinulo meso i probilo kosti, životinjska trupla postala bi atraktivniji izvor hrane. Ovaj tip ponašanja odveo nas je na put koji će kasnije dovesti do dvije značajke koje definiraju naše vrste – mesožderstvo te izrada i korištenje oruđa.“

Kako bi odredio starost izmesarenih kostiju, projektni geolog dr. Jonathan Wynn oslanjao se na odlično zabilježene vulkanske naslage na području Dikike, kojima je također odlično procijenjena starost. Te su iste naslage prethodno korištene za određivanje Selamine dobi, te su također vrlo dobro poznate zbog obližnjeg Hadara gdje je pronađena Lucy. Kosti obilježene zarezima iz Dikike nalazile su se između slojeva vulkanskih naslaga čija je starost sa sigurnošću utvrđena na između 3.24 i 3.42 milijuna godina, a bile su locirane znatno bliže starijem sedimentu. „Možemo vrlo sigurno reći da su kosti bile obilježene kamenim oruđem između 3.42 i 3.24 milijuna godina, te da je unutar tog raspona starost vjerojatno 3.4 milijuna godina“, kaže Wynn, geolog sa Sveučilišta Južna Florida.

Obje kosti obilježene zarezima pronađene u Dikiki kosti su sisavaca – jedna je dio rebra iz sisavca veličine krave, dok je druga fragment bedrene kosti sisavca veličine koze. Obje kosti oštećene su zarezima, strugotinama i tragovima udaranja. Mikroskopska analiza i analiza elemenata korištenjem sekundarnog elektronskog prikaza te spektrometrije rentgenske flourescencije disperzijom energije, pokazala je da su te oznake nastale prije fosilizacije kostiju, što znači da se novije oštećenje može eliminirati kao uzrok oznaka. Dodatno, oznake su u skladu s morfologijom zareza nastalih kamenjem, a ne sa zarezima nastalim zubima. Dr. Hamdallah Bearat iz Škole inženjerstva Ira A. Fulton pri Državnom sveučilištu Arizona ustanovio je da je jedan zarez čak sadržavao sićušan, umetnut komadić stijene koji je vjerojatno zaostao nakon procesa mesarenja. „Većina tragova ima značajke koje pokazuju da su bez ikakve sumnje naneseni kamenim oruđem“, objašnjava dr. Curtis Marean iz Instituta porijekla čovjeka pri Državnom sveučilištu Arizona, koji je pomogao u identifikaciji oznaka. „Raspon radnji koje su stvorile oznake uključuje rezanje i struganje radi uklanjanja mesa te udaranje po bedrenoj kosti kako bi ju se slomilo i došlo do srži.“

Iako je jasno da su australopithecusi iz Dikike koristili kamenje oštrih rubova kako bi odrezali meso s kostiju, nemoguće je prema samim oznakama odrediti jesu li izrađivali svoje oruđe ili jednostavno nalazili i koristili prirodno oštro kamenje. Za sad istraživačka skupina nije pronašla krhotine kamenja iz ovog ranog vremenskog razdoblja na području Dikike. To bi moglo značiti da su stanovnici Dikike jednostavno bili oportunisti što se tiče nalaženja i korištenja kamenja oštrih rubova. Međutim, sedimentacijski okoliš na ovoj lokaciji nudi još jedno potencijalno objašnjenje.

„U najvećem dijelu, jedino kamenje za koje vidimo da potječe iz ovih starih sedimenata kod Dikike su oblutci koji su premali da bi se od njih izrađivalo oruđe“, kaže McPherron. „Hominidi s ovog područja vjerojatno su nosili svoje kameno oruđe sa sobom sa boljih nalazišta sirovog materijala na nekom drugom području. Jedan od naših ciljeva jest vratiti se i vidjeti možemo li pronaći te lokacije te potražiti dokaze da su već u to doba zapravo izrađivali, a ne samo koristili kameno oruđe.“ Bez obzira jesu li ili ne Selam i njezini rođaci sami proizvodili svoje oruđe, činjenica da su ga koristili kako bi došli do hranjivog mesa i srži iz velikih sisavaca imala bi implikacije širokog razmjera za a. afarensis i fizički i vezano uz ponašanje. "Sad bolje razumijemo selekcijske sile koje su bile odgovorne za oblikovanje ranih faza ljudske povijesti“, kaže Alemseged. „Onog trenutka kad su naši preci počeli koristiti kameno oruđe kako bi si pomogli očistiti meso sa velikih trupala, ušli su u rizično nadmetanje s ostalim mesožderima, što bi vjerojatno zahtijevalo od njih besprimjernu razinu timskog rada.“ Iako ostaju još mnoga pitanja o povijesti korištenja oruđa, izradi oruđa i s njima povezanih promjena u prehrani kod ljudskih predaka, ovo otkriće dodaje novo bogato poglavlje priči – priči koja je naročito relevantna za ono što nas čini jedinstvenima kao vrstu.



Izvor: California Academy of Sciences

Izvor: http://www.znanost.com/clanak/otkriven-najstariji-dokaz-koristenja-kamenog-oruda#ixzz0wnbYLzIJ


--
Covek bez prirode ne moze, priroda bez coveka moze.Cuvajmo prirodu.?