U ostacima grada koji je nekad bio u blizini Rima, arheolozi su prošlog leta pronašli olovni lijes težak 1000 funti (500 kg).Ko ili šta se nalazi unutra još uviek je misterij, kaže Nicola Terrenato, profesor klasičnih studija sa Sveučilišta Michigan i voditelj projekta, najvećih iskopina koje su Amerikanci pronasli u Italiji u poslednjih 50 godina.

Sarkofag će uskoro biti preseljen u Američku akademiju u Rimu, gde će inženjeri koristiti tehnike zagriavanja i sićušne kamere kako bi dobili uvid u sadržaj bez otvaranja samog lijesa.

„Jako smo uzbuđeni zbog ovog pronalaska“ kaže Terrenato. „Za početak, Rimljani po pravilu nisu bili pokapani u lijesovima, a ako su i koristili lijesove, uglavnom su bili drveni. Samo je nekoliko sličnih primera olovnih lijesova iz ovog doba u Italiji – iz drugog, trećeg i četvrtog stoljeća nakon Hrista. Stvarno ne znamo ni za kakve druge u ovoj regiji.“

Ovaj je posebice neobičan zbog svoje veličine.

„Radi se o plohi olova preklopljenoj preko same sebe, debljine jednog inča (2.5 centimetra)“ kaže. „Hiljadu funti (oko 500 kilograma) značilo je ogromno bogatstvo u to doba. Potrošiti toliko bogatstvo na ukop bilo je prilično neobično.“

Je li preminuli bio vojnik? Ili gladijator? Možda biskup? Sve su to mogućnosti, neke malo dalje od ostalih, kaže Terrenato. Istraživači će dati sve od sebe kako bi pregledali kosti i ostalu „imovinu groba“ ili krišćanske simbole unutar grobnice kako bi utvrdili o čemu se radi.

„Teško je predvidjeti što se nalazi unutra, budući da se radi o jedinom primjeru ove vrste u području,“ kaže Terrenato. „Trudim se zadržati svoje nade u granicama razuma.“

Ljudski ostaci zatvoreni u olovni lijes u pravilu su odlično očuvani, iako su teško dostupni. Istraživači žele izbjeći provaljivanje u lijes. Količina sile potrebna da bi se slomilo olovo vjerojatno bi oštetila sadržaj lijesa. Umjesto toga, prvo će koristiti termografiju i endoskopiju. Termografija uključuje zagrijavanje lijesa za nekoliko stepeni i praćenje termalne reakcije. Kosti i bilo koji drugi predmeti pokopani s njima ima će različite termalne reakcije, kaže Terrenato. Endoskopija uključuje umetanje male kamere u lijes.Pa koliko će metode biti uspješne Zavisi o tome koliko je zemlje ušlo u lijes vekovima u nazad..

Ako ovakve metode ne uspu istraživači mogu koristiti MRI skener – skupu alternativu koja uključuje odvlačenje lijesa teškog pola tone u bolnicu.

Svake godine otprilike 75 istraživača, što nacionalnih što internacionalnih, uključujući i tucet studenata preddiplomskog studija Sveučilišta Michigan, ostaju dva meseca radeći na projektu drevnog grada Gabii.

Područje grada Gabii, smeštenog na slabo razvijenom zemljištu 11 milja (oko 17.6 kilometara) od Rima u današnjem Laziu, bilo je veliki grad koji je prethodio Rimu, ali se vjerojatno smanjivao kako je Rimsko Carstvo raslo.

Proučavanje Gabiia daje istraživačima pogled na život prije Rimljana i indikacije kako su se formirali prvi talijanski gradovi. Također im pruža širi pristup značajnijim arheološkim slojevima (strata). U Rimu su slojevi civilizacije građeni jedan iznad drugoga i arheolozi ih ne mogu ili ne smiju poremetiti.

„U Rimu često nešto stoji na putu pa moramo imati sreće“ kaže Terrenato. „U Gabiiu bi sve morala biti naša sretna mjesta jer nam ništa ne stoji na putu.“

Zaista, Terrenato i ostali istraživači bili su iznenađeni kad su tako brzo otkrili nešto tako značajno kao što je ovaj lijes.

„Pronalaženje olovnog lijesa bilo je oduševljavajuće“ kaže Allison Zarbo, studentkinja koja će diplomirati ovog proljeća.

Zarbo nije smetalo što su morali naslagati zemlju natrag nakon što su istraživači iskopali lijes kako bi sakrili mjesto od pljačkaša preko noći.

„Sama činjenica da smo morali ispuniti rupu nije bila teret već olakšanje!“ kaže Zarbo. „Za akademiju bi gubitak neprocjenjivih predmeta koji su pronađeni na nalazištu lijesa bio vrlo štetan za naše potencijalno znanje.“

Studenti su proveli većinu vremena kopajući pijucima i lopatama i nakrcavajući kolica, kaže Bailey Benson, studentkinja klasične arheologije.

„Na kraju dana čak ni 20-minutno tuširanje ne može ukloniti prljavštinu i čađu kojim ste prekriveni“ kaže Benson. „To je težak posao, ali i posao koji ispunjava. Koliko ljudi može reći da su razotkrili antički grob?“

Izvor: University of Michigan